Literatura kao izvor inspiracije – Danijel Žeželj / arhiva NL
Svi ti pisci i nepisci za mene su prije svega potvrda otpora sistemu, predstavnici radikalne anomalije i shizofrenije, nužnosti odstupanja od sustava i pod cijenu vlastitog života – ali uvijek za afirmaciju i potvrdu života i življenja– kaže Žeželj
Danijel Žeželj, međunarodno priznati vizualni umjetnik, slikar, strip autor, grafičar i ilustrator, pulskoj se publici nedavno predstavio impresivnom izložbom portreta pisaca »Divlji detektivi«, koja će zbog velikog interesa publike biti otvorena u pulskoj galeriji Makina do kraja godine. Žeželj posjetiteljima otkriva 26 portreta – portretirao je pretežito književnike, ali i osebujne individue poput čileanskog pisca Roberta Bolana, prema čijem je djelu »Divlji detektivi« nazvana Žeželjeva izložba.
Pretežito crno-bijele crteže Žeželj je kreirao zadnjih godinu dana, a među portretiranima su Samuel Beckett, Lav Nikolajevič Tolstoj, Julio Cortazar, Jorge Louis Borges, Franz Kafka, Albert Camus, Vladimir Majakovski, Rainer Maria Rilke, William S. Burroughs… Raritetan je koloristički izuzetak »warholovska« interpretacija četiri lica Tolstoja. Žeželj voli boju, ali ne u svojim crtežima jer, kako nam je svojedobno rekao, crtež koji se zasniva na svjetlu i sjeni sam po sebi isključuje boju; boja je smetnja i dekoracija, odvraća pažnju od bitnog i umanjuje kontrast i izražajnost crno-bijelog.
Danijel Žeželj je za buduću knjigu portretirao 40-ak pisaca, ali i neke koji nisu književnici, a koji su izrečenim stavovima ostvarili kutak i literarne vječnosti, poput Gila Scott-Herona, američkog soul i jazz pjesnika, čiji je portret popraćen naslovom njegove najpoznatije pjesme iz 1970. godine »Revolucija neće biti na televiziji«. Budući da je Žeželjeva izložba »Divlji detektivi« naslovljena po istoimenoj knjizi znamenitog južnoameričkog pisca Roberta Bolana (u nas ju je objavio Vuković & Runjić), Žeželj je portretu pridodao Bolanovu misao da su »poezija i zatvor uvijek bili susjedi«.
Žeželjeva tehnika crtanja, kako nam je svojedobno rekao, proizlazi direktno iz studija slikarstva, klasičnog renesansnog i baroknog slikarstva, ulja na platnu ili kartonu. To je crtež koji se zasniva na odnosima svjetla i sjene, a ne na liniji. Tama i svjetlo nosioci su emocije i drame, koji su ovom autoru vizualno neusporedivo zanimljiviji od opisnosti i preciznosti linije.
Literatura kao inspiracija
– Literatura je meni najveći izvor inspiracije. Ovo je posveta autorima koje cijenim. U kombinaciji crteža i citata, izložba je dobila naziv po Bolanovoj knjizi koja je meni jako važna – pojašnjava ovaj akademski školovani slikar koji živi i radi u Brooklynu i u Zagrebu, čije su stripove i ilustracije objavljivali renomirani izdavači DC Comics/Vertigo, Marvel Comics, Dark Horse, The New York Times Book Review, The Harper’s Magazine… Prošle je godine kreirao vizualni identitet Sajma knjiga u Puli, dok se u Rojcu prije dvije i pol godine predstavio grafičkom novelom »Babilon«, društvenom kritikom korporacijske okupacije javnih prostora od New Yorka do Pule, izravno se tada solidarizirajući s obranom pulskog Muzila kao javnog prostora.
Aktualna Žeželjeva izložba ujedno je dojmljivo tematiziranje odnosa velikih svjetskih književnika spram svijeta.
– Za mene su svi ti pisci i nepisci prije svega potvrda otpora sistemu, predstavnici radikalne anomalije i shizofrenije, i nužnosti odstupanja od sustava, i pod cijenu vlastitog života – ali uvijek za afirmaciju i potvrdu života i življenja, sada i ovdje, i usprkos svemu. Ti ljudi, iako mnogi od njih već desetljećima dio školskih lektira, nisu prijatelji svijeta i društva koje ih okružuje, a bezvremenost, aktualnost, konkretnost vrijednosti njihovog djela samo je potvrda hipokrizije »sistema« kao takvog. Isto bi vrijedilo i za slikare, ili kipare, ili kompozitore, kvalitetne, da su oni tema – kaže Žeželj.
Knjiga portreta
On planira objaviti i knjigu portreta u kojoj će, kao i na izložbi, do portreta biti istaknuti citati portretiranih, pa tako i onaj efektan Beckettov: »Prvo pleši. Misli poslije. To je prirodan poredak«.
– Knjigu će najvjerojatnije objaviti Petikat i to polovinom sljedeće godine. Za razliku od izložbe na kojoj je izloženo 26 portreta, ideja je da knjiga objedini 50-ak portreta pisaca. Sad ih već imam 40, a još ću ih dodati desetak, dodaje Žeželj.
Ovog suptilnog autora pitamo kako je došlo do suradnje s nagrađivanom književnicom Oljom Savičević Ivančević, čiji će nadahnut i na internetu već dostupan tekst o piscima biti uvodnik u Žeželjevoj knjizi.
– Veliki sam fan Olje još od njenih kratkih priča i poezije do romana »Adio kauboju«. Jako cijenim njen rad. Jednostavno sam je preko Facebooka zamolio da mi napiše tekst koji bi bio u knjizi. Dijelom je koristila i same citate pisaca koje sam portretirao, negdje ih je parafrazirala, negdje citirala – pojašnjava autor.
Izložba sadrži i portrete onih koji nisu pisci (Tom Waits, Muhammad Ali, Gil Scott-Heron, poglavica Seattle, Chuck D), no našli su mjesta u ovoj Žeželjovoj intimnoj selekciji jer spadaju u ljude koji se svijetu obraćaju riječima.
Žeželju su citati portretiranih pisaca i nepisaca prilično važni, premda je svjestan mogućeg pojednostavljivanja i banaliziranja koje nosi citiranje nečijih misli.
– Zapravo su svi ti pisci marginalci na ovom svijetu. Ovaj svijet i nije njihov prijatelj. Poveznica svima njima je otpor sistemu, otpor režimu. Zato izložba i nosi naslov »Divlji detektivi«, prema Bolanovoj priči koja je, iako fikcija, vrlo autobiografska. Bolano je bio izvan svakog sistema. Zapravo je umjetnost taj prostor slobode, unutar kojeg pokušavaš sebe ostvariti. Poveznica je literatura, ali još i više, točno određena vrsta književnosti i stav koji se kroz tu književnost odražava – jedan vrlo određen stav o svijetu oko sebe, stav otpora i nepripadanja tom svijetu, objašnjava Žeželj.
