RIJEKA – Zvijezda 33. izdanja festivala Jazz Time Rijeka bio je gitarist i skladatelj Bill Frisell, Grammyjevac, jedan od najutjecajnijih gitarista današnjice, jedinstven i prepoznatljiv, suradnik legendarnih jazz i ne samo jazz glazbenika kao što su Charles Lloyd, Lee Konitz Elvis Costelo, John Zorna, Elvin Jones, Paul Simon i drugi. Frisell je nastupio u Baptističkoj crkvi Rijeka. Naime, bio je to još jedan koncert festivala koji je zbog mogućnosti kiše preseljen u zatvoreni prostor. Nažalost, unatoč nastojanjima organizatora da dvoranu pripremi za prihvat većeg broja posjetitelja, ispostavilo se da je Frisell bio magnet za prevelik broj štovatelja koji su se iz prve ruke željeli uvjeriti u njegovu karizmu. Neki od njih doputovali su iz susjednih država. Mnogi su strpljivo stajali uz zidove i u zakutcima dvorane uživajući u nesvakidašnjem glazbenom događaju.

Profinjeno i elegantno

Uz dugogodišnje suradnike: kontrabasista Thomasa Morgana i bubnjara Rudyja Roystona, Frisell je nastupio u predzadnjem koncertu dvotjedne europske turneje koju će nastaviti u SAD-u. Naime, njihov je raspored iznimno zgusnut i teško ih je dobiti za nove koncerte. Zato je taj napor organizatora, G.I.S. Glazbene produkcije, zapravo bio velik pothvat.

Frisell je s Morganom i Roystonom postigao neko posebno zajedništvo i uzajamno razumijevanje. Uz njih se naoko nonšalantno upušta u provedbu svojih osebujnih zamisli koje ga čine uvijek prepoznatljivim umjetnikom. Prepoznatljiv je i njegov/njihov zvuk po kojem odmah možemo prepoznati da je to upravo Bill Frisell. Taj su odnos izgrađivali na mnogobrojnim turnejama, koncertima i snimanjima tijekom niza godina. Zato njihove izvedbe danas zvuče uvjerljivo, prirodno, opušteno, elegantno. Ponekad se one zasnivaju na temama, ponekad na frazama ili repetitivnim ritmičkim obrascima, a ponekad je to samo poigravanje zvukovima. No, što god sviraju, to nikad nije banalno. Krećući se u malom dinamičnom rasponu ili se tek stječe takav dojam jer se sve promjene odvijaju vrlo sporo, bez naglih promjena, sve su skladbe povezali u cjelinu tako da su tijekom cijelog koncerta izvodili jednu veliku improviziranu »simfoniju«. Bili su toliko usredotočeni na glazbu, toliko uronjeni u svoje interakcije, da se doimalo kao da ne žele raditi stanke između skladbi kako ne bi prekidali tijek misli. Kao da nisu željeli biti prekidani pljeskom jer se srame primiti pohvalu za svoj umjetnički čin.

Poetična fantazija

Tako je bilo i na ovom koncertu. Svirali su diskretno, gotovo sramežljivo, a u skladu s time bilo je i ozvučenje. Kao da trojica mudraca strpljivo razgovoraju, bez brzanja i potrebe da brzo izgovore puno toga, već polako i staloženo iznose samo ono bitno i duboko, ono što izravno pogađa ljudski duh i potiče prisutne na razmišljanje. Slušajući njihove izvedbe publika je mogla zaključiti da osim toga ništa drugo nije važno, zapravo da je sve ostalo suvišno. Niti u jednom trenutku nije se moglo zaključiti da je Frisell vođa trija, iako je glazba koju izvode rezultat njegovog ukusa i glazbenog koncepta, njegovih iskustava, fantazija, osjećaja. Komunikaciju sa suradnicima, a gotovo tijekom cijeloga koncerta provode spontane glazbene razgovore, ostvaruje na načelu ravnopravnosti.

Frisell je plodan i osebujan autor i njegove su skladbe zastupljene u većem dijelu njegovih koncerata i albuma. No, ne zaboravlja tradiciju sjevernoameričke glazbe, između ostalog i džezističku. Njegovi su omiljeni jazz skladatelji Duke Ellington i Thelonious Monk. Fascinantno je kako svoj glazbeni koncept obogaćuje Monkovim temama, ne samo izvodeći njegova djela nego i ubacujući citate u svoje skladbe, što je predivno činio i na koncertu u Rijeci. Zapravo Monkove su teme postale sastavnim dijelom njegovog stvaralaštva, njegovog habitusa, pa tako i koncerta u kojem su Riječani i njihovi gosti istinski uživali. Pokazali su to ovacijama i za to bili nagrađeni dodatkom.