U spektakularno otvorenoj ljubljanskoj Cukrani, multimedijalnom centru i galeriji u kojoj će se izlagati recentna djela suvremenih umjetnika posao su pronašla i tri kustosa od kojih je jedna Mara Anjoli Vujić.

Rodom iz Pule, Anjoli Vujić je diplomirala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. U tom je gardu krenula i u svoju profesionalnu realizaciju, u pravilu u zonama koje je najviše okupiraju – umjetnosti i razvoju civilnog društva. Bila je i dijelom riječkog EPK, 2017. godine je u snažnoj konkurenciji izabrana na mjesto direktorice Sektora kulture što je bio jedan od najvažnijih poslova u čitavom sustavu tako da je prije pet godina postala stanovnicom Rijeke. No, kako se privodio kraju iznimno značajni projekt obnove ljubljanske Cukrarne, Anjoli Vujić se prijavila na natječaj koji je bio raspisan za mjesto kustosa. S obzirom da su njezine stručne kvalifikacije itekako bogate, prošla je konkurs da bi danas bila jedna od osoba pred kojima je osmišljavanje nove umjetničke slike Ljubljane.

– Projekt Cukrarna je dio strategije »Ljubljana 2025.«. Donesen je prije 15 godina, a s njime je gradonačelnik Zoran Janković odredio prioritete razvoja glavnog grada Slovenije. U njemu jako važnu ulogu ima upravo kultura za koju se iz proračuna izdvaja 11 posto. Osnovna misao je bila učiniti Ljubljanu jako privlačnom umjetnicima, ali i posjetiteljima izložbi s čitavog kontinenta. Jednu od najvažnijih uloga u svemu imala je i obnova Cukrarne. Goleme zgrade do koje vodi također novi, Fabianijev most kako bi se ti nešto udaljeniji dijelovi Ljubljane povezali s njezinim centrom. Obnova Cukrarne počela je 2018. godine da bi investicija »teška« 23 milijuna eura bila dovršena za samo tri godine. Na zadovoljstvo mnogih, kao što ste se i sami mogli uvjeriti na svečanom otvorenju 23. rujna, zadovoljna je Anjoli.

Nevjerojatna transformacija

Cukrarna je pak doživjela uistinu nevjerojatnu transformaciju. Sačuvana je izvorna fasada, izvorni izgled, da bi se unutra injektiranjem betona postiglo zanimljivi objekt industrijske arhitekture.

– Usmjerenje koje je predviđeno u radu Cukrarne, na čemu ćemo nas troje kustosa raditi pod umjetničkim vodstvom direktorice Alenke Gregorič, je okrenutost suvremenim umjetničkim kretanjima. Ono što je velika prednost Cukrarne je njezina voluminoznost koja može prihvatiti i radove krajnje neobičnih dimenzija. Uz otvorenost najnovijim umjetničkim globalnim gibanjima, posebnu ćemo pažnju imati prema slovenskim umjetnicima kojima će Cukrarna pomoći u svim fazama razvoja. Ono što me čini uistinu sretnom, je atmosfera koja vlada u našem timu, ali i u cjelokupnoj strukturi koja u Ljubljani skrbi o kulturi.

Stvarno je užitak surađivati kako s našom voditeljicom Gregorič, tako i s direktorom Muzeja i galerija Grada Ljubljane Blažom Peršinom. Ljubljana u velikoj mjeri živi sa svojim umjetnicima, grad je otvoren kako za moderne umjetničke pravce, tako i za ljude koji su njihovi protagonisti, pojašnjava nam Anjoli Vujić koja je participirala i u osmišljavanju izložbe kojom je otvorena Cukrarna. Sadržajna i provokativna izložba »Čudovitost spomina« (Začudnost sjećanja) okupila je radove 15 eminentnih umjetnika od kojih su se domaći svojim radovima posvetili pojedinim razdobljima života Cukrarne, kaže Anjoli Vujić, pa dodaje:

CUKRARNA, LJUBLJANA

Foto Andrej Peunik

– Naravno da ću se Rijeci uvijek vraćati, pa bila sam i prvog vikenda nakon otvorenja Cukrarne. Prijatelje koje u njoj imam, imat ću za čitav život. Silno sam zaokupljena radom u Cukrarni. Pa ima nas samo osam dok nas četvero radi na novim umjetničkim projektima. Posao u Cukrarni traži potpunu predanost. Bilo mi je lijepo u Rijeci, a u svakom slučaju, bude li mogućnosti, bilo bi mi drago i institucionalno surađivati s Rijekom i njezinom scenom, zaključila je Anjoli Vujić.

Ono što nas je dojmilo u Ljubljani, osim dakako same Cukrarne i njezine ambicije prerastanja u jednu od najznačajnijih institucija suvremene umjetnosti u Europi, je suradnja na osovini Grad-muzeji-umjetnici. Konkretno, Zoran Janković kao gradonačelnik Ljubljane iznimno je senzibiliziran za sve mogućnosti koje pruža umjetnička prezentacija glavnog grada Slovenije. Bezrezervna je podrška ljudima koji oblikuju tu scenu, a s ponosnom je to i naglasio istaknuvši Blaža Peršina kao osobu koja uživa njegovo maksimalno povjerenje. Drugim riječima vjeruje u ispravnost njegovih vizija razvoja Ljubljane kao mjesta novih susreta umjetnika iz raznih područja djelovanja, bilo da je riječ o umjetničkom izričaju ili mjestu s kojeg dolaze. Samim time dano je i zeleno svijetlo i za transformaciju tvornice Rog koja je nekad proizvodila popularne bicikle, a koja je gabaritima i veća od Cukrarne.

Umjetnička metropola

Naprosto Ljubljana je, iako je u natječaju za dobivanje EPK izgubila u nadmetanju s Novom Goricom, odlučila da je transformacija povijesne industrijske baštine idealna podloga za izgradnju temelja moderne umjetničke metropole Europe. Osim same izlagačke djelatnosti, jasno je kako će taj grad postati privlačan i za privremeno ili trajno doseljavanje umjetnika što će joj dati dodatnu energiju, dodatnu posebitost koja će se reflektirati i na brojnim drugim poljima funkcioniranja najzelenije, ekološki najnaprednije europske metropole.

Ono što je za nas, za Rijeku i Hrvatsku značajno u čitavoj priči o otvaranju Cukrarne, a u čemu i Maru Anjoli Vujić vidimo kao poveznicu, činjenica je da su Rijeka i Ljubljana gradovi prijatelji, da postoji i suradnja na gospodarskom kao i političkom planu. S obzirom da je Rijeka s EPK procesom, pa tako i nakon njega, snažno iskoračila na prezentacijski teren umjetnosti, suradnja dva grada i na kulturno-umjetničkom planu se nameće sama od sebe. Nju svakako potiču i dva gradonačelnika, Zoran Janković i Marko Filipović koji upravio na planu umjetnosti vide velike mogućnosti za kontinentalnu promociju dva grada. Uostalom, sjetit će se mnogi, pa i u nekim drugim vremenima koja se u Rijeci često voli isticati, osovina Rijeka-Ljubljana iznijela je veliki teret transformacije jugoslavenske kulturne i glazbene scene. Koliko god da su njezini protagonisti tada isticali »Lublana je bulana« ili »Rijeka boluje«, upravo su Pankrti i Paraf, s pridruženim novovalnim snagama, učinili mnogo da oba grada u osamdesetima ozdrave. Kako se čini, nakon EPK i Cukrarne, vrijeme je za nove zajedničke projekte i afirmaciju na kontinentalnoj umjetničkoj sceni.