RIJEKA – Treći koncert iz ciklusa »Glazbena Rijeka«, koji već tradicionalno upotpunjuje prilično siromašnu jesensku koncertnu ponudu u našem gradu, održan je u Mramornoj dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja. Unatoč obilnoj kiši i lošim vremenskim prilikama, ali i netom završenoj utakmici u kojoj je naša nogometna reprezentacija iz daljnjeg natjecanja svjetskog prvenstva izbacila veliki Brazil, neki su naši sugrađani i njihovi gosti odlučili večer provesti upravo uz zvukove klasične glazbe. I nisu požalili.

Tridesetogodišnji pijanist iz Omiša Lovre Marušić već je neko vrijeme poznat glazboznancima i ljubiteljima glazbe, a njegova karijera međunarodnih razmjera posebno je uzletjela posljednjih nekoliko godina nakon osvajanja srebrne medalje na prestižnom pijanističkom natjecanju u Clevelandu (2021.), prve nagrade na 20. Međunarodnom natjecanju Santa Cecilija u Portu (2018.), prve nagrade na međunarodnom natjecanju IMF u Parizu (2018.) i prve nagrade i nagrade publike na Međunarodnom natjecanju Isidor Bajić u Novom Sadu (2016.). Diplomirao je u Zagrebu, a poslijediplomski studij završio je u Weimaru te je dobitnik brojnih drugih nagrada i priznanja za svoj rad. Trenutno je zaposlen na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a voditelj je i međunarodnog festivala komorne glazbe Ostinato u Omišu.

Riječkoj publici Marušić se predstavio zanimljivim i raznovrsnim programom koji se može podijeliti u dva dijela. U prvom je izvedena Sonata u E-duru, K.380 Domenica Scarlattija, Sonata u h-molu, Hob. XVI: 32 Josepha Haydna i Sonata br. 10 u C-duru, KV 330/300h Wolfganga Amadeusa Mozarta. Iako po razdoblju nastanka donekle bliske, sve tri sonate zapravo su posve različite. U Scarlattiju je Marušić publici dočarao gotovo čembalistički zvuk glasovira izvukavši zanimljive tonske boje, dok se u Haydnu i Mozartu poigravao širokom lepezom zvukovnih nijansi. Svježinu i zanimljivost izvedbe Marušić je osigurao gotovo romantičarskom agogikom širokog dinamičkog raspona, koja iako i nije svojstvena primjerice klasicističkom stilu, nije narušila točnost izvedbe. Može se zaključiti da je Marušićeva specijalnost ili on barem pokazuje poseban afinitet prema istraživanju gotovo filigranske artikulacije u najtišoj dinamici, pa su pianissima prepuna brzih pasaža tonova, poput kakvih perli na granici čujnosti, vrlo često doprinosila uzbudljivosti i nepredvidljivosti izvedbe. Karakteristika je ovo koja nipošto nije uobičajena, a istovremeno je i izuzetno zahtjevna i rizična, posebno ako glazbalo na kojem se svira nije vrhunske kvalitete. Sve navedeno pokazuje da je Marušić izvrstan u pitanjima tehnike sviranja, ali i da ima jasno izrađene i domišljene izvedbene koncepcije.

Pomalo šokantnom činila se sljedeća skladba, koja je kao nožem presjekla program koncerta na dva dijela, jer je već od prvog tona jasno najavila dolazak suvremene, tonalnošću siromašne glazbe. Izbor iz ciklusa Elf Humoresken suvremenog skladatelja Jörga Widmanna pokazao je Marušićevu sklonost i ovakvom glazbenom izričaju, a cijeli koncert je zaključen Sonatom br. 2 u gis-molu, op. 19 (Sonata fantazija) ruskog skladatelja Aleksandra Skrjabina. Osim skladanja glazbenih djela Skrjabin je čovječanstvo zadužio i posve novim umjetničko-filozofskim idejama pa se danas proučava njegova umjetnička, a ne samo glazbena ostavština. Dokaz tome je i ova dvostavačna sonata ispunjena idiličnim, gotovo melankoličnim melodijama karakterističnim za Chopina, a koju je Skrjabin napisao sa samo četrnaest godina. Unatoč tome, prividna jednostavnost iza sebe krije izuzetno tehnički zahtjevnu glazbenu fakturu koju je potrebno izvesti na vrhunskoj razini, a u čemu je Lovre Marušić zasigurno uspio. Nakon takve izvedbe uslijedio je dodatak u potpuno suprotnom pravcu, jer je Sanjarenje Roberta Schumanna skladba koja, ako je govoriti o brzini sviranja, i nema neku zahtjevnost, ali od izvođača traži upravo onu koncentraciju i kontrolu tona u kojoj je Marušić najbolji. Zapanjena neslućenom i doista fantastičnom atmosferom koja je nastala u dvorani, publika je iskreno nagradila umjetnika za njegov cjelokupni nastup, a što je Lovre Marušić, kojeg se nadamo ponovno vidjeti u Rijeci, primio skromno i jednostavno kakav sam i jest.