RIJEKA – Koncert koji je održan u Hrvatskoj čitaonici na Trsatu zaista je u umjetničkom smislu moguće svrstati u vrhunce dječjeg zborskog pjevanja. Pomalo iznenađujuće, a iako koncert jest bio najavljen u okvirima uobičajenih propagandnih aktivnosti, gotovo da nitko baš nije očekivao nešto tako dobro. Slušati dječje zborove, osim za njihove roditelje ili bake i djedove, rijetko pruža umjetničko zadovoljstvo široj publici, no oni koji su ovom koncertu nazočili zasigurno su ostali iznenađeni jer se toliko kvalitete na jednom mjestu rijetko može čuti i vidjeti.

Hrvatska i Japan

Suradnja između Hrvatske i Japana ostvarena je uz veliku pomoć zaklade EU-Japan Fest i Grada Rijeke, a na razini ansambala bio je to spoj zbora San-In Junior Chorus Little Phoenix iz Japana te Djevojačkog zbora PZM »Josip Kaplan« i Dječjeg zbora KAP iz Rijeke. Kako je predsjednik zaklade Takeshi Kunibe objasnio u uvodnom izlaganju prije koncerta, želja je svih sudionika snažnije povezivanje i promocija kulture obaju naroda putem univerzalnog jezika glazbe. U ime grada domaćina prisutne je pozdravila i zamjenica gradonačelnika Rijeke Sandra Krpan izrazivši gostima najsrdačniju dobrodošlicu. Da prijateljstvo nije samo između nekih institucija, govori i činjenica da su djeca iz Japana više dana boravila u obiteljima svojih kolega iz Rijeke čime je zasigurno ostvareno snažno povezivanje i na osobnoj razini.

Svi nastupajući ansambli broje dvadesetak djece i mladih različitih uzrasta sjedinjenih u doista lijep spoj glazbenog izričaja. No, ovaj koncert bio je mnogo više od toga – radilo se zapravo o jednom pravom spektaklu prepunom dobre glazbe, ali i pokreta, boja, tradicijskih elemenata i pozitivne energije. Dvorana Hrvatske čitaonice na Trsatu jedva je bila prikladna, a isti bi se koncert bez većih problema mogao održati i u mnogo većim i tehnički opremljenijim prostorima koji bi, kad bi publika samo znala o čemu se zapravo radi, sigurno bili dobro posjećeni.

Koreografirana izvedba

Dječji zbor KAP započeo je službeni program trima skladbama (Rika je bili grad, U jesen sivu i Wellerman), nakon čega su im se pridružili japanski kolege u zajedničkoj dojmljivoj izvedbi tradicijske japanske skladbe po imenu Furusato. Uslijedio je defile gostujućeg zbora s pravim plesom – koreografiranim ulaskom na pozornicu uz Cantio Enriqueza de Valderrabana. Tri sljedeće skladbe (Stroll iz »My neighbour Totoro«, Dream come true iz »Doreamona« i Under the sea iz »Male princeze sirene«) gosti su izveli uz obilje koreografiranih pokreta, savršeno uigranih, a uopće ne narušavajući vokalnu izvedbu. Koreografirani su bili i nakloni publici u kojima zbor reagira gotovo vojnički na minuciozne i decentne znakove dirigentice koja osim zboru u velikoj mjeri dirigira i publici gradeći atmosferu oduševljenja u dvorani. Djevojački zbor PZM »Josip Kaplan« izveo je potom, samostalno ili u suradnji s dječjim zborom KAP, Bring me little water Silvy, bugarsku narodnu Izgrjala e mesečinka, Papandopulov Vanjkušac, ali i japansku narodnu iz 11. stoljeća pod nazivom Murasame ili O lux beatissima M. Burrowsa i Cossettovo Slavonsko kolo.

Oduševljena publika

Posebno oduševljenje publike izazvao je zajednički nastup svih pjevača u skladbi Sunce Dušana Prašelja na tekst Drage Gervaisa jer su čakavštinu revno izgovarali i simpatični japanski gosti. Nešto zatim publika je malo pričekala ne bi li se gosti pripremili za svoj vrhunski nastup u drugim odorama s elementima japanskog folklora uz nezaobilazne lepeze i šarene kišobrane. Bogato koreografirani nastupi u kojima rekviziti postaju i glazbala, otvorila su jedno novo poglavlje koncerta pokazavši koliko djeca mogu i kako s lakoćom izvršavaju vrlo složene glazbeno-scenske zadaće. Intonacijom besprijekorni, zaobljenog tona i anđeoske boje, pjevači su glatko izveli starojapansku Sakuru, a zatim i Azure M. Ode te dvije tradicijske pod nazivom Seko-no-gohonmatsu i Kinanse-bushi, da bi koncert zaključili zajedničkom izvedbom poznatog broja Neka cijeli ovaj svijet iz mjuzikla »Jalta, Jalta« Alfija Kabilja.

Iako oduševljeni gostima, publika je mogla vidjeti kako su i domaćini jednako kvalitetno pripremljeni i uvježbani, pa su dirigentice Doris Kovačić i Maja Šajatović u izvedbama uživale kao i njihova kolegica Reiko Hara. Glasovirsku pratnju izvodile su Doris Knežević i Yoshie Watanabe koju valja posebno pohvaliti za vrlo virtuoznu izvedbu uvoda skladbi Sakura. Ljubav između gostiju i domaćina vidjela se na kraju i u pokojoj suzi vjerojatno zbog skorašnjeg rastanka, a zborovi će nastaviti zajedno surađivati i to ne samo zato što su tako rekli oni koji o tome (financijski) odlučuju, već zato što bi prekinuti ovakvu suradnju bio jedan veliki grijeh. Oduševljenje cijelim koncertom publika je izrazila stajaćim ovacijama, onim iskrenim i pravim, potaknutim ničim osim lijepe glazbe i ozarenih dječjih lica.