Drevna grčka civilizacija imala je značajniji utjecaj na moderni svijet od bilo koje druge. Ideali i vrijednosti koje čine temelj drevne grčke civilizacije, i dalje su vječni, tj. živući. Jedan od najupečatljivijih primjera očuvanja drevne grčke baštine i njezina prožimanja u moderni život su Olimpijske igre.

Drevno svetište Olimpija, smješteno u regiji Peloponeza u Grčkoj, jedno je od najvažnijih arheoloških nalazišta antičkog svijeta. Posvećeno prvenstveno Zeusu, bilo je glavno religijsko, kulturno i atletsko središte u antici.

Olimpijske igre su započele 776. godine prije Krista i održavale su se svake četiri godine. Olimpija se izvorno sastojala od altisa, svetog područja koje sadrži glavne hramove i žrtvenike, te stadiona za atletska natjecanja, koji je mogao primiti do 40.000 gledatelja.

Moralna i etička izvrsnost

Olimpijske igre su bile usko povezane s kultom Zeusa. Obredi i ceremonije u Olimpiji, uključujući paljenje svete vatre i žrtvovanja, jačali su vezu između igara i božanskog štovanja. U njoj su se nalazile veličanstvene građevine poput Hrama Here, stadiona i Filipejona, predstavljajući arhitektonska i umjetnička dostignuća antičke Grčke.

Nakon uspona kršćanstva u Rimskom Carstvu, pogansko štovanje u Olimpiji je bilo zabranjeno, a nalazište je s vremenom zapušteno. Ponovno otkrivanje započelo je u 18. stoljeću, a sustavna iskapanja krenula su u 19. stoljeću, otkrivajući povijesno i kulturno bogatstvo Olimpije.

Drevni grčki filozofi su sudjelovali na Olimpijskim igrama ili drugim atletskim festivalima, s obzirom na to da je fizička spremnost bila jednako cijenjena u grčkoj kulturi kao i intelektualna postignuća.

Značajni primjeri uključuju Pitagoru poznatome po svojim matematičkim i filozofskim doprinosima, pri čemu neki izvori sugeriraju da je možda sudjelovao u boksu na drevnim grčkim festivalima. Iako nema izravnih dokaza da je Platon sudjelovao na Olimpijadi, zabilježeno je da je bio vješt hrvač i da je sudjelovao u hrvačkim natjecanjima, vjerojatno na drugim panhelenskim igrama.

»Glavno obilježje helenske epohe je plemenito nadmetanje ili agon. Stoga je razumljivo da su se svi oblici helenskog duhovnog života razvijali u atmosferi agonske aktivnosti kao najobilnijeg izvorišta slave: i poezija, i kiparstvo, i filozofija, i politika, pa i oblici moralnog ponašanja.

Dakako, svoj najkoncentriraniji izraz nalazila je agonistika u stadionskim, hipodromskim i muzičkim nadmetanjima o velikim pučkim svetkovinama u Olimpiji, Delfima, na Istmu i Nemeji. Pobjeda u tim nadmetanjima smatrana je vrhuncem zemaljske sreće.

Jamčila je, naime, pobjedniku ono što je bio životni ideal svakog Helena: biti predmet divljenja za života i predmet slavljenja nakon smrti. Nije slučajno što su dva najveća osnivača filozofskih škola proizišla iz kiparskih radionica, Pitagora i Sokrat.

Helenska konkretna plastika preobrazila se, recimo, Sokratovom dijalektikom u klesanje ideja, u duhovnu plastiku«, zapisao je filozof M. K.

Igre su utjelovljivale grčki ideal arete (izvrsnost), slaveći fizičku snagu, disciplinu i skladan razvoj tijela i uma. Pružale su platformu sportašima da postignu slavu i čast, kako osobno, tako i za svoj polis (grad).

U filozofiji, osobito u djelima Platona i Aristotela, »arete« se povezuje s etičkom vrlinom – životom u skladu s razumom i postizanjem moralne izvrsnosti. Arete je ukorijenjena u vjerovanju da svaka osoba ili entitet ima svrhu (ergon), a izvrsnost se postiže ispunjavanjem te svrhe.

Ova ideja bila je ključna u grčkoj kulturi i utjecala je na koncepte etike, obrazovanja i osobnog razvoja u zapadnoj filozofiji.

Od pomirenja do propagande

Unatoč čestim sukobima, Igre su služile i kao ujedinjujući događaj za često zaraćene grčke gradove-države. Proglašavalo se privremeno primirje (ekecheiria), koje je omogućavalo sigurno putovanje i poticalo osjećaj zajedničkog kulturnog identiteta.

Igre su simbolizirale i težnju za izvrsnošću i napore Grka da potaknu jedinstvo unatoč podjelama. S druge strane, Olimpijske igre su kroz modernu povijest korištene u političke svrhe, i to služeći kao platforme za projiciranje moći, izražavanje neslaganja ili promicanje ideologija.

Rotonda hrama Olimpije, jednog od najvažnijih arheoloških nalazišta antičkog svijeta

Nacisti su primjerice naglašavali povezanost s antičkom Grčkom, prikazujući Olimpijske igre kao nastavak tradicije tjelesne i kulturne izvrsnosti. Štafeta olimpijske baklje, prvi put uvedena na Olimpijskim igrama 1936. godine u Berlinu, simbolično je povezivala antičku Olimpiju s Berlinom.

Ova štafeta je bila osmišljena u svrhu propagande kako bi Treći Reich prikazala kao modernog nasljednika antičke grčke civilizacije i njenih ideala, jačajući narativ o kulturnoj i rasnoj superiornosti. Himmler i nacistički organizatori su koreografirali su grandiozne ceremonije, ali i umjetnost. Film »Olympia Leni Riefenstahl« prikazao je atletska natjecanja na način koji je slavio »arijevski ideal« i povezivao sport s nacističkom ideologijom.

Tijekom Hladnog rata, Olimpijske igre postale su bojno polje za prikazivanje superiornosti kapitalizma ili komunizma. Broj osvojenih medalja SAD-a i SSSR-a pomno se pratio kao simbol ideološke dominacije.

Više od 60 nacija, predvođenih Sjedinjenim Državama, bojkotiralo je Olimpijske igre u Moskvi 1980. godine u znak protesta protiv sovjetske invazije na Afganistan. Kao odgovor, Sovjetski Savez i njegovi saveznici bojkotirali su Olimpijske igre u Los Angelesu, navodeći sigurnosne razloge i navodnu antisovjetsku atmosferu u SAD-u.

Igre su ujedno služile kao platforma za proteste u borbi za građanska prava. Američki atletičari Tommie Smith i John Carlos iskoristili su ceremoniju dodjele medalja na Olimpijskim igrama u Mexico Cityju 1968. godine kako bi podigli šake u znak Black Power pozdrava, prosvjedujući protiv rasne nepravde i nejednakosti u Sjedinjenim Državama. Ovaj čin je pitanje građanskih prava prenio na međunarodnu pozornicu.

Umjetnosti kao Igre

Uloga i značaj umjetnosti u antičkim Olimpijskim igrama je predstavljala ključni element u cjelovitom razvoju pojedinaca i zajednice. Umjetnost je bila isprepletena sa sportom, pridonoseći kulturnim i obrazovnim aspektima Igara.

Umjetnost je uz sport imala značajnu ulogu u cjelovitom razvoju uma i tijela, u potrazi za fizičkom, društvenom i obrazovnom izvrsnošću te je omogućila vitalnu povezanost između sporta i zajednice, naglašavajući kulturni značaj Igara.

Spisi antičkih pjesnika svjedoče da je 776. godine prije Krista mladi kuhar iz Elisa po imenu Koroibos pobijedio u velikoj utrci na livadi blizu rijeke Alfej kod Olimpije. Koroibos je bio okrunjen vijencem od grana divlje masline, čime je postao prvi zabilježeni pobjednik drevnih Olimpijskih igara.

Iz ovog početka razvila se jedinstvena veza sporta i umjetnosti kakvu nijedna druga civilizacija osim Grčke nije uspjela postići. Ugledni pjesnici i pisci recitirali su svoja djela, često u čast bogova ili pobjednika.

Pjesnici poput Pindara stvarali su pobjedničke ode (epinikia) koje su slavile postignuća sportaša i povezivale ih s božanskom naklonošću. Glazba, izvedena na instrumentima poput lire i aulosa, bila je središnji dio rituala i gozbi. Pobjednici su često ovjekovječeni kipovima koje su izrađivali istaknuti kipari.

Poznati grčki kipar Fidija radio je na monumentalnim projektima u Olimpiji, uključujući kip Zeusa, jednom od Sedam svjetskih čuda antičkog svijeta. Umjetnički izričaj je bio utkan u vjerske rituale, procesije i žrtvovanja, spajajući umjetničke, duhovne i zajedničke elemente. Spajanje umjetnosti, religije i sporta činilo je Olimpijske igre cjelovitom proslavom ljudskih i božanskih sposobnosti.

Moderne Olimpijske igre nekoć su čak nudile natjecateljske medalje za umjetnost i to od 1912. do 1948. godine, i time omogućile umjetnicima da se natječu za zlato na sličan način kao što to danas čine sportaši.

Umjetnici su predstavljali svoje nacije na ocijenjenim natjecanjima koja su prikazivala umjetnička djela. U svom izvornom obliku, »pentatlon muza«, kako je nazivan, uključivao je natjecanja u arhitekturi, glazbenom skladanju, kiparstvu, slikarstvu i književnosti, a medalje su se dodjeljivale za djela inspirirana sportom.

Snažan utjecaj na moderno društvo

Estetski odnos umjetnosti i sporta uspostavljen u vrijeme drevne Grčke je prenijela jedinstveno kulturno značenje i pozitivnu društvenu funkciju, koji su se modificirali u modernom društvu. Kulturna i umjetnička povezanost između antičkih Olimpijskih igara i modernog društva ukorijenjena je u zajedničkim vrijednostima i tradicijama, iako se izražava na različite načine.

Danas, gradovi domaćini Olimpijskih igara, ulažu ogromne novce u monumentalnu arhitekturu (npr. Pekinški stadion Ptičje gnijezdo) i urbanu obnovu, stvarajući trajne kulturne znamenitosti, kao što je nekoć bio hram Olimpije ili Zeusa.

Suvremene igre predstavljaju središte globalne kulturne razmjene, prikazujući umjetnost, glazbu i tradicije iz cijelog svijeta, kao što su različiti grčki gradovi-države doprinosili njihovoj zajedničkoj helenskoj kulturi. Olimpijski ideali izvrsnosti, jedinstva i umjetničkog slavlja odražavaju trajnu ljudsku težnju za nadilaženjem ograničenja i slavljenjem zajedničkog naslijeđa.

Iako su Olimpijske igre povezane s idealima mira i globalnog jedinstva, ujedno su isprepletene s političkim programima. Od prikazivanja nacionalne moći do rješavanja globalnih nepravdi, Igre su zrcalo složenosti svijeta koji nastoje ujediniti.

Olimpijsko primirje koje poziva na obustavu neprijateljstava tijekom Igara kako bi se promicali mir i jedinstvo, nažalost nije zaživjelo ovog ljeta u Parizu dok je istovremeno trajao rat u Ukrajini i na Bliskom istoku.

Očito je da u praksi, iako Olimpijske igre naglašavaju važnost mira i stvaranje privremene dobre volje, malo je vjerojatno da će same po sebi zaustaviti značajne sukobe. Ipak, Olimpijske igre ostaju snažna platforma za promicanje dijaloga, kulturne razmjene i ideje mirnijeg svijeta, i kao takve važno su naslijeđe koje treba prenijeti dalje budućim generacijama.