LJUBLJANA – Dubrovačke ljetne igre ili Splitsko ljeto poznati su nacionalni festivali u Republici Hrvatskoj koji svake godine privlače mnogobrojne domaće i strane posjetitelje i trebali bi, osim značajnog povećanja kulturne ponude, našu domovinu staviti na europsku i svjetsku kulturnu kartu.

Ipak, teško je zapravo reći koji je točno utjecaj tih festivala na broj posjetitelja s obzirom da se održavaju u špici sezone nekih od najturističkijih gradova. Istodobno, u susjednoj Sloveniji jedan usporedivi festival, onaj u Ljubljani, doista jasno pokazuje svoj utjecaj u inače ljeti ipak ispražnjenoj slovenskoj prijestolnici. Drugim riječima, pažljivijom analizom moguće je dovesti u izravnu vezu određene značajnije kulturne događaje ovog festivala s popunjenošću turističkih kapaciteta u kojima, upravo tih dana, i nema previše slobodnih mjesta.

Poznata imena

Jubilarni 70. Ljubljana festival koji svoje korijene vuče još iz davne 1953. godine, ovo ljeto traje dva i pol mjeseca, od kraja lipnja do početka rujna. Popis generalnih i pojedinačnih sponzora doista je impresivan, a posebno upada u oči da se mahom radi o pravnim subjektima iz privatnog, a ne kao što je to kod nas najčešće, javnog sektora. Također, popis partnera festivala uključuje i okuplja gotovo sve relevantne organizacije u kulturi poput kazališta i akademija čak i izvan Slovenije. Ako nekome ovakav popis nije zazvučao zanimljivo, možda je vrijeme da se kaže kako festival osim koncerata i predstava uključuje i druge događaje poput izložbi, likovnih kolonija, dječjih programa ili majstorskih radionica, a vrste glazbe osim klasične uključuju i suvremenu, popularnu, komornu i slično.

Ipak, nikako se ne može reći da se radi o svaštarenju, dapače, svaki i najmanji događaj doista je prožet kvalitetom i u svom segmentu može parirati onima koji su možda medijski više izloženi. Od poznatijih imena umjetnika koji nastupaju na festivalu mogu se izdvojiti mezzosopranistica Elina Garanča, violinist Julian Rachlin, koreograf Edward Clug, glumac John Malkovich, trombonist Branimir Slokar, pijanist Lang Lang, tenor Juan Diego Florez, sopranistica Anna Netrebko i tenor Yusif Eyvazov. Ako govorimo o dirigentima, evo također nekih imena: Esa-Pekka Salonen, Vasily Petrenko, Daniel Barenboim, Uroš Lajovic, Riccardo Muti, Karel Mark Chichon i Charles Dutiot, a ravnat će orkestrima kao što su Slovenska filharmonija, Simfonijski orkestar RTV Slovenije, Orkestar »Luigi Cherubini«, Simfonijski orkestar SNG-a Maribor, Državni simfonijski orkestar Kazahstana, Orkestar West-Eastern Divan, Tajlandska filharmonija ili Londonska kraljevska filharmonija. Sve u svemu, ako posjetite Ljubljanu ovo ljeto, uvijek ćete pronaći nešto zanimljivo.

Misija orkestra

Čak i oni koji manje vole klasičnu glazbu mogu se zabaviti na mnogim koncertima, među kojima se ističe i »Mediterraneo« Tončija Huljića s Petrom Grašom kao posebnim gostom. Lokacije održavanja festivalskih događanja, osim poznatog Cankarjevog doma (posebno Gallusove dvorane), uključuju i druge prikladne, zatvorene i otvorene prostore. Konačno, postavlja se pitanje kako je moguće održati ovakav festival u teškom i izazovnom ekonomsko-društvenom okruženju? Dok se mi u Hrvatskoj bavimo trivijalnim prepucavanjima i nedostatkom etičkih principa u kulturi, negdje drugdje, nekoliko kilometara dalje, razmišlja se i radi drukčije.

Neposredni povod ovom tekstu bio je nastup svjetski poznatog pijanista i dirigenta Daniela Barenboima koji, unatoč narušenom zdravlju u 80. godini života i dalje intenzivno radi. Jedno od njegovih životnih djela zasigurno je i Orkestar West-Eastern Divan koji je maestro Barenboim, uz palestinskog akademika Edwarda Saida, osnovao 1999. godine. Misija orkestra je otvaranje alternative ratnim događajima na Bliskom istoku, odnosno izraelsko-palestinskom sukobu, a mladi glazbenici koji sudjeluju u radu orkestra na najbolji način pokazuju da je moguće i zajedničko djelovanje, suživot i suradnja između ovih, ratom opterećenih naroda.

Tijekom više od dva desetljeća djelovanja ovaj je orkestar, vjerojatno ponajviše zaslugom maestra Barenboima, nastupao po cijelom svijetu, a u Ljubljanu je doputovao u punom sastavu s dvama odvojenim programima.

Moja domovina

Prvu večer na programu je bio poznati ciklus od šest simfonijskih pjesama »Moja domovina« češkog skladatelja Bedricha Smetane. Priča o ovom ciklusu snažno je obilježena domoljubljem i nacionalnim težnjama za osamostaljenjem koje su u Europi 19. stoljeća bile izrazito prisutne. Kao izraziti predstavnik i osnivač češke nacionalne škole, Smetana tijekom niza godina, čak i potpuno gluh, sklada ovaj ciklus na temelju nekih kulturno-povijesnih lokaliteta ili prirodnih ljepota, ali i priča i legendi ili povijesnih događaja iz češke povijesti. Prva simfonijska pjesma »Višegrad« tako opisuje zdanje iz 10. stoljeća koje je vojni, povijesni i mitološki simbol, a nadvija se poviše rijeke Vltave koja je ujedno bila inspiracija za drugu i najpoznatiju pjesmu cijelog ciklusa.

«Vltava«, koju ako ništa drugo većina poznaje s nastave glazbene kulture u osnovnoj školi, priča priču ove moćne rijeke od dvojnog izvora do ušća podijeljenu u osam zasebnih dijelova – prizora pored kojih rijeka teče. Jedan od tih prizora uključuje i ples vila na mjesečini, koji se odlično idejom povezuje sa sljedećom mitološkom pričom i trećom simfonijskom pjesmom pod nazivom »Šárka«, nakon koje slijedi pjesma »Iz čeških lugova i gajeva«. Povijest husitskog otpora iz 15. stoljeća kao pokreta koji je, između ostalog, za cilj imao i osamostaljenje Češke, opisuje se u petoj simfonijskoj pjesmi pod nazivom »Tábor«, a spremnost vojnika na borbu i njihov konačni pad, ali i »san u kojem spremno čekaju na trenutak ponovnog buđenja i borbe za svoj narod« nastavlja se i u šestoj, posljednjoj pjesmi ciklusa pod nazivom »Blaník«.

Izuzev spomenute »Vltave«, ostale simfonijske pjesme ciklusa manje su izvođene, a sukladno mišljenju brojnih muzikologa i manje kvalitetno napisane. No izvođenje cijelog ciklusa u integralnom obliku samo je po sebi izazov, posebno u kontekstu osmišljavanja interpretacije koja bi istu učinila svježom, zanimljivom i uzbudljivom.

Pozitivan dojam

U gotovo sat i pol vremena, West-Eastern Divan orkestar pod ravnanjem Daniela Barenboima mirno je brodio partiturom Bedricha Smetane bez previše uzbuđenja, pomalo amorfno i rutinski. Valja doista istaknuti da je maestro Barenboim izvedbu kontrolirao izuzetno decentno, a da je u fizičkom smislu ostavljao dojam velikog umora pri kojem je čak i listanje partiture ili hod do dirigentskog pulta bio otežan. U takvim okolnostima orkestar je često bio prepušten sam sebi, pri čemu su izuzetno vidljivi i hvale vrijedni bili konstruktivni i suradnički pogledi vođa dionica i solista u orkestru. Naime, treba imati na umu da se radi o ogromnom orkestru od čak 65 gudača uz koje treba dodati parni postav puhača u klasičnom broju. Suradnja tolikog broja ljudi mora biti na visokoj razini ako se želi ostvariti kvalitetna izvedba.

Istodobno, sve je prštalo od njihove unutarnje energije i želje za sviranjem pa su u momentima pojedinih crescenda i kulminacija zvučali fantastično. Tempa koja je zadavao maestro Barenboim bila su prilično spora što je izvođačima dodatni izazov jer onemogućuje korištenje efekata za maskiranje nedostataka – fraze je potrebno »ispjevati«, dovršiti i što je najteže popuniti sadržajem. Sve navedeno najbolje je odgovaralo »Višegradu« koji je inače napisan u skladu s ovim karakterom, dok su pojedini dijelovi »Vltave« bili napeti i spori (npr. brzaci sv. Ivana), ali ipak izvedeni kako treba. Poneke nesigurnosti u skupnom muziciranju bile su vidljive u »Iz čeških lugova i gajeva«, posebno u fugatu gudača Allegro poco vivo, ma non troppo i nekim sličnim delikatnim mjestima.

Konačan dojam unatoč svemu ostaje i više nego pozitivan. Prepoznala je to i ljubljanska publika koja je izvođače nagradila velikim pljeskom, posebno maestra Barenboima koji je pljesak dobio već prilikom prvog izlaska na pozornicu. I to tako treba biti. Jer bilo koja izvedbena nepravilnost ili dirigentska omaška nikada se ne može mjeriti s genijalnošću glazbenog uma i atmosfere koja u dvorani prevladava tijekom izvedbe. Mladi izvođači u orkestru zadovoljno su ustajali na pozdrav publici vjerojatno razmišljajući o sutrašnjem danu i vrhuncu njihova nastupa na Ljubljanskom festivalu. Ali o tome više uskoro…