OPATIJA – Na okruglom dvadesetom izdanju Liburnia Film Festivala, festivalu hrvatskog dokumentarnog filma, koji započinje danas, prikazat će se 19 hrvatskih dokumentarnih filmova u konkurenciji koji mogu osvojiti neku od sedam festivalskih nagrada. Osim filmova u konkurenciji, prikazat će se i 18 filmova izvan nje, a ovogodišnji festival uključuje popratni program koji se sastoji od raznih edukacija, razgovora, projekcija i glazbenih trenutaka. Ove će se godine na festivalu prvi put dodijeliti i nova Nagrada »Dragan Rubeša« za najboljeg kritičara nazvana po filmskom kritičaru Draganu Rubeši, dugogodišnjem suradniku Novog lista i Art-kina.

Prema riječima programskog direktora i selektora LFF-a Olivera Sertića, ovogodišnji program je stilski zaista raznorodan te uključuje filmove od takozvane klasične dokumentarne forme, preko eseja, do eksperimentalnih dokumentaraca, pa i zanimljivih filmskih eksperimenata koji prate neku narativnu liniju, ali su formom možda bliži eksperimentalnom filmu.

Festivalska selekcija

– Tu se uglavnom radi o kratkometražnim formama i drago mi je vidjeti da svi ti filmovi imaju svoju publiku na ljetnoj pozornici. Važno nam je pokazati da je dokumentarni film bogat, da može ići u raznim smjerovima i da je istraživanje kreativnih formi dobrodošlo. Volim misliti da LFF nije samo mjesto za prikazivanje filmova, već i svojevrsni »hub« za propitivanje vizualne umjetnosti, ali i mjesto koje potiče hrabro autorstvo. Svima je zajednička poveznica dobar dokumentarac i super je vidjeti da nam produkcija prati svjetska stremljenja. Ove godine je nešto više dugometražnih dokumentaraca pa je u konkurenciji ukupno 19 filmova. Nekih godina, kada je bilo više kratkometražnih, konkurencija je znala imati i po 25 naslova, što govori o potencijalu autora da se upusti u dugometražne forme koje su skuplje, traže više energije i produkcija dulje traje, ističe Sertić.

Za potrebe festivalske selekcije Sertić je, govori, pogledao oko 80 dokumentaraca, što je produkcija koja obuhvaća većinu ovogodišnje i prošlogodišnje produkcije, od one profesionalne, preko filmova akademija, kinoklubova, TV-naslova, pa do onih filmova bez budžeta nastalih na radionicama.

– Uvijek ti, takozvani »mali filmovi« iznjedre neka zanimljiva autorska rješenja i zacrtavaju smjer mladim talentima. Teme su raznorodne i često vrlo osobne, posebno kod autora i autorica koji tek formiraju svoj vizualni jezik, što je uobičajen smjer da se kamera prvo okreće prema sebi. Neki filmovi šalju snažne političke i socijalne poruke, propituju odnos društva prema ugroženima, a neki pak osobne nježne minijature koje govore više od filma, govori programski selektor.

Hrvatski dokumentarac

LFF ove godine slavi dvadesetu obljetnicu, a na temelju tog rođendana i proteklih izdanja festivala možemo zaključiti, prema Sertiću, kako je hrvatski dokumentarac snažno napredovao u posljednjih dvadeset godina, a i sama klima se promijenila jer se dokumentarci više ne gledaju kao televizijska forma ili samo kao priprema za igrani film, koji se nekad imao smatrati »pravim filmom«.

– Neki su autori posvećeni isključivo dokumentarnoj formi bez namjere da se bave fikcijom. Osnivanjem HAVC-a i povećanjem budžeta za dokumentarce produkcija se profesionalizirala i izašla iz standardnih TV-formi i odmaknula od televizije kao jedinog financijera. Postoje opcije za razvoj projekta; autori i autorice sa svojim producentima putuju po međunarodnim festivalima, obrazuju se i stasaju, samih festivala je više, a dokumentarac je javno dostupniji, kaže selektor.

Kako je dalje kazao, puno je pomoglo i osnivanje diplomskog studija za dokumentarni film na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu koji je osnovao Nenad Puhovski, a trenutačno ga vodi Goran Dević. U zadnjih desetak godina, govori, nabujao je i broj edukacijskih programa, poput Restartove i Filmaktivove Škole dokumentarnog filma; Pulska filmska tvornica, Blank, Kinoklub Split i Kinoklub Zagreb rade puno, a važno je i da je stasala generacija novih producenata koje dokumentarac zanima.

Stari i novi autori

– Sve to skupa odrazilo se i na uspjehe hrvatskog dokumentarca kod nas i vani. Takva klima odrazila se i na mlade autore koji se češće odlučuju okušati u tom »sportu«, dokumentarci se mogu pogledati i u kinima, ali i više je digitalnih platformi, što znači da je veća šansa da vaš film neće ostati nezamijećen, pojašnjava Sertić i dodaje kako Liburnia Film Festival prati trendove i sve što se u tom smjeru u Hrvatskoj događa, a sam festival je dokumentaristima dao platformu za prikazivanje i medijsku vidljivost, pojašnjava nam Sertić iz LFF-a.

Kao što je to već uobičajeno u kulturnome sektoru, financije su problem, a to je slučaj i s LFF-om, jer financije ne prate idejni rast festivala. Štoviše, organizacija svakoga izdanja festivala, napominje Sertić, ga dovodi gotovo do ruba bankrota, što ih ostavlja u nekom čudnom limbu koji ne dozvoljava strateško planiranje. Iako su više puta skretali pažnju na taj problem, no i razmišljali ima li festival poput LFF-a koji radi u gerilskim uvjetima smisla, festival i dalje opstaje jer se radi s puno ljubavi, u prijateljstvu i za vrlo male honorare.

– Ne želimo srozavati produkcijske standarde, što znači kvalitetne projekcije, dolazak autora i producenata u Opatiju, a članovi žirija su iz šire regije i redom vrhunski profesionalci, stoga osmišljavamo nove radionice i želimo da se svi ovdje dobro osjećaju. Sretni smo što je odgovor naših dokumentarista dobar i ne bune se previše što moraju spavati u apartmanima izvan grada i jesti ćevape, ali to je u ovim uvjetima najviše što možemo, ali je istovremeno, gledajući iz perspektive nekoga tko pokušava rasti već dvadeset godina, i ogroman hendikep. A odgovori na to, nažalost, ne leže kod nas, naglašava Sertić.

Iako ove godine nema filmova iz produkcijskih kuća poput Factuma, Fade Ina ili Hrvatskog filmskog saveza, pojavljuju se i nove produkcijske kuće, kao i novi autori, uz one koji se vraćaju, poput Devića, Lušičića, Kolbasa. Uz to, sada već tradicionalno, pojavljuju se i filmovi iz regije, a s obzirom na to da je prošle godine pristiglo dosta filmova filmaša i filmašica te produkcijskih kuća iz Primorsko-goranske i Istarske županije, osmislili su program Regionale, koji izvan konkurencije prikazuje sve filmove koji nisu mogli u konkurenciju. Ove godine, uz šest regionalnih filmova u konkurenciji, program Regionale sadrži još 13 filmova koji su raspoređeni u tri projekcijska dana.

Ove ćemo godine tako, uz filmove redatelja povratnika kao što su »Mlungu – Bijeli kralj« Riječanina Davida Lušičića, »Zaželi« Maria Papića, »Hrvatskog narodnog preporoda« Gorana Devića, »Veće od traume« Vedrane Pribačić, gledati osam premijernih naslova – »Nokturno« riječke redateljice Silvije Bumbak, »Posvećenje proljeća« riječkih redatelja Hane Stojaković i Silvana Drpića, »Zavjet« crnogorskog redatelja Mladena Ivanovića, »WAR IS OVER« talijanskog redatelja Stefana Obina, »Miris poda« studentice Akademije dramske umjetnosti Katarine Lukec, »Tvornica filmova« Silvestra Kolbasa, profesora s ADU-a, »Novo kino Buje« Alessija Bozzera te »Topografija razdiobe« multimedijskog umjetnika Bojana Gagića.

Izvan konkurencije

Također, neki od filmova izvan konkurencije imat će svoju premijeru – »To što je ostalo« Silvije Bumbak«, »Delfin 70« Michele Bulešić i lgora Popovića, »Izvorni sjaj« Biance Dagostin i Tonija Juričića, »Puta toliko« Nine Sorić, zatim »Juha od cikle« Eve Marije Jurešić, »Modra« Morane Ikić Komljenović i »Tko je ovdje lud?« Bernardina Modrića, a izvan konkurencije će biti prikazani i »Emmett« Marina Nekića, »Valovi« Klare Dujmović, »6 metara« Vedrana Ružića i »Boškarica« Ivana Hrelje.

U nedjelju, posljednjeg dana festivala, bit će također prikazani filmovi izvan konkurencije nastali u produkciji Restarta, partnera festivala – »Ekosuperjunaci« Ivane Uremović Gašić i učenika 4.a razreda OŠ »R. Katalinić Jeretov« iz Opatije koji će otvoriti festival, »Muzej Revolucije« Srđana Keče, »Babajanja« Ante Zlatka Stolice, kao i tri filma: »Kunac« Michellea Bulešića, »Knjiga uspomena« Maje Miloš i »Prijedlozi i pokušaji« Neže Knez, koja su proizašla iz Restartove škole dokumentarnog filma, a ovo im je prvo prikazivanje.

Između ostalog, publika će moći prisustvovati i svaki dan na Piću s autori(ca)ma čije je filmove publika gledala noć prije u konkurentskom programu, zatim na tribini o »fair payu« i radu u kulturi organiziranoj u suradnji sa Savezom scenarista i pisaca izvedbenih djela te na studiji slučaja filma »Tvornice radnicima« koju će održati lanjski pobjednik LFF-a, redatelj Srđan Kovačević.

Nagrada »Dragan Rubeša«

Festival ove godine uvodi i novitet, a to je Nagrada »Dragan Rubeša« za najboljeg kritičara utemeljena i posvećena filmskom kritičaru Draganu Rubeši, suradniku Novog lista i Art-kina koji nas je napustio ove godine, a redovito je pratio i Liburnia Film Festival od samih početaka.

– Nagrada kritičara ili kritičarke »Dragan Rubeša« posvećena je našem, po meni najboljem filmskom kritičaru s naših prostora, Opatijcu koji je nažalost preminuo ove godine. On je napravio ogromnu stvar za film općenito, ali i za Liburnia Film Festival. Od prvog izdanja pratio je dokumentarce i pisao visprene kritike u Novom listu, snažno nas podržavao i maltene bio dio tima. Odlučili smo mu se odužiti na ovaj, barem simboličan način. U suradnji s Art-kinom, čiji je bio redoviti programski suradnik, odlučili smo dodjeljivati tu nagradu svake godine. Kako je filmska kritika uvijek subjektivna i ima snažan prosudbeni pečat, tako smo odlučili i formirati žiri koji čini samo jedna osoba, filmski kritičar ili kritičarka, a ove je godine to Iva Rosandić. Odluke višečlanih žirija su nekada i stvar kompromisa, pa me jako zanima koliko će se ova odluka razlikovati od onih odluka koje će donijeti naš peteročlani žiri za filmove u konkurenciji, zaključuje Sertić.