Foto Sergej Drechsler
Knjiga "Kosinjska tiskara: povijesna, informacijska i kartografska studija" rasvjetljava kulturno-povijesno pitanje o mjestu tiskanja naše prve tiskane knjige, Misala po zakonu rimskoga dvora
povezane vijesti
- Objavljena knjiga Ivana Mancea “Kosinjska tiskara – povijesna, informacijska i kartografska studija”
- Grupacija Sport Republic preuzela turskog drugoligaša i klupsku struku povjerila – Ivanu Manceu
- Bivši sportski direktor Rijeke se oprostio od Cipra, odlazi u tvrtku u vlasništvu osporavnog srpskog tajkuna
Neizmjerno važna knjiga »Kosinjska tiskara: povijesna, informacijska i kartografska studija« autora Ivana Mancea koja rasvjetljava kulturno-povijesno pitanje o mjestu tiskanja naše prve tiskane knjige, Misala po zakonu rimskoga dvora, predstavljena je u Gradskoj knjižnici Rijeka.
Dan kad je Misal po zakonu rimskoga dvora tiskan, 22. veljače 1483. godine, danas se slavi kao Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva te dan zagrebačkog NSK- a, što je samo još jedna potvrda teme o kojoj govori ova studija koja broji oko 750 stranica.
Za većinu naših inkunabula znamo mjesto tiskanja, dok jedino za Misal, kao ni za Brevijar, ne znamo točno mjesto tiskanja, jer u kolofonu prvotiska mjesto tiskanja nije naznačeno.
Stoga knjiga »Kosinjska tiskara: povijesna, informacijska i kartografska studija« dr. sc. Ivana Mancea, ocijenio je prof. dr. sc. Josip Jurčević s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, govori o iznimno važnoj temi Kosinjske tiskare, u kojoj je tiskana inkunabula, i prvi je znanstveni rad takve tematike, a u »knjizi se ne spominje samo tiskara, već se autor koji je, između ostalog, informatičke struke, upustio u povijesna istraživanja za potrebe svoga doktorskoga rada, pa monografijom daje uvid u cijeli jedan povijesni ambijent.«
Argumentirana teza
Također, naglasio je na predstavljanju i piše u svojoj recenziji, »istraživanjem su obuhvaćene i kritički analizirane te uspoređivane sve dosadašnje teze o mogućim lokalitetima prve naše tiskare. Knjiga je zanimljiva i metodološki; zahvaljujući primjeni informacijske znanosti i tehnologije prikupio je i analizirao golemu količinu relevantnih rukopisa, povijesnih karata, članaka i drugih izvora iz svih većih svjetskih biblioteka i arhiva u kojima su navedeni izvori dostupni u digitaliziranom obliku.«
Glede same teme knjige, ističe kako daje odgovore ujedno na povijesne činjenice i teme koje su bitne i u današnje vrijeme jer su dio našega identiteta, no postoji stanoviti otpor čak i od institucija koje bi se trebale baviti njome. U tom smislu, tumači, knjiga, koja je prekretnica, ukazuje na neke probleme danas, na one koje smo naslijedili iz prošlosti.
Na to se nadovezao sam autor koji je objasnio bit knjige koja je nastala od doktorske disertacije, a u srži svega je prva argumentirana teza o tiskanju prve knjige u Kosinjskoj tiskari. Hrvati su jedini narod koji je u srednjemu vijeku imao dozvolu služiti misu na svome jeziku i koristiti se svojim pismom, glagoljicom.
S obzirom na to da u impresumu prvotiska ne piše i mjesto tiskanja, pojavilo se čak osam teza o tome gdje je tiskana prva knjiga, primjerice Venecija, Roč, Modruš, Kosinj, Izola, pa što se tiče Venecije, do danas u znanstvenim istraživanjima nije napisana niti jedna rečenica o tiskanju u Veneciji.
Ono što posebno valja istaknuti, jest činjenica da autor u svojoj opsežnoj studiji navodi i svojevrsne kriterije, ili pokazatelje, njih dvanaest kojima verificira mogućnost tiskanje prve knjige na spomenutim, različitim lokacijama, primjerice povijesno pisanje o hrvatskoj štampi, povijesni izvori, narodna predaja, mogući potpis tiskara ili povijesna kartografija kao mogući pokazatelji prve tiskare samo su neki prema kojima jedino Kosinj zadovoljava sve uvjete, dok, s druge strane, Venecija i Izola svega jedan, Roč dva, a Modruš niti jedan.
Precizna analiza
Kako u svojoj recenziji piše doc. dr. sc. Daniel Patafta, »autor je preciznom analizom i sintezom izvora postavio hipotezu i dao odgovor koji ovu stvarnost ne odbacuje, nego dapače afirmira, s time da uvijek ostavlja dovoljno prostora za znanstveni dijalog i nove metodološke pristupe.
Kompleksnost istraživanja problematike Kosinjske tiskare nije samo u njezinoj afirmaciji ili negaciji, nego često i u povijesnoj opterećenosti nastaloj kroz 20. stoljeće. Međutim, suvremena povijesna znanost svakako treba iskoračiti iz ponekad zakočenih okvira ranijih desetljeća i novim interdisciplinarnim pristupom, ali čuvajući svoj specifičan metodološki okvir, dopustiti da se o nekim, tzv. prijepornim temama progovori i ostavi mogućnost njihove afirmacije.«
U samome predgovoru knjige autor naznačuje neka od pitanja na koja knjiga, uz ono temeljno o Kosinjskoj tiskari i mjestu tiskanja, daje odgovor, pa tako, prema pitanjima, studija ukazuje na poveznicu tiskare s Kosinjskim misalom, crkvom sv. Jeronima, Ambrozom Kacitićem i njegovim djelovanjem, slijepim otiscima u našemu prvotisku te s povijesnim kartama prikaza Kosinja do kraja devetnaestoga stoljeća, što uvelike govori o njegovoj povijesnoj važnosti.