Robert Marnika, svjetski putnik i fotograf s tridesetogodišnjim iskustvom, nedavno je osvojio Grand Prix na natječaju u okviru zadarske manifestacije Hitchcock Nights za fotografiju »Lost and Trapped«, a za »The Scream« osvojio je drugo mjesto. Usto, izložene su još tri njegove fotografije, čime je dodatno potvrđen njegov neupitni talent.

Kako ističe Marnika, taj mu uspjeh posebno imponira, s obzirom na to da se nedavno vratio iz Australije u svoj rodni kraj, a prethodno je živio u Italiji, točnije, u Bologni. Povratak mu je donio nostalgiju za početnim danima njegove ljubavi prema fotografiji, koju je otkrio još za studija kemije u Zagrebu. Nakon povratka u Zadar, početkom 90-ih, ozbiljnije se počeo baviti fotografijom, radeći za Ga-Ga novine, vodeći jazz-emisiju na radiju i surađujući s drugim lokalnim medijima.

Ratna fotografija

Paralelno je započeo karijeru i u dokumentarnoj fotografiji s ciljem prenošenja istine o Hrvatskoj i Domovinskom ratu. Iako nije bio ratni fotograf, njegov rad bio je tada usmjeren na dokumentiranje stvarnosti tog vremena. – U početku rata fotografirao sam samo za sebe. Poslije sam bio pozvan u vojsku i proveo nekoliko mjeseci na prvoj liniji, opet fotografirajući kao freelance. Preko rođaka, Hrvata rođenog u Kanadi koji je radio za UN, uspio sam nekoliko razvijenih fotografija poslati Ministarstvu prosvjete i kulture kako bi se prikazala stvarna situacija u Zadru. U to vrijeme nije bilo e-maila, samo telefaks, pa sam tako širio istinu o stanju u gradu – prisjeća se Marnika, dodajući kako je početkom 90-ih uspio organizirati izložbu ratnih fotografija u Njemačkoj, od kojih je, naravno, većina nastala u tamnoj komori.

Petnaest godina nakon rata okuplja dio svog opusa ratne fotografije u ciklus pod nazivom »Fragmenti jednog sjećanja«, za koji je 2006. godine nagrađen na međunarodnom fotografskom festivalu u Rimu.

– Budući da su slike rata bile u maglovitim uspomenama koje sam želio zaboraviti, nije mi bilo logično isprintati ih u kvaliteti, jer se rata sjećam u nejasnim slikama koje sam pokušao potisnuti. Razvio sam poseban stil printanja na posebnom papiru uz upotrebu kemijskih otopina kako bih stvorio efekt izgorenih fotografija – kaže Marnika, dodajući kako je to pridonijelo njegovoj prepoznatljivosti i uspjehu.

Foto Mislav Klanac

Objavio je i knjigu »Zadar 1991: The War Suddenly«, 2009. godine, s ratnim fotografijama i pratećim memoarima. Ideja za knjigu proizišla je iz njegove izložbe ratnih fotografija 2007. godine, kada je talijanski izdavač izrazio želju da objavi zbirku njegova rada. Pisanje memoara povjerio je prijateljici Valeriji Brancato, koja je njegove misli pretočila u riječi, jer Marnika priznaje da je vještiji u fotografiji nego u pisanju.

– Kada sam nekoliko puta promovirao knjigu u Italiji, mnogi su se pitali zašto naslov uključuje »iznenada«, s obzirom na to da je rat bio predvidljiv. Za mene je to bilo iznenada jer nisam želio rat i nisam mogao vjerovati da će se dogoditi u mom domu, da ćemo se skrivati i gledati ruševine i mrtve ljude. U knjizi sam opisao svoj život prije rata, obiteljske odnose, događaje iz doba komunizma, te kako sam doživio početak rata. Također sam uključio fotografije istih ljudi snimljenih deset godina nakon rata, kao i osobne trenutke, uključujući fotografiju sa svojom kćeri, rođenom 1993. – priča Marnika.

Oko za detalje

Tijekom dvadeset godina provedenih u Italiji, uz izložbe i knjige, Marnika je nakon samo šest godina počeo držati tečajeve fotografije na talijanskom jeziku, i to bez prethodnog znanja tog jezika.

Foto Robert Marnika

– Fotografiju i talijanski jezik usvojio sam kao samouk, bez formalnog obrazovanja. Predavao sam na Università della Terza Età u Bologni, Akademiji likovnih umjetnosti, srednjoj školi, u fotoklubovima i raznim asocijacijama. Iako su moja postignuća uključivala osvajanje nagrada i priznanja, najviše mi imponira što sam uspio raditi i predavati na jeziku koji nisam nikad formalno učio – ponosno ističe Marnika, dodajući kako biti fotograf ne znači samo koristiti se fotoaparatom, nego istinski živjeti fotografiju.

– Treba imati oko za detalje, kretati se u pravim krugovima, biti s pravim ljudima, posjećivati izložbe i pričati o fotografiji – ističe ovaj uspješni fotograf.

Foto Robert Marnika

Iako se, između ostalog, bavio komercijalnom fotografijom, zbog financijske sigurnosti, umjetnička fotografija oduvijek je bila njegov glavni afinitet. Kako ističe, stvaranje umjetničkih fotografija nadmašuje tehniku, ono je osobno putovanje koje se temelji prije svega na životnom iskustvu i jasnoj viziji.

– Kada se posvetim umjetničkoj fotografiji, činim to isključivo za sebe. Samostalno biram što ću zabilježiti i kako ću doživjeti svijet oko sebe. Inspiracija dolazi iz različitih izvora i često se mijenja, prolazim kroz faze kada sam više ili manje inspiriran. Umjetnička fotografija mi omogućuje da stvaram nešto novo i osobno, temeljeno na vlastitoj viziji i iskustvima. Moja percepcija i ideje rastu sa svakim novim iskustvom, napose putovanjima. Spoj svih tih iskustava s mojim tehničkim znanjem omogućuje mi stvaranje prepoznatljivih fotografija – ističe Marnika, koji se dugi niz godina bavio i umjetničkom koncertnom fotografijom, bilježeći brojna poznata svjetska jazz-lica tijekom boravka u Bologni i Melbourneu, gdje je, između ostalog, radio i kao fotoreporter.

Duboka značenja

Svoj stil umjetničke fotografije naziva apstraktnim, a brojne poznate fotografske ličnosti utjecale su na njegov rad.

Foto Robert Marnika

– Svaki fotograf ima svoje uzore i razvija svoj jedinstveni stil, koji može ponekad podsjećati na rad drugih, ali nikada nije identičan. Sličnosti ne znače nužno plagijat, jer svaki fotograf donosi vlastiti pečat. Mene je, primjerice, oduvijek fascinirao nadrealizam i apstraktni pristup. Na moj rad su najviše utjecali fotografi poput Mana Raya, Andréa Kertésza, Moholy-Nagya i Henrija Cartier-Bressona, poznatog po dokumentarnoj fotografiji. Kao i Edward Weston i Helmut Newton, osobito u radu s aktovima – podijelio je Marnika.

U njegovim portretima apstraktno se nerijetko očituje u izboru specifičnih i prepoznatljivih detalja umjesto cjelokupnog prikaza osobe.

– Kada netko razumije što je fotografija i vizualna umjetnost općenito, može kroz male detalje otkriti mnogo toga. To vrijedi ne samo za fotografiju nego i za ostale umjetnosti. Talentirani fotograf može stvoriti slike koje nose duboka značenja kroz detalje i odabir – kaže Marnika, koji je već niz godina, između ostalog, trajno preokupiran fotografiranjem odraza i tekućina, jer, kako ističe, likvidna fotografija ostala je njegova trajna preokupacija još od studentskih dana.

Foto Robert Marnika

Za realizaciju neke fotografije ističe kako je ključan prvi korak, promatranje, koje je preduvjet za stvaranje smislene vizije.

– Dok se neki problem može riješiti za nekoliko minuta, razmišljanje o načinu rješavanja može potrajati mnogo duže. Stalno promatranje i razmišljanje omogućuju formiranje vizije koja se zatim može realizirati. Iako tehnički nije teško napraviti fotografiju, zahvaljujući iskustvu, bitno je dati projektu smisao i oblik, a sama je realizacija posljednji korak. Mentalna priprema je ključna, uz nastojanje da se ostane originalan, zadrži vlastiti stil i stvori nešto što će inspirirati druge. Kvaliteta mojih radova dolazi iz tridesetpetogodišnjeg iskustva u eksperimentalnoj umjetničkoj fotografiji. Moje fotografije odražavaju tamnu stranu i surrealizam, koji su dio mene, baš kao što su i u radovima Hitchcocka, Emira Kusturice i Mana Raya – govori Marnika.

Potraga za samim sobom

Upitali smo ga koji bi savjet dao mladim fotografima za brz uspjeh u fotografiji, s obzirom na svoje dugogodišnje iskustvo.

Foto Robert Marnika

– Tijekom godina vođenja tečajeva uvijek sam savjetovao mladim fotografima da se fokusiraju na jedan specifičan stil kako bi postali prepoznatljivi i traženi. Ironično, sam sam oduvijek istraživao i eksperimentirao s različitim stilovima, što je bio jedan oblik potrage za samim sobom. No ako se odluče za jedan stil, to će im svakako pomoći da brže izgrade svoju prepoznatljivost – savjetuje Marnika, dodajući kako je uz to važna i selekcija.

– Selekcija je ključna u svim umjetničkim disciplinama jer oblikuje percepciju autora. Na primjer, gledajući samo nekoliko djela, možete steći samo djelomičan dojam o njihovu radu. Ako su odabrane slike nereprezentativne, može se stvoriti pogrešan dojam o umjetniku. Uvijek je potrebno odabrati one radove koji najbolje predstavljaju vaš rad, a sve se svodi na osobni instinkt – objašnjava Marnika.

Objasnio je i koja ga filozofija vodi kroz život.

– Skupljanje iskustava i aktivan život ono su što me pokreće. Živim kroz iskustva koja me inspiriraju i motiviraju da nastavim raditi, tražiti nove ideje i kontakte. Uvijek mi treba nešto novo – nova poznanstva, novi ljudi, ili čak nove misli. Naravno, negativna iskustva ponekad su neizbježna i neovisna o našoj volji – to su problemi s kojima se suočavamo. Međutim, iz svakog problema nešto naučiš, i oni ostave tragove u našoj memoriji. Na kraju, kako ćemo te tragove iskoristiti – hoćemo li ih zaboraviti, izvući iz njih pouku, ili ostaviti po strani – ovisi o našoj kreativnosti i interesu – zaključuje Marnika, svestrani slobodni umjetnik.