RIJEKA – Riječki filmski festival koji u fokusu ima studentske i debitantske filmove, Međunarodni studentski filmski festival ili kraće znan kao kratica njegove engleske inačice – STIFF – ove godine slavi svoju okruglu obljetnicu, desetu, što je za jedan lokalni festival međunarodnog karaktera posebno značajno. Festival je to koji okuplja mlade nade, filmaške potencijale te studente umjetničkih usmjerenja, kao i one ostale koji imaju ljubav prema sedmoj umjetnosti. U povodu deset godina postojanja festivala, o njegovu značaju, nastanku, putu, festivalskom mjestu te mjestu u kontekstu Sveučilišta u Rijeci, kao i njegovoj budućnosti razgovaramo s Mašom Drndić, umjetničkom direktoricom festivala ili jednostavno »glavom« festivala koja je sve započela još 2014. godine.

Deset je godina otkako festival postoji. Možemo li se osvrnuti na taj vremenski presjek; što je festival danas, što znači za naš grad, što znači za lokalnu i regionalnu filmsku scenu, što znači za Sveučilište i za brojne studente?

– Ne mogu vjerovati koliko je prošlo od prvog izdanja STIFF-a, kao i da smo se uspjeli održati i rasti unatoč ovom turbulentnome desetljeću. Puno je to godina, prekrasnih filmova i čarobnih ljudi koju su gradili ovaj mali svijet. Mislim da je festival izuzetno važan na lokalnoj razini, budući da je jedini festival posvećen isključivo mlađoj generaciji, a kroz inovativan filmski i umjetnički jezik progovara o svijetu iz perspektive tih generacija. Za grad koji se kroz svoje studijske programe snažno orijentira prema kulturi i umjetnosti, praćenje onoga što se stvara izvan granica našega grada i države izuzetno je korisno kako bi mladi mogli razmišljati o svijetu te ujedno i načinima stvaranja svojih djela. Ipak, ono što mislim da naš STIFF čini zaista posebnim jest to što mladi nisu samo pasivni promatrači ili konzumenti sadržaja na festivalu, već aktivno sudjeluju u kreiranju promišljanja, kako sadržaja, tako i forme festivala. Svake godine festivalski tim zajedno s profesorima Akademije primijenjenih umjetnosti te odsjeka za anglistiku i germanistiku, vodi studente kroz različite aspekte organizacije festivala, pružajući im priliku za povezivanje, zabavu, usvajanje novih vještina i stjecanje iskustva »iznutra«. Rezultati ovog višemjesečnoga rada vidljivi su u raznim segmentima festivala, uključujući osmišljavanje i kreiranje izložbi, dizajn plakata, knjižice, brošura, najava, web-stranice, medijske objave, promotivnih filmova i »trailera« te prijevode filmova i titlovanje. Upravo tim aktivnostima, ne samo da oblikujemo raznolike segmente festivala, već gradimo i povezanost s novom, zainteresiranom i angažiranom publikom koja se aktivno uključuje u stvaranje festivalskog doživljaja.

6.500 filmova

Dakle, koliko je onda ukupno filmova koji su prikazani »prošlo« festivalom te koliko je ukupno prijava zaprimljeno, od prvog izdanja festivala do danas?

– Tijekom proteklih 10 godina festival je odabrao ukupno 407 filmova za natjecateljski program, a kada uzmemo u obzir i popratni program, broj se penje na više od 450 prikazanih filmova. Zanimljivo je napomenuti da smo zaprimili i pregledali oko 6.500 filmova, a otprilike 50 filmova je dosad nagrađeno. Festival se dosta promijenio od te 2014. godine kada je zamišljen kao jedna od aktivnosti tek osnovanog SKC-a.

Kad već spominjemo to prvo izdanje, vratimo se u 2014. godinu; kako je i zašto deset godina mlađa Maša Drndić odlučila pokrenuti festival? Također, koliko ga je bilo teško pokrenuti te koji su početnički problemi tada postojali?

– Na početku, organizacija festivala okupljala je samo nekoliko nas entuzijasta, a zapravo nitko nije imao ozbiljnog iskustva u sličnim poduhvatima, pa je to razdoblje bilo izuzetno uzbudljivo jer smo stvarali nešto potpuno novo. Inicijalni tim činili su tadašnji voditelj tek osnovanog SKC-a Zoran Baljak, Jana Ažić, Marin Lukanović, dizajnerica Lea Jurin, tadašnji student informatike Marin Trošelj te voditeljica SKC galerije Sara Salamon. U tim počecima dragocjenu podršku i mentorstvo pružili su nam i rektorica Snježana Prijić-Samaržija, filmski kritičari Dragan Rubeša i Dejan Durić te kolektiv Art-kina, kao i drugi s Rektorata. Radili smo sve – od prevođenja, pisanja tekstova, produkcije do čišćenja lokacija.

Dokumentarna redateljica Sanja Marjanović i ja bile smo odgovorne za filmski program, pa smo mjesecima proučavale funkcioniranje drugih festivala te promišljale o odgovarajućoj formi. Taj segment festivala zapravo je zadržao gotovo identičan format i danas. Ključno nam je bilo pažljivo kreiranje programskih blokova kako bi filmovi unutar istoga dijalogizirali i stvarali cjelinu. Žarko smo željele privući filmove iz cijeloga svijeta, a u tome su nam puno pomogle platforme za prijavu poput FilmFreewaya, koje su tek bile u nastajanju. Prve smo se godine iznenadile s pristiglih 600 filmova, jer smo očekivale manji broj s obzirom na naš status novog festivala, a još više nas je oduševila iznimna kvaliteta i kreativnost studentskog filma, što je bio trenutak potpunog zaljubljivanja u potencijal ovog projekta. Ta ljubav je ključni razlog zbog kojeg sam ostala u STIFF-u do danas.

»Dream team«

Koji je bio ključan trenutak festivala u njegovu desetogodišnjem životu?

– Iako smo prvotno imali stotine ideja i ambicija, ipak smo postupno uvodili nove sadržaje, pažljivo promatrajući kako oni funkcioniraju, prilagođavajući se potrebama i interesima naše publike i studenata. Ključna godina bila je 2019., šesta godina postojanja, koja je označila značajan preokret. U toj godini u organizaciju se uključio veliki broj studenata, razvili smo bogat popratni program s razgovorima, radionicama i izložbenim segmentom. Naravno, to ne bi bilo moguće da se nije dogodio »dream team« studentica koje su svoj doprinos dale u oblikovanju programa – Marta Ban, Sendi Bakotić, Petra Bezjak, Greta Grakalić, Natalija Stefanović i Elena Apostolovski. I financijski se te godine dogodio skok, ali i broj publike i gostiju se udvostručio. Ta je godina bila značajna, možda i proročanski, budući da smo se bavili temom straha, a nakon nje smo se suočili s izazovom pandemije koronavirusa, koja je prilično usporila festival sljedeće dvije godine, kao i brojne druge manifestacije. Ipak, uz sve izazove nismo nikada pauzirali festival te smo se kreativno prilagođavali kako bismo ga održali, čak i s brojem od 25 dozvoljenih gledatelja uživo.

Koliko je teško uopće održavati jedan filmski festival na životu te tko, osim organizatora, ima ključnu ulogu u tome?

– To je mala juha svega i svačega. Naravno, tu su ključni financijeri i donatori, jer bez njih nema glazbe. Za našu festivalsku formu, neizostavni su članovi našeg tima – studenti. Njihova energija, entuzijazam i radna snaga neophodni su za održavanje festivala, jer radimo zajedno, učimo jedni od drugih i oblikujemo iskustvo koje festival čini posebnim. No, najvažnija karika u lancu svakako je publika; ona nije samo bitna, već i zahtjevna, na njoj konstantno treba raditi te pratiti njezine potrebe. Raditi s publikom znači stvarati zajednicu ljubitelja filma koja će se vraćati iz godine u godinu. Ipak, postoje i faktori na koje ne možemo utjecati, primjerice pandemija ili jednostavno stvaranje one male festivalske magije – sve su to varijable koje mogu definirati ishod festivala. Balansirati između planiranja i prilagođavanja nepredvidljivim okolnostima ključno je za uspješnost svakog izdanja STIFF-a.

Mlade snage

Postoje li neki planovi za budućnost; kako se festival planira razvijati te postoji li kakva strategija? Na što se, ako postoji strategija, dodatno želi staviti naglasak? Također, ne bi li festival prerastao u još veći, što je potrebno?

– Ovaj okrugli rođendan povlači za sobom potrebu za rekapitulacijom i reevaluacijom dosadašnjeg formata i rada. Naš tim posvećen je promišljanju o sadržaju i potrebama koje festival ima u sadašnjem vremenu, posebno u odnosu na nove generacije i trendove. Trenutni fokus nam je osnažiti mlade, kreativne i sposobne ljude u organizaciji i vođenju festivala, jer smatramo ključnim da ga oni oblikuju, nadograđuju i mijenjaju prema svojim interesima. Hoće li festival nastaviti rasti, to vam ne mogu sa sigurnošću reći. Poučena problemima u vezi s financiranjem ovakvih manifestacija sam oprezna, no svakako vam mogu reći da je festival puno veći od realnih uvjeta, gledajući stavke budžeta i ljudskog kapaciteta. Festival je opstao i razvijao se isključivo zbog podrške Sveučilišta, Grada, Art-kina, te nadljudskog truda i entuzijazma pojedinaca i studenata koji su se tijekom godina uključivali u organizaciju.

Vratimo se na same filmove te uzmimo u obzir one pobjedničke u dijakronijskome presjeku, u takozvanoj glavnoj kategoriji, dakle igranog filma; što temeljem tih filmova općenito možemo zaključiti o studentskoj produkciji i debitantima?

– U posljednjim godinama kratki filmovi, studentska i debitantska ostvarenja sve više dobivaju na značaju u svijetu filma, postajući neizostavan dio natjecateljskih programa mnogih važnih festivala. Uz veliki broj prijava od samih početaka primjećujemo i da kvaliteta filmova iz godine u godinu postaje sve impresivnija, što čini naš zadatak selekcije u završnim krugovima sve izazovnijim. Tehnološki napredak, posebno izražen u posljednjem desetljeću, omogućava stvaranje visokokvalitetnih radova s relativno malim sredstvima. Ono što me uvijek oduševljava jest magična sloboda izražavanja, strast i hrabrost koju vidim u studentskim radovima. Kratki i studentski filmovi zapravo služe kao odskočna daska za otkrivanje novih talenata i inovativnih glasova, dodatno jačajući njihovu ulogu u filmskome svijetu.

Probijanje dokumentarista

Što se tiče dokumentarnog filma, čini mi se da uz naše festivale dokumentarnog filma, uključujući i one koji imaju tu kategoriju, poput STIFF-a, dokumentaristi zaista imaju dobru platformu; je li tako bilo i kad ste vi kretali u filmski svijet?

– Kada sam se prvi put prije 15 godina uključila u filmski svijet, dokumentarni film bio je baš u početnoj fazi prijelaza s televizijskog formata prema kinima. Tada je percepcija dokumentarnog filma počela evoluirati iz onog poimanja didaktičkog televizijskog sadržaja prema kreativnom i autorskom filmu. Danas dokumentarni film postupno sve više privlači pažnju publike, postajući ključnim elementom brojnih filmskih festivala. Svakako je bitno istaknuti važnost zagrebačke Akademije sa sjajnim profesorima, kao i dokumentarne radionice poput Restarta, Blanka, i naše Nove škole koje igraju značajnu ulogu u poticanju novih talenata na dokumentarnoj sceni. Ako bi gledali hrvatski film i njegov uspjeh na svjetskoj festivalskoj sceni, mislim da možemo biti ponosni time da i naši dokumentaristi »rasturaju« s brojem nagrada i priznanja.

Kad smo već kod vas, u kreativnom smislu (iako je i provođenje samog festivala i Nove škole također nešto kreativno), gdje se trenutno nalazite; planirate li neki novi film?

– Uvijek imam puno planova, uvijek planiram i malo se primiriti, no to, nažalost, teže ostvarujem. Trenutno s radošću iščekujem završne korake postprodukcije dokumentarnog filma »Žene narodnog fronta«, izazovnog projekta beogradske redateljice Ivane Todorović u kojem sam sudjelovala kao snimateljica. Film duboko zaranja u intimna ženska iskustva s ginekologije, a kroz priče koje se dotiču odnosa prema vlastitome tijelu, film zapravo otvara dijalog o njihovoj poziciji u društvu, istražujući teme straha, briga, ljubavi i solidarnosti. Paralelno s time sudjelujem u sjajnom dokumentarnom projektu pokrenutom od udruge SOS koji se bavi psihičkim nasiljem u ljubavnim odnosima, a tome filmu sam montažerka i mentorska podrška iznimnom mladom kolektivu debitantskih dokumentaristica – Valentini Botici, Mireli Džafić, Ani Trobec, Mirni Unuk i Anamariji Šepl.

Društveno relevantne teme

No, vratimo se na sam festival; od promišljanja stvarnosti, snova, igre, do koje provodne tematske niti dolazimo u desetoj godini održavanja festivala te kako je ona filmski ostvarena?

– Godišnja tema festivala igra ključnu ulogu u oblikovanju selekcijskog procesa i definiranju popratnog programa, uključujući razgovore nakon projekcija, tribine, izložbe, posebne projekcije i radionice. Ove godine festival se usmjerava na temu »Desetljeće«, obilježavajući svoj deseti rođendan u ovoj godini. Ova tema pruža priliku za promišljanje o promjenama, turbulencijama, izazovima i sazrijevanju tijekom posljednjeg desetljeća, kako u svijetu, tako i u našim svakodnevnim životima. Film ima ključnu ulogu u davanju smisla brzim promjenama u društvu i kulturi. Tijekom proteklih godina, istraživali smo različite društveno relevantne teme, pravila igre, strah, tijelo, te različite filmske forme, s posebnim naglaskom na animaciju, dokumentarne filmove i eksperimentalnu kinematografiju. Ove godine tema je otvorenija, obuhvaćajući različite filmske forme i stilove, kako bi se razmotrila sva ključna pitanja posljednjeg desetljeća, uključujući obitelj, ljubav, identitete, zdravlje, migracije, nasilje, ratove, seksualnost i snove.

Za otvaranje smo pripremili uzbudljive naslove koji na različite načine promatraju izazove mladih u današnjem društvu – igrani film »Crveno, žuto, zeleno« redateljice Vere Vasileve prati surovu svakodnevicu automehaničarke koja hrabro balansira na rubu egzistencije, živopisnu mađarsku animaciju »Vrt srca«, te vrckasti slovački dokumentarac »Nakon vjenčanja«, koji prati neobične partnere i strastvene sakupljače igračaka pred vjenčanjem.

Pozivamo publiku da posebno obrati pažnju na filmove koji se bave aktualnim temama izbjeglica i migranata – »Muškarci u plavom« snažno osuđuje suvremeni fenomen skrivenog ropstva u Americi i širom svijeta, izraelski film »Prijateljska vatra«, kandidata za studentskog Oskara, koji slikovito dokumentira sukob na zidu granice na zapadnoj obali.

Na ovogodišnjem STIFF festivalu moći ćete uživati u čak 10 filmova iz hrvatske i regije pa ćete tako imati prilike pogledati igrane filmove »Čekaonica« Katarine Zrinke Šarić, »JOŽA« Jana Krevatina, »Ključanje« Luke Đukanovića, »Nije zima za komarce« Josipa Lukića i Klare Šovagović te »Niska trava« Davida Gaše. U animiranoj kategoriji tu su »Probijanje leda« Tare Klepac i »Kućica za ptice«, koju potpisuje redateljica Petra Pavetić Kranjčec. Dokumentarna kategorija donosi nam »Knin – Zadar« redateljice Melite Vrsaljko, »Anatomija hipomanije« Mine Vavant te film »Linija života« Sare Čolić i Aline Bavier.

Festival je također odlučio uključiti u žiri što više prošlogodišnjih pobjednika festivala koji do sada nisu imali priliku biti članovi žirija na STIFF-u. Pridružit će nam se Aleksandra Terpińska iz Poljske, čiji je film »Amerika« osvojio glavnu nagradu za igrani film 2016. godine, a renomirana poljska redateljica osvojila je više od 50 međunarodnih nagrada za svoje studentske radove. Iz Hrvatske, u žiriju za igrani film će sjediti Sara Grgurić, talentirana Riječanka koja je osvojila srca žirija 2021. godine filmom »U šumi«, ugostit ćemo i dvostruku pobjednicu STIFF-a iz 2017., Renatu Gasiorowsku, čija je animacija o ženskom orgazmu osvojila preko 30 nagrada i priznanja diljem svijeta te francuska animatorica Louison Chambon, koja se predstavila riječkoj publici 2019. godine sjajnim filmom o depresiji pod nazivom »Pozdrav praznini«.

U žiriju za dokumentarni film sjedit će Michał Hytroś, dobitnik nagrade na STIFF-u 2019. godine za svoj film »Sestre« te Klara Dujmović, kiparica i eksperimentalna-dokumentarna filmašica iz Rijeke. U odlučivanje su uključene i studentice Marta Licul, Nina Sorić i Melisa Favretto, koje imaju snažan interes i poneko iskustvo u filmskoj umjetnosti. S obzirom na to da su gosti završili studije i kročili u »odrasli« svijet filma, s njima ćemo u nedjelju 26. studenoga održati razgovor u kojem ćemo doznati više o filmskim školama, fondovima i radionicama iz prve ruke, a gosti će dijeliti svoje dragocjene savjete, pružajući inspiraciju i praktična znanja za sve koji sanjaju o studiranju filma i bavljenju filmskom produkcijom.

Rubne kinematografije

Na tragu filma koji je prošle godine dobio posebno priznanje, kineskoga »Lili je sama«, moram postaviti sljedeće pitanje. Planira li se, naime, težište prilikom odabira filmova možda premjestiti na tzv. »rubne« kinematografije, odnosno studentske i debitantske kinematografije manjih ili manje razvijenih zemalja ili pak zemalja koje su nam u filmskom smislu manje dostupne (uz to što je riječ mahom o manjim produkcijama), na koje bi se obratilo više pažnje, čime se možda dobiva jedan širi uvid u one početničke filmaške mogućnosti i tendencije, tematske preokupacije, no i u drugu/širu kulturološku pozadinu?

– Izuzetno smo zainteresirani za kinematografije koje često ostaju u sjeni, te se uvijek veselimo kada filmovi iz poznatih škola zasjaje u našem programu. Ove godine, izdvajaju se izvanredna filmska ostvarenja iz Gruzije, Estonije, Mađarske i Crne Gore. Tijekom prethodnih godina imali smo filmove s Kube, Indonezije, Armenije, Islanda, Argentine, Tajvana, Brazila, Meksika. Važno je napomenuti da mnogi autori, iako dolaze iz manjih zemalja, studiraju i stvaraju filmove unutar poznatih europskih, azijskih i američkih filmskih škola i radionica. Primjerice, kineski film »Lili je sama« djelomično je američka produkcija, a njegova autorica živi u Los Angelesu. Svakako je prijedlog sjajan i vjerujem da bi trebalo staviti fokus upravo na kinematografiju manje razvijenih zemalja i kinematografija te pričati o izazovima, ali i prednostima koje one imaju.

Interaktivne radionice

Popratni program ovogodišnjeg STIFF festivala obuhvaća i dvije interaktivne radionice iz područja vizualnih umjetnosti. U subotu, u dvorani Filodrammatice, održat će se radionica »How To Love Many in Many Ways« njemačkog umjetnika Gabriela Hensche, vježbaonica koja se bavi proširenim pojmom ljubavi, potičući nas na brigu prema sebi i okolini, postavljajući nas u odnos s drugim bićima, biljkama i predmetima koji oblikuju naše svakodnevne živote.

Nedjelja, 26. studenoga, rezervirana je za radionicu »How To Get Lost In The Safe Space« riječke umjetnice Petre Mrše, koja donosi metodologiju umjetnice koja poziva na intimni angažman, istražujući odnos između digitalnog prostora i tijela. Za kraj, uzbudljivi festivalski after party program očekuje nas u 22. studenoga u OKC-u »Palach« nakon otvaranja i Nemo klubu u subotu 25. studenoga. Glazbu će puštati Luka TBF, a ulaz će biti besplatan za sve studente i goste STIFF-a.

Koristit ćemo ovaj razgovor kao jedinstvenu priliku da pozovete sve naše čitatelje, dakle širu publiku, na ovogodišnje izdanje jednog i jedinog Student International Film Festivala (STIFF). Dakle, zašto ove godine zaviriti u svijet STIFF-a? Riječ je vaša…

– Dragi studenti i ljubitelji filma, pozivamo vas na uzbudljivo filmsko putovanje kroz deseto izdanje Student International Film Festivala (STIFF). Obećajemo sjajan filmski i dinamičan popratni program, uz priliku za susrete i zabavu s interesantnim gostima. Živjeli film, kultura i još jedno nevjerojatno desetljeće STIFF-a!

Popratni program

Osim filmova u konkurenciji, svake godine imate i zanimljiv popratni program koji uključuje i radionice i partyje i izložbe; što nas čeka ove godine?

– Popratni program ove godine donosi niz intrigantnih događanja već prije samog početka festivala. Od 20. do 22. studenoga održat će se radionica »Retrogradni Merkure«, koja predstavlja arhivsko istraživanje popularnih oblika vizualne komunikacije i društvene kritike na internetu, stvaranih diljem svijeta tijekom posljednjih deset godina, a rezultati radionice bit će izloženi u imerzivnoj instalaciji unutar prostora izložbe »Démodé«. Sama izložba otvara se prvi dan, 22. studenoga, i predstavit će radove više od petnaest umjetnika iz različitih dijelova svijeta, istražujući teme prolaznosti i promjena kroz proteklo desetljeće, te pitanja koja postaju sve naglašenija kroz globalne i osobne promjene.

Vikend nam donosi uzbudljive radionice i razgovore s filmašima. U subotu, Morana Ikić Komljenović održat će radionicu »Distribute This!«, pružajući uvid u pripremu filmskog projekta od ideje do distribucije. Tijekom razgovora »Studijske priče« u nedjelju će se okupiti talenti europske studentske filmske scene, dijeleći svoja neprocjenjiva iskustva iz studija i svijeta filma. Nakon razgovora, premijerno će biti prikazan kratki igrani film »Sarma«, projekt riječkih studenata s Akademije primijenjenih umjetnosti, koji je prerastao iz vježbe u filmsko ostvarenje.