Festival plesa

U Svetvinčentu se i po 25. put okupili neki od najboljih plesnih umjetnika

Vanesa Begić

Foto Andi Bančić

Foto Andi Bančić

Nadahnute, snažne i energične plesne izvedbe



Već četvrt stoljeća Svetvinčenat iliti Savičenta ugošćuje sredinom srpnja neke od najboljih plesnih umjetnika koji ovdje prikazuju zanimljivim izvedbama svoja umijeća. Ove je godine publike bilo iznimno puno, a program raznovrstan, razigran i zanimljiv.


Počelo je uz tri dueta koja su kreirale Meritxell Barberá i Inma Garcia u suradnji s plesačima Taiat Danse, a bili su naslovljeni »Helena y Paris«, »Otra Carmen« i »Venus«.


Očarane duetima kao koreografskom formom, Meritxell Barberá i Inma Garcia, osnivačice i koreografkinje Taiat Danse, kreirale su »Entrée a dos«, a to je u biti plesni triptih dueta nadahnutih prikazom ljubavnih parova i ljubavi u raznim umjetnostima.




Plesne izvedbe bile su energične, koje navode na promišljanje o raznim interesnim sferama, na suptilan, lirsko-epski način, snagom izvedbe i naracije, koja je uvelike i deskriptivna, pa i u hermetičkim trenucima koji se pojavljuju u tim duetima. Semantički jezik plesnog tkiva dakako ostavlja dosta prostora za razmišljanje.


»Helena y Paris« prikazuje prvi susret tog para, brz i snažan početak njihove ljubavi, kao i poteškoće, prepreke i nesuglasice s kojima se suočavaju prije svog bijega. »Otra Carmen« kratki je duet koji nudi suvremenu i sofisticiranu, ali jednostavnu verziju jednog od najpoznatijih djela Georgesa Bizeta.


I u najavi je navedeno da »koreografija prikazuje Carmen kao ravnopravnu partnericu svog ljubavnika, bilo da je on Don José ili toreador Escamillo«. Plesni jezik je ovdje gust, aluzivan te izvođači prikazuju više od ljubavne strasti i zavođenja, plesni dijalog, diskurs koji nije uvijek lagan.


U Kaštelu Grimani izvedena je zatim cjelovečernja predstava »Tamo, gdje sve duše idu«, čiji koncept i koreografiju potpisuje Miloš Isailović. Izvođači su Lara Kapeloto, Nika Lilek, Luna Lilek, Silvija Musić, Endi Schrotter i Linda Tarnovski.


Izvedba je vrlo snažna, moćna, nadahnuta, strastvena, glazba na trenutke (pre)jaka, preglasna, ali to služi svrsi kao i metateatarska interpretacija određenog dijela ovoga plesnog trenutka.


– Predstava se bavi onim nevidljivim prostorom kojem sve duše teže… Gdje idu ljudi bez duše?… Tko smo i što smo kad sretnemo srodnu dušu? Možemo li voljeti?, upravo, kako je navedeno u najavi, predstava, ali i cjelokupan koncept večeri tematizira ljubav u raznim aspektima njezine manifestacije i pojavljivanja.