Stipe Šuvar slijedio je svoje ideale čak i onda kada je zbog njih postajao nepopularniji, a među njegovim idejama postoji mnogo toga iz čega bi se dalo izvući pouke i za današnje vrijeme, rečeno je na predstavljanju knjige »Šuvar – politička biografija« novinara i autora Rade Dragojevića u Gradskoj knjižnici Rijeka.

Riječ je o prvom djelu koje na publicistički način obrađuje politički doprinos istaknutog komunista, funkcionera, obrazovnog reformatora i sociologa o čijem životu i ostavštini, kako su kazali Dragojević i moderator večeri Kristian Benić, rijetki nemaju mišljenje.

Knjiga se kroz četiristotinjak stranica dotiče Šuvarovih dječačkih dana u Zagvozdu u Dalmatinskoj Zagori, studentskih dana kada su njegove ambicije i upornost već bili vidljivi, njegovog političkog smiraja, kao i najznačajnijih i najaktivnijih godina njegova života zbog kojih je Šuvar kao ličnost i danas vrijedan istraživačke i analitičke pažnje.

– On je bio polemičar koji, kada je dolazio na pozicije moći, nije išao šakom u želudac. On jest bio prgav, ali nakon njegovih intervencija, nitko nije ostao bez posla.

To je čovjek koji je imao jedan auto, jedan stan, koji je potaknuo, gurao i realizirao mnogo projekata koji su i danas važni, koji se snažno zalagao za novi sustav obrazovanja i protiv birokratizacije društva. Ljude nikada nije dijelio po naciji.

Čak i u doba kasnih 80-tih, kada je shvatio da je vrag odnio šalu, inzistirao je na tome da vrijednosti etničke solidarnosti, rada, samoupravljanja i socijalizma ne odu u povijest, kazao je autor biografije Rade Dragojević.

Reformator školstva

Jednu od središnjih tema knjige zauzima Šuvarov angažman na mjestu republičkog sekretara za prosvjetu i kulturu gdje je ostavio svoj najzapamćeniji trag.

Sukladno nastojanjima politike i društva da se obrazovanje diljem Jugoslavije odmakne od austrougarskih temelja, Dragojević napominje kako je Stipe Šuvar ovu misiju poveo kao najaktivniji i najelokventniji motor novog obrazovnog sustava pri čemu ga je vodila ideja da društvo može postati slobodnije samo uz jednake obrazovne prilike za sve – bilo djecu radnika, seljaka ili društvenih elita.

– On je kao ministar u SR Hrvatskoj krenuo s reformom 1976. godine, najzaslužniji je da su svi đaci bili podvrgnuti istom obliku defacto gimnazijskog obrazovanja s filozofijom, logikom, sociologijom, psihologijama, kao i TIPS-om i marksizmom.

Njegova ideja »gimnazija svima« bila je radikalna, on je latinski jezik doveo u Gospić u kojem se on nikad nije predavao, navodi Rade Dragojević.

Autor dodaje kako je jedan od povoda za pisanje ove knjige, uz kontroverznost i relativnu zanemarenost Šuvara, bila neuspjela je reforma hrvatskog školstva 2016. godine, kao i aktualna puzajuća reforma kojoj je jedan od ciljeva i onaj Šuvarov – približiti obrazovanje i rad jedno drugom.

Sukob s Miloševićem

Kao diplomiranom pravniku i profesoru sociologije, Šuvaru se pripisuje i akademski doprinos u poljima sociologije prava, urbane sociologije i sociologije sela, dok je prema Dragojevićevim tvrdnjama, širinu svog znanja i kapacitete pokazao i u razmišljanjima o općem ekonomskom i političkom razvoju tadašnjeg društva, najbolje ogledanom u zapamćenoj polemici s proljećarom Šimom Đodanom s kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Nakon smrti Tita i krajem osamdesetih godina, Šuvar se oštro sukobljava s hrvatskim i srpskim nacionalistima poput Slobodana Miloševića, predmnijevajući nadolazeće »anti-titoističke« tendencije u svojoj »Bijeloj knjizi«, a iz visoke politike izlazi u ljeto 90-tih kada biva razriješen s mjesta hrvatskog člana Predsjedništva SFRJ.

S obzirom na nedostatak studija koje se bave istaknutim ličnostima iz perioda socijalističke Jugoslavije, rečeno je prilikom predstavljanja, Dragojevićeva bi knjiga mogla potaknuti val istraživanja o personama i događajima koji ukoričenje svojih biografija još nisu dobili.

O Stipi Šuvaru, čovjeku koji se nije bojao »reći popu pop, a bobu bob«, materijala za nove književne poduhvate ima podosta.