Nakon Zagreba i Splita, javno predstavljanje novoga Zakona o zaštiti i očuvanja kulturnih dobara, čiji je nacrt upućen u javno savjetovanje, predstavljen je na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a kako je istaknuto, prijedlog novoga Zakona donosi precizno definiranje svih postupanja glede projektiranja i ishođenja dozvola u kontekstu očuvanje kulturne baštine, kao i s time povezanih pitanja komunalnog reda, a radi se o jasnoj i suvremenoj regulativi koja, između ostalog, poštuje i međunarodne konvencije.

Kako je kazao ravnatelj Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Tomislav Petrinec, novi se zakon donosi donosi s obzirom na brojne izazove, teme i probleme koji su se pojavili od prošloga zakona koji datira još iz 1999. godine, a nova je inačica stoga osuvremenjena, transparentnija te ima jasno naznačena postupanja glede kulturnih dobara i kulturne baštine.

– Na neki način stavljamo u fokus kulturno dobro. Pokušavamo smanjiti administriranje koje smatramo da je u dosadašnjim postupcima bilo nepotrebno ili se nije koristilo.

Polazeći od samih vrsta spomenika, sistematizacije, kriterija za njihovo vrednovanje koje ćemo pokušati precizirati, vrednovanja za utvrđivanje mjera zaštite koje smatramo ključnima u procesu zaštite očuvanja, iz čega kasnije proizlaze i posebni uvjeti, pa sve do posljednjih uvjeta za konkretne zahvate.

Ono što smatramo ključnim dijelom je povezivanje sa sustavom prostornog planiranja, a ovdje zapravo uvodimo projekt e-konzervatorskih podloga koje provodimo u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti koji je također već u fazi provedbe. Tu će biti ključno poboljšavanje upravljanja kulturno-povijesnim cjelinama s aspekta konzervatora, ali i uključivanjem prostornih planera, govori Petrinec.

Ti će prostorni planeri, odnosno konzervatorske podloge, pojašnjava, biti uključene u prostorne planove koji se tiču zaštićenih kulturno-povijesnih cjelina, što će omogućiti pristup informacijama građanima putem sustava e-građani, tako da će svi imati uvid u pojedinu parcelu prije krenu određeni projekti.

– Planove upravljanja koje imaju kulturna dobra koji su na popisu svjetske baštine prenosimo i na druga značajnija kulturna dobra, osobito na arheološke lokalitete, jer smatramo da je upravljanje ključnim segmentima održivoga korištenja i zapravo očuvanjem kulturnih dobara vrlo bitno.

Tu se povezujemo s lokalnom zajednicom i lokalnom upravom, a tu je i pitanje usklađivanja konzervatorskih smjernica s komunalnim redom pojedinih lokalnih uprava, pa smo u obzir uzeli i energetske promjene i energetsku učinkovitost, pristup osobama s otežanim kretanjem, što su tekovine europskih direktiva i propisa, kao i provođenje mjera protupotresne otpornosti, odnosno usklađivanja konzervatorskih smjernica s postizanjem veće otpornosti kulturnih dobara na rizike, zaključuje Petrinec te dodaje da je jedan od glavnih ciljeva zakona stvaranje bolje povezanosti svih društvenih dionika, konzervatora, ministarstva, lokalne zajednice i uprave te drugih.