U Kući halubajskega zvončara započeo je dvodnevni stručni skup na temu nematerijalnog kulturnog naslijeđa i njegovih obrađivačkih praksi koji je okupio etnologe, folkloriste, predstavnike institucija, turističke djelatnike, kao i ljubitelje lokalne baštine i tradicije.

Susret pod nazivom “Institucionalizacija nematerijalne kulturne baštine i njezin utjecaj na nositelje kulturnih dobara” prvi je događaj znanstvenog tipa koji se održava u novoj viškovskoj kulturnoj ustanovi, s ciljevima usmjerenim na razmjenu mišljenja, iskustava, primjera dobrih praksi i problema koji se javljaju pri stvaranju i održavanju institucionalnog baštinskog okvira.

Prvi dan programa bio je posvećen procesima interpretacije teško prenosive nematerijalne baštine, u kojem su predstavnici institucija iz Hrvatske i Slovenije prezentirali primjere svojih interpretacijskih praksi, a prema riječima ravnatelja Dominika Damiša, iskustva u realizaciji Kuće halubajskega zvončara mogu poslužiti kao smjernice nadolazećim i sličnim poduhvatima.

– Naši se programi odvijaju cijele godine, pored kulturnog aspekta i prezentacije postava posvećenog halubajskim zvončarima i tradiciji obahajanja bavimo se i turističkim u kojem goste upoznavamo s temom.

Ipak, znanstvena komponenta nam nije nimalo manje važna pa ovakav skup provodimo po prvi puta. Pozvali smo brojne partnere i institucije s kojima pokrivamo iste teme kako bi se upoznali, podružili i razmijenili iskustva, a s takvim programima nastavit ćemo i sljedeće godine, kazao je Damiš.

Problemi baštinske komunikacije

Kako navodi Lidija Nikočević, autorica muzejskog postava KHZ i programska začetnica stručnog skupa, inovativnost skupa počiva u združivanju ljudi koji tradicijske prakse upražnjavaju i onih koji ih žele podijeliti sa širom publikom.

Uspjeh halubajske Kuće, napominje etnologinja, proizlazi iz toga što je njena realizacija temeljena na ovoj komunikaciji, kao i visokom stupnju participativnosti lokalne zajednice.

– Zvončari nisu samo običaj, nego simbol lokalne kulture koji prikazuju kompleksnost tradicijskog života u cjelini. U procesu kada stručne spoznaje treba provesti u izvedbu – izložbe, interpretacijske centre, muzeje – uključuju se dizajneri, arhitekti, autori grafičkih rješenja, filmova, a u toj translaciji teško je balansirati između zakonitosti suvremenog prezentiranja s ukusom i očekivanjima zajednice u kojima dominiraju nostalgičnost i sentiment.

Nekima od njih možda se ne sviđa način na koji je naprimjer dizajner uobličio njihovu kulturnu praksu. Također, događa se i da se interpretacije baštine odjednom hvataju ljudi koji su izvan kruga nositelja tradicije koji često nemaju nikakvog doticaja s inicijalnom zajednicom zbog čega se njihovi članovi osjećaju pokradeni, karikirani ili čak iskorišteni.

Skupom želimo uzeti sve te činjenice u obzir i osvijestiti se o problemima u komunikacijama nematerijalne baštine, kazala je Nikočević.

U uvodnom dijelu skupa, višegodišnji su tijek realizacije Kuće halubajskega zvončara predstavila i druga zaslužna lica.

Kronologiju od prvotne ideje koja se javila među Udrugom halubajskih zvončara do otvaranja kuće iznijeli su načelnica Viškova Sanja Udović, voditelj projekta i aktualni županijski pročelnik za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Sanjin Vranković, te predstavnici Halubajskih zvončara Kristijan Frlan i Damir Host koji su naveli kako Kuća lokalnoj zajednici daje mjesto za pusne aktivnosti i druženje, kao i široku platformu za prikazivanje zvončarske tradicije tijekom cijele godine.

Drugi dan stručnog skupa održava se u subotu uz panel rasprave o iskustvima nositelja tradicijskih praksi te i turističkim elementima baštinske reprezentacije.