Dvjema izvedbama simfonijskog koncerta »Mahler, Stravinski« Riječki simfonijski orkestar je pod vodstvom svog šefa-dirigenta Valentina Egela zatvorio dio sezone u zgradi HNK-a Ivana pl. Zajca, nakon čega će u srpnju krenuti na pozornice pod otvorenim nebom, pulsku Arenu i Trg Riječke rezolucije u Rijeci.

Na programu posljednjeg koncerta na kazališnoj pozornici bila su dva glasovita djela koja su označila važne točke u stvaralaštvu svojih autora, Gustava Mahlera i Igora Stravinskog.

U prvom dijelu koncerta, uz sudjelovanje prvakinje Kazališta, sopranistice Anamarije Knego, izvedena je Mahlerova »Četvrta simfonija«, jedna od njegovih najizvođenijih, čiji su dijelovi vrlo izvjesno nastali u Opatiji, u kojoj je ovaj austrijski skladatelj često pronalazio mir i nadahnuće u razdoblju između 1899. i 1902. godine.

Nebeski život

Za razliku od svojih dotadašnjih triju simfonija, Mahler je stvorio novo djelo koje istražuje svijet djetinjstva, djetinje nedužnosti i naivnosti te duhovnosti. Bila je to njegova najsofisticiranija partitura dotad koju je u razgovoru s prijateljicom Natalie Bauer-Lechner usporedio s »jednoličnim plavetnilom neba«.

Simfoniju je završio pjesmom za solo glas i orkestar, čiji je tekst preuzet iz jednog od Mahlerovih višegodišnjih izvora nadahnuća, zbirke njemačke narodne poezije »Des Knaben Wunderhorn«.

Ova pjesma, »Das himmlische Leben« ili »Nebeski život« predstavlja dječju viziju raja koju obično pjeva odrasli ženski sopran.

Prema nekim teoretičarima, tihom intimnošću ovog djela Mahlerovo najskrovitije unutarnje biće promatra neizmjernost prirode s doista religioznim žarom i ponovo se bavi enigmom postojanja koja ga je tako neumoljivo privlačila.

Pod nadahnutim vođenjem Valentina Egela, Riječki simfonijski orkestar još je jednom pokazao visoku razinu izvedbe.

Žar-ptica

Drugi dio koncerta donio je poznatu suitu »Žar-ptica« Igora Stravinskog. Dotad još mlada i gotovo nepoznata ruskog skladatelja, učenika Nikolaja Rimskog Korsakova, ruski baletni impresario Sergej Djagiljev 1909. godine za svoju baletnu trupu Ballets Russes naručuje glazbu za balet-bajku »Žar-ptica«.

Stravinski se dao na posao, a premijera je održana u Parizu 25. lipnja 1910. s ogromnim uspjehom, koji je odmah proslavio skladatelja.

Sjajna glazba tog baleta u živopisnoj i raskošnoj instrumentaciji donekle podsjeća na Korsakova, no donosi i mnogo novih elemenata u harmonijskom i ritmičkom pogledu koji će predstaviti skladateljev novi glazbeni način izražavanja.

Orkestralna suita tog baleta, koju je Stravinski napisao 1919. godine, do danas se neizostavno nalazi na programima simfonijskih koncerata. I izvedba »Žar-ptice« oduševila je riječku koncertnu publiku, koja ju je ispratila dugotrajnim pljeskom.