LOVRAN – Prekrasna večer prepuna boja i mirisa spustila se nad Lovran koji unutar svojih uskih primorskih uličica i trgova doista krije očaravajuće kutke. Prepuna cvijeća i gotovo savršenog ugođaja, na Trgu sv. Ivana smjestila se i malena pozornica, potpuno prilagođena za koncert komorne glazbe. Mnogi organizatori željeli bi štedjeti pa bi u takvim okolnostima koristili i neka električna glazbala, međutim u ovom slučaju svoje grandiozno mjesto našao je i pravi koncertni glasovir kao jedno od tri glazbala korištena na koncertu. Lovranska publika i njihovi gosti u dobrom su broju posjetili koncert koji je, prema riječima Jelene Tihomirović, predsjednice udruge organizatora, tek početak brojnih lovranskih događanja koja slijede.

Početak s Dorom Pejačević

Prošlogodišnje spajanje festivala klasične glazbe »Lovran Classic« i Festivala umjetnosti plesanja rezultirao je i ove godine spojem pod krovnim nazivom Festival umjetnosti glazbe i plesanja, a koji je na programu ponudio više događanja unutar desetak festivalskih dana. Prvi od tri ponuđena klasična koncerta bio je nastup koji nam je podario Trio Kamov sastavljen od naših, sada već poznatih, riječkih umjetnika: Anton Kyrylov (violina), Giovanni Genovese (violončelo) i Juraj Marko Žerovnik (glasovir). Koncert u trajanju od gotovo 90 minuta započeo je Klavirskim triom u C-duru, op. 29 hrvatske skladateljice Dore Pejačević. Nježna, pomalo melankolična, ali ipak snažna romantična duša kakva je bila Pejačević, u ovoj je skladbi satkala brojna čuvstva koja se, kroz opsežnu partituru, nižu jedno za drugim. Sva četiri ponuđena stavka (Allegro con moto, Scherzo – Allegro, Lento i Finale – Allegro risoluto) pred izvođače možda i ne stavljaju odviše virtuozne zadatke, ali nipošto se ne može reći da se radi o naivnoj skladbi, već ipak o pravom biseru hrvatske literature. Kao da su osjetile sav senzibilitet koji je željela pokazati Pejačević, i lovranske ptice poletjele su na početku koncerta dopunjujući svojim glasovima zvuke glazbala koji su dopirali s pitoresknog trga.

Lakoća muziciranja

Lagani povjetarac opijao je prisutne i nije oduzimao ništa od zvukovne ljepote koju su stvarali izvođači, čak ni zbog činjenice da je punoću i zvonkost zvuka, posebno kod violine, na ovakvom otvorenom prostoru bilo teško postići. Anton Kyrylov ipak u navedenom nije imao većih teškoća te je, u tehničkom smislu za njega neproblematičnu skladbu, iznio vrlo suvereno. Violončelist Genovese samozatajnim je nastupom otkrivao bogati zvuk svoga glazbala, a u pogledu se vidjela opuštenost, smirenost i potpuna lakoća muziciranja. Objedinjujući dva gudaća glazbala, glasovir se pokazao kao ravnopravan sudionik, što u ovakvom sastavu i jest, a glazbenik Žerovnik također je s lakoćom izveo zadanu dionicu. Rezultat je savršen spoj u savršenom prostoru.

Publika koja je frenetično pljeskala – i gdje treba i gdje ne treba – bila je zadovoljna, te je nakon prve skladbe očekivala drugu koja je bila poznati Klavirski trio br. 1 u d-molu, op. 63. Ova četverostavačna skladba odlično se programski nadovezala na prethodnu, ali je ipak pokazala mnogo složeniju i znalačkiju skladateljsku razinu unutar razdoblja romantizma. Izvođačima se otvorio prostor za pravo muziciranje sve bogatije ekspresijom i dinamikama kakve očekujemo, a navedeno je ponovo prepoznala publika koja je po okončanju koncerta od izvođača izmamila i jedan poduži glazbeni dodatak.