Nakon ulaska ruske vojske u Ukrajinu pojavio se trend da je u mnogim zemljama počelo uklanjanje sovjetskih spomenika. Kako za Deutsche Welle podsjeća Stephanie Höppner, tenkovi, statue, reljefi… u mnogim bivšim sovjetskim zemljama podsjećaju na komunističku eru. Ulazak ruske vojske u Ukrajinu je ponovo rasplamsao diskusiju o spomenicima koji podsjećaju na pale ruske vojnike u Drugom svjetskom ratu. Baltičke zemlje koriste priliku i pokušat će u sljedećim tjednima i mjesecima ukloniti relikte starih vremena, a ima i onih koji to ne odobravaju.

Vlasti su, primjerice, uklonile sporni spomenik u vidu sovjetskog tenka koji se nalazio u blizini estonsko-ruske granice kod grada Narve. Grad je naseljen uglavnom Rusima, a gradski oci su se svojevremeno protivili inicijativi da se spomenik premjesti. Tada je rečeno da je taj tenk dio identiteta grada. Sada je spomenik prebačen u Estonski ratni muzej u blizini glavnoga grada, dok je uklonjeno i šest drugih spomenika. Vlada je dopustila uklanjanje sovjetskih spomenika s javnih mjesta, što je premijerka Kaja Kallas objasnila sljedećim riječima: »Tenk je ubilačko oružje, a ne predmet sjećanja. Istim tenkovima na ulicama Ukrajine sada ubijaju ljude.« Planira se demontaža oko 400 spomenika.

Slično je i u Latviji, gdje mnogi smatraju da spomenik u slavu sovjetske pobjede u Rigi više ne bi trebao stajati na svom mjestu. S druge strane, za stanovnike koji govore ruski on ima veliko značenje. Još u srpnju je latvijska vlada odobrila uklanjanje 69 spomenika i spomen-ploča kojima se veliča sovjetski režim. Uklanjanje spomenika u slavu pobjede bi trebalo biti završeno do 15. studenoga. Postavljen je 1985., na 40. godišnjicu sovjetske pobjede nad Hitlerovom Njemačkom u Drugom svjetskom ratu, kao podsjećanje na osloboditelje sovjetske Latvije i Rige od njemačko-fašističkih osvajača.

– I u Litvi se vode slične diskusije. Još u srpnju je počelo demontiranje spomenika pobjedi »koji služi veličanju sovjetske armije« u Klaipedi. Ostala su ugravirana imena palih sovjetskih vojnika, i još ponešto, a bit će sklonjeni samo dijelovi poput mača ili crvene petokrake. U Helsinkiju je rasprava o poklonima iz Moskve u punom jeku. Početkom kolovoza je uklonjen »Spomenik svjetskom miru« koji je taj grad 1990. dobio na poklon od Sovjetskog Saveza. Ta skulptura je jedna od mnogih replika originalne skulpture, a Helsinki je jedino mjesto izvan bivšeg Sovjetskog Saveza gdje je stajala takva replika. Već 1991. godine su studenti premazali spomenik katranom i posuli ga perjem, a devet godina kasnije ga je netko pokušao dići u zrak (bez uspjeha), podsjeća Stephanie Höppner.

Prema pisanju DW-a, i u Njemačkoj se spomenike premazuje bojama ili uvija u zastave. U ožujku 2022. berlinska zastupnica CDU-a Stefanie Bung zatražila je da se topove i tenkove ukloni s jednog spomenika, no berlinski Senat je odbacio taj zahtjev. Bung je objasnila: »Danas tenk u Tiergartenu više ne predstavlja samo oslobođenje Njemačke od nacizma i fašizma, nego stoji i za agresivni napad na teritorijalnu granicu i ratovanje kojim se uništavaju ljudski životi.«

Senat pak smatra: »Riječ je o obilježavanju sjećanja na poginule u Drugom svjetskom ratu, u kojem su brojni vojnici Crvene armije izgubili živote u borbi protiv nacističkog režima, uključujući mnoge nacionalnosti Sovjetskog Saveza, pa i niz ruskih i ukrajinskih vojnika.«

Prva oklopna jedinica Sovjetskog Saveza, koja je do 1993. bila stacionirana u Dresdenu, 1953. je sudjelovala u gušenju narodnog ustanka u DDR-u, a 1968. u gušenju Praškog proljeća. Njemačka ima obvezu štititi i njegovati sovjetske spomenike – tako to stoji u Državnom ugovoru koji su 1990. sklopile SR Njemačka, DDR i četiri pobjedničke sile iz Drugog svjetskog rata. U Stralsundu je, na primjer, jedan sovjetski spomenik trebao biti saniran. Nadležni su priopćili da se napad Rusije na Ukrajinu ne odražava na tu sanaciju, a jedan reljef je već obnovljen.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Crvena armija je podigla četiri velika spomenika u Berlinu. Cilj je bio da se oda počast poginulim vojnicima Crvene armije Sovjetskog Saveza, posebno onima koji su pali u bitki za Berlin. To nisu samo spomenici u čast pobjede, nego i spomen-područja s vojnim grobljima. Memorijal Berlin-Tiergarten nedaleko Brandenburških vrata svečano je, popraćen paradom savezničkih trupa, otvoren već 11. studenoga 1945. godine. Dva tenka T-34 i dva topa, koji su korišteni u bitki za Berlin, nalaze se na ulazu na spomen-obilježje. Krajem ožujka ove godine ovi tenkovi su umotani u ukrajinske zastave.

Sovjetski ratni spomenik u Treptowskom parku najveći je spomenik te vrste u Njemačkoj i najvažniji spomenik sovjetskim vojnicima u Berlinu. Na okolnih pet grobnih polja sahranjeno je 7.000 vojnika iz svih bivših sovjetskih republika. Justus H. Ulbricht, njemački povjesničar i direktor udruge »Denk Mal Fort!«, u izjavi za DW je čvrsto uvjeren da rušenje ili skrnavljenje spomenika neće donijeti ništa dobro: »Ono što vidite u Treptowu je herojski spomenik. Naklonost prema herojima je drastično opala u Njemačkoj. Spomenici ove vrste su već odavno diskutabilni.« Ovaj povjesničar smatra da je svaki spomenik dio povijesti jednog grada: »Ja glasam za to da (spomenik) uvijek treba ostaviti tamo gdje je, ali da se o njemu raspravlja.«

Sovjetski spomenik u Dresdenu podignut je odmah po završetku rata i svečano otvoren u studenome 1945. Godine 1994. spomenik je preseljen i sada se nalazi u blizini Muzeja vojne povijesti. Krajem ožujka 2022. političar FDP-a iz Dresdena Stefan Scharf napisao je na Twitteru: »Ne, sovjetski ratni spomenik u Dresdenu ne može ostati. Ne zbog 1945., nego zbog 1953., 1968. i 2022.« Objašnjenje je jednostavno – prva gardijska tenkovska armija Sovjetskog Saveza, koja je bila stacionirana u Dresdenu do 1993. godine, bila je uključena u gušenje narodnog ustanka u DDR-u 1953. godine i u gušenju Praškog proljeća 1968. godine. Danas je ta ista ruska 1. gardijska tenkovska armija aktivna u ratu u Ukrajini. Kao rezultat toga, spomenik mnogima postaje trn u oku.

Kristiane Janeke, znanstvena voditeljica Muzeja vojne povijesti u Dresdenu, ne razmišlja mnogo o ideji uklanjanja spomenika, čak i ako bi on našao mjesto u muzeju: »Onda bi se iz javnog prostora uklonio dio povijesti grada i dio sjećanja na ovaj rat. Mislim da je to pogrešno. Ne možete mijenjati povijest. Ovi spomenici podsjećaju na ono što se dogodilo. Jedino ako se stave u kontekst, na primjer ako bi se napravio precizniji opis (spomenika), onda bi to moglo biti odgovarajuće rješenje.«

Do 24. veljače ukrajinska, ruska, bjeloruska i njemačka zastava visjele su ispred zgrade Njemačko-ruskog muzeja u berlinskom naselju Karlshorst. Sada tamo visi samo ukrajinska zastava.

»Mnogi vjeruju da podizanjem samo ukrajinske zastave želimo utjecati na to da se zaborave zasluge Crvene armije i uloga Sovjetskog Saveza u Drugom svjetskom ratu. To uopće nije istina. To je znak solidarnosti s Ukrajinom. Prethodno smo postavili sve tri zastave jer ovdje zajedno rade ljudi svih tih nacionalnosti«, rekao je direktor muzeja Jörg Morré za DW.

U zgradi, koja je danas muzej, 8. svibnja 1945. godine potpisana je bezuvjetna kapitulacija Njemačke. Muzej su zajednički osnovale Savezna Republika Njemačka i Ruska Federacija 1994. godine u pravnom obliku udruge, kojoj su se 1997. i 1998. kao članovi pridružili nacionalni muzeji Drugog svjetskog rata iz Ukrajine i Bjelorusije. Nakon redizajniranja, muzej u Karlshorstu ponovo je otvoren u svibnju 1995. godine kao Njemačko-ruski muzej. Uzimajući u obzir rusku invaziju na Ukrajinu, uprava muzeja odlučila je koristiti naziv Muzej Berlin-Karlshorst, jer je on spomen na sve žrtve njemačke agresije na Sovjetski Savez, bez obzira na njihovu nacionalnost.

»Ruska Federacija pokušava sada nacionalizirati i monopolizirati sovjetsku pobjedu, a u nekim slučajevima je svaki kooperativni pokušaj instrumentaliziran. Trenutačno nam pomaže samo držanje distance. Ovdje pomažu samo vrlo jasni signali«, rekao je Jörg Morré u članku Vere Friedrich za Deutsche Welle.

Pitanje sličnih spomenika Mađarska, odnosno Budimpešta, riješila je tako što je na rubu grada, u memorijalnom Szoborparku, smjestila goleme skulpture Marxa i Engelsa, Lenjina, Dimitrova… Za razliku od Hrvata koji su dosta svojih spomenika iz komunističkog razdoblja raznijeli eksplozivom, Mađari su s budimpeštanskih ulica pomno i s pažnjom maknuli obilježja koja su od 1947. do 1988. krasila ulice i trgove Budimpešte. Danas su svi oni smješteni na nekoliko hektara zemljišta, u 22. budimpeštanskom okrugu, gdje na jednom mjestu predstavljaju sabranu impozantnu kolekciju od 42 spomenika jednog vremena koje je završilo padom Berlinskog zida. Szoborpark je danas prvorazredna turistička atrakcija, a otvoren je na drugu godišnjicu povlačenja ruskih trupa iz Mađarske.