Ove godine navršila se 750. godišnjica smrti Tome Akvinskog, talijanskog dominikanca, filozofa, teologa, crkvenog naučitelja i sveca. Ovim povodom Christoph Strack napisao je članak za Deutsche Welle, u kojemu Akvinskog naziva »zvijezdom teološke misli sve do 20. stoljeća«. Njegovo najpoznatije, nedovršeno djelo »Summa Theologica«, bilo je svojevrsni nacrt cjelokupne teologije i oblikovalo je razmišljanje Katoličke crkve sve do modernog doba. U tekstu svoja promišljanja na ovu temu iznosi profesor Andreas Speer, direktor Toma-instituta na Sveučilištu u Kölnu. Iako je prosvjetiteljstvo kasnije »pregazilo« Tomine ideje, Speer vidi mnogo toga što i danas može imati važnost. Čak i u vremenima kratkih, sažetih rečenica na društvenim mrežama, mogu se, kaže, koristiti Tomine riječi: »Formulirajte precizno, usudite se misliti!« I: »Prvo razmislite, pa onda govorite!«

»Toma je usavršio tadašnji stil diskusije preciznošću svog razmišljanja. Često formulira misli sofisticirano, inteligentno, privlačno i u vrlo kratkom formatu. Skoro kao na TikToku«, kaže Speer.

Tomu Akvinskog, učenika i profesora iz srednjeg vijeka koji se toliko oslanja na razum kao mjeru, Speer doživljava i kao kritički autoritet za formate komunikacije u suvremenom svijetu medija i političkih debata: »On bi poticao disciplinu vrijednosno razumne i precizne formulacije. Toma bi«, smatra ovaj profesor, »sigurno bio prilično nezadovoljan zbog prirode današnje rasprave.«

»Kada je riječ o lažnim vijestima«, osvrnuo se Speer, »Toma bi tu bio izuzetno kritičan. Svatko tko namjerno laže i širi lažna mišljenja, suštinski se protivi ljudskom razumu. To bi značilo da je razum u suprotnosti sa samim sobom. Za njega je to bila jedna od najgorih stvari koje ljudsko biće može učiniti.«

Na godišnjicu smrti Tome Akvinskog profesor Speer ukazuje na još jedan aspekt: širinu razmišljanja. U 13. stoljeću misao davno zaboravljenog grčkog filozofa Aristotela odjednom je svima bila na usnama. Veliki muslimanski i židovski znanstvenici iz Andaluzije, u današnjoj Španjolskoj i sjevernoj Africi, obogatili su akademski svijet idejama Aristotela, a Toma se na tu širinu nadovezuje.

»Posebno su mu veliki arapski i židovski mislioci njegovog vremena otvorili svijet i proširili latinsku Europu«, tvrdi Speer. On oduševljeno govori o filozofskom svijetu tog vremena: »Višejezičan, multietnički, multireligijski.«

Akvinski je znao još nešto – da »ova Europa nije centar svijeta«. Sve to bi, zaključuje Speer, moglo biti »poticaj za razmišljanje za ovu Europu koja se sada izolira – da ponovo razmisli i shvati što znači globalna misao.«

Toma Akvinski rođen je 1225. godine u dvorcu Roccasecca, u feudu Aquino, u okolici Napulja u južnoj Italiji, kao sin Landulfa grofa Akvinskog i majke Teodore iz obitelji normanskih grofova od Teate. Odmalena je pokazivao veliku želju za znanjem, a nakon studija u Napulju stupio je u dominikanski red. Godine 1252. poglavari reda poslali su ga u Pariz, gdje kao učenik Alberta Velikog postiže doktorat teologije. Predavao je u Parizu, Rimu i Napulju. Unatoč svojoj velikoj učenosti, ostao je uvijek jednostavan redovnik. U poniznosti je postojano odbijao sve ponuđene mu crkvene časti.

Teološke kontroverzije te osobito unutarnje crkvene raspre oko načina života prosjačkih redova ponovo su ga dovele u Pariz. Godine 1272. postao je voditelj novoga Generalnoga studija svojega reda u Napulju; papa Grgur X. pozvao ga je da kao stručnjak sudjeluje na Drugome lionskom koncilu (1274.), ali je na putu za Lyon umro. Svetim je bio proglašen 1323., a crkvenim naučiteljem (doctor angelicus: anđeoski naučitelj) 1567. Crkva mu je dala i naslov doctor communis (zajednički naučitelj).

U osamnaest tomova svojih djela Toma Akvinski je dao svojevrsnu enciklopediju katoličke teologije i skolastičke filozofije te sveobuhvatni i sistematski izloženi pregled srednjovjekovnih pogleda crkve na pitanja prava, morala, države, ekonomije i socijalnih odnosa. Velika je zasluga Tome Akvinskoga što je prihvatio i u kršćansku filozofiju i teologiju integrirao aristotelovsku spoznajnu teoriju i nauk o bitku. Kao najširi pokušaj prilagođivanja Aristotelove filozofije nauku Katoličke crkve, filozofija i teologija Tome Akvinskoga vrhunac su srednjovjekovne skolastičke misli i temelj katoličke dogmatike sve do naših dana. Toma Akvinski najveći je sistematičar svojega doba i najbolji poznavatelj filozofske tradicije. Nastavio je naučavanje Alberta Velikoga, boreći se protiv augustinskoga naučavanja i materijalističkih tendencija kršćanskih averoista. Kako u »Leksikonu filozofa« navodi Danko Grlić, u nastojanju da razlikuje vjeru od znanja, teologiju od filozofije, smatrao je da su filozofske istine racionalne istine uma, a teološke »istine objave« »nadrazumske«, ali ne i »protivrazumske«. Stoga se i teološke istine mogu braniti razumom kao neprotuslovne i vjerojatne. Filozofija je ipak potpuno u službi teologije, jer su njezine spoznaje niže od teoloških upravo onoliko koliko je ograničeni ljudski um niži od »božanske premudrosti«.

Grlić dalje navodi da je u pitanju o univerzalijama Toma Akvinski realist u umjerenom aristotelovskom smislu.

»Opće je u stvarnosti imanentno individualnomu i odijeljeno je od njega samo razumom, koji apstrahira. Ljudsko shvaćanje nije, međutim, krivo sve dotle dok čovjek ne sudi da ono opće egzistira samo po sebi, posebno, odijeljeno. Osim općega u stvarima ili biti (lat. forma substantialis ili quidditas) i općega poslije stvari (pojmovi dobiveni apstrakcijom), postoji i opće prije stvari (kao ideja božanskoga duha)«, opisuje Grlić.

Po Tomi Akvinskom, besmrtnost duše slijedi iz njezine nematerijalnosti, jer čisti se oblik ne može uništiti ni sam iz sebe, ni raspadom materijalnoga supstrata. Samoj se naravi uma mora pripisati nematerijalnost, jer onaj oblik koji je potpuno vezan uz materijalno, kao što je duša životinje, ne može misliti apstraktno i općenito, nego samo individualno. Etički nauk Tome Akvinskoga pokušaj je spajanja Platonovih ideja i nekih aristotelovskih postavki s temeljnim kršćanskim krjepostima kao što su vjera, nada i ljubav. U okviru estetske problematike Toma Akvinski smatra da je ljepota ono što nam se sviđa (lat. quod visum placet), te uz niz uobičajenih objektivističkih značajki lijepoga (cjelovitost, sklad, svjetlost) upućuje na neke subjektivističke elemente u obradi estetskih pitanja.

Pojava Tome Akvinskoga podudara se s buđenjem filozofske i znanstvene misli u 13. stoljeću, kada se osnivaju sveučilišta u Parizu, Padovi, Bologni i drugdje. Tako njegovo djelo ubrzo postaje temelj skolastičkog obrazovanja, a Toma Akvinski »prvak filozofa« (princeps philosophorum). Sveobuhvatno po intenciji i domišljeno u izvodima, njegovo je djelo ujedno postalo i službenom filozofsko-teološkom metodom Katoličke crkve (tomizam). Obnovom njegova naučavanja, osobito u novoskolastici, do danas predstavlja jednu od misaonih paradigmi u kršćanskoj teologiji i filozofiji. Glavna djela su mu »O istini«, »Suma protiv pogana«, »O besmrtnosti duše«, »Teološka suma«, »O duši« i »O sjedinjenju utjelovljene Riječi.«

Svakako najslavnije mu je djelo »Teološka suma« (lat. izvornik »Summa theologica«) u tri dijela u kojoj je sustavno obradio svu teologiju. Djelo je prevedeno na sve svjetske jezike te u teološkoj književnosti zauzima sve do danas jedinstven položaj. Premda je ostala nedovršena, ona je ipak veličanstveno djelo: sadržava 512 pitanja i 2.669 članaka. Riječ je o sažetom razlaganju u kojem ljudski um pristupa otajstvima vjere s jasnoćom i dubinom, ispreplićući pitanja i odgovore u kojima sveti Toma produbljuje učenje koje dolazi iz Svetog pisma i od crkvenih otaca, najviše svetoga Augustina. U tom misaonom osvrtanju, u susretu s pravim pitanjima svojega vremena, koja su često i naša pitanja, sveti Toma, koristeći i metodu i misao drevnih filozofa, osobito Aristotela, dolazi do preciznih, bistrih i primjerenih određenja vjerskih istina, gdje je istina dar vjere, blista i postaje dostupna nama, našem razmišljanju. Ipak, taj napor ljudskoga duha – kao što Akvinac podsjeća svojim životom – uvijek je prosvijetljen molitvom, svjetlom koje dolazi odozgo.

Jedan od najboljih poznavatelja rada sv. Tome Akvinskog je bio bački Hrvat o. Tomo Vereš. Spomenimo i zanimljivu knjigu »James Joyce i Toma Akvinski« Williama T. Noona (Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2001.) u kojoj autor pokušava odrediti i opisati takozvani tomizam irskog književnika Jamesa Joycea. Na njegov specifičan način na Tomu se referira i naslov knjige Borisa Dežulovića – »Summa atheologiae: Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg« (Ex libris, Rijeka, 2019.).