TRST – Raznoliki novogodišnji programi u prošlom su tjednu ispunjavali brojna kazališta i koncertne dvorane te publici uveseljavali posljednje dane godine na izmaku. Iako je nedvojbeno da ponovo bilježimo porast broja oboljelih od bolesti kao što je i COVID-19, činjenica je da se danas o tome malo tko brine, osim na nekoj individualnoj razini, a da su koncertni i drugi kulturni sadržaji prepuni posjetitelja. Brzo smo zaboravili na nevjerojatne restrikcije koje smo prije samo dvije ili tri godine imali i za vrijeme kojih smo se jako brinuli što nam budućnost nosi. Danas se ta »budućnost« jednostavno čini opuštenom, veselom i razigranom kakva i treba biti, barem ako je suditi po koncertima poput onoga održanog u Trstu.

Potpuno ispunjeno gledalište Teatra Rossetti s velikim je oduševljenjem u 20.30 dočekalo početak programa koji je pripremila Associazione internazionale dell’Operetta Friuli Venezia Giulia, a već sam pogled na tiskani program dao je svima do znanja da će u izvedbama sudjelovati veliki broj priznatih umjetnika garantirajući dobru zabavu i glazbene užitke. »Galà dell’Operetta e del Musical« bio je službeni naziv koncerta, a osim završetka jedne uspješne kalendarske godine, kako je to objasnila predsjednica i glavna organizatorica Rossana Poletti, postojali su još neki važni razlozi zbog kojih je cijeli događaj imao veliki značaj. Nažalost, odmah na početku objašnjeno je kako je voditelj programa Umberto Bosazzi bolestan te da će imati zamjenu o kojoj ćemo nešto reći kasnije. Pozornica Teatra Rossetti bila je decentno ukrašena u skladu s prigodom, a na samoj pozornici nalazio se i orkestar Friuli Venezia Giulia (odnosno Orkestar FVG) koji je sve točke programa pratio pod ravnanjem nadahnutog i iskusnog maestra Romola Gessija.

Ulomci iz opereta

Kao uvertira programa izvedena je skladba Johanna Schrammela Wien bleibt Wien koja je odmah izazvala oduševljenje, a u kojoj je orkestar doista lijepim muziciranjem ostvario uspjeh kako u samoj izvedbi, tako i u »komunikaciji« s publikom. Iako je zbog veličine prostora i kasnijih zadanosti posebno skladbi iz mjuzikla cijeli događaj bio ozvučen, to je bilo učinjeno s mjerom, kvalitetno i kako treba, bez obzira na to govorimo li o ozvučenju orkestra ili pojedinih pjevača. Sljedeći blok skladbi, ulomaka iz operete »Grofica Marica« (Vorrei sognare, Tu che di Vienna i Se vieni a Varaždin) na pozornicu je izveo i prve soliste. Tako je sopranistica Ilaria Zanetti prpošnim nastupom prepunim scenske igre i plesa uz pokretljivi glas odmah osvojila srca prisutnih, dok je mladi tenor Sergey Kanygin uspješno i bez većih poteškoća izveo sve što je trebao u inače tradicionalno vrlo zahtjevnoj i iscrpljujućoj ariji. Kao tenor nastupio je Andrea Binetti.

Skladatelji Franz Lehár i Carlo Lombardo autori su operete pod nazivom »La Danza delle libellule«, a koja bi u potrazi za nekim dodatnim podacima lako mogla zbuniti i one upućenije jer se zapravo radi o djelu s nizom različitih verzija i naziva načinjenih za različite potrebe i prigode: od izvorne »Der Sterngucker« preko »La Danza delle libellule«, »Libellentanz« sve do »Gigolette« u razdoblju od 1916. do 1926. godine i uz napomenu da se ne radi samo o prijevodima, odnosno prepjevima na druge jezike što bi naslovi eventualno sugerirali. Iz, dakle, prvotno navedenog djela odabrana su dva broja Col tiepido sole i Bambolina nakon čega je uslijedila orkestralna skladba tj. brza polka Johanna Straussa Éljen a Magyar! uvodeći prisutne u završetak prvoga dijela ponovo uz Franza Lehára i njegove operete »Zigeunerliebe« (Hör ich Zimbalklänge) i »Vesela udovica« (Vo’ da Maxim). Izuzetno uspješan solistički nastup, uz već spomenute soliste, upisala je i Jadranka Jovanović, prvakinja beogradske opere koja već niz godina uspješno surađuje s Operetnom asocijacijom iz Trsta ostvarujući brojne nastupe za koje je dobila i godišnju nagradu Premio Internazionale dell’Operetta 2019. godine.

Nagrađen Armando Ariostini

Ove godine Asocijacija je svoju godišnju nagradu, 23. po redu, odlučila dodijeliti upravo na ovom koncertu, a kao dobitnik je odabran veliki talijanski operetni umjetnik Armando Ariostini koji je tijekom duge karijere ostvario mnogobrojne značajne uloge poput Danila u »Veseloj udovici«, Eisensteina u »Šišmišu« ili Boccaccija u istoimenoj opereti Franza von Suppéa pjevajući s poznatim sopranisticama poput Raine Kabaivanske, Daniele Mazzucato, Luciane Serra ili Katie Riccarelli i pod ravnanjem dirigenata poput Daniela Orena ili Gainandree Gavazzenija. Primivši nagradu uz obrazloženje i poneki videozapis iz bogate karijere, Ariostini je i nastupio u ulomku iz »Vesele udovice« dirnuvši publiku prije svega nastupom prepunim iskustva.

Drugi dio koncerta započeo je skladbom Belle of the Ball Leroya Andersona koja je zapravo dala naslutiti da je maestro Gessi, dirigent koncerta, u orkestralnim brojevima, ali i općenito izborom repertoara, odlučio prikazati ipak nešto manje izvođeni materijal što je izuzetno pohvalno i zanimljivo. Orkestar FVG odlično je pratio zamisli dirigenta nadahnuto svirajući i oblikujući pravi operetni zvuk, odnosno u drugom dijelu sve više zvuk mjuzikla uz dodatak bas gitare, bubnjeva, sintesajzera i svih ostalih potrebnih elektroničkih glazbala. Upečatljivim, gotovo big bendovskim nastupom pojavila se sekcija limenih puhača, dok su svi ostali skladno sudjelovali u solističkim izvedbama, a tijekom pratnje pjevača slijedili soliste (navedeno je posebno bilo vidljivo u ulomcima iz opereta koje je orkestar recentno imao prilike izvoditi poput »La Danza delle libellule«).

U They can’t take that away from me iz »Shall we dance« Georgea Gershwina sada je prvi put u programu nastupila i Stefania Seculin, pjevačica lijepa glasa tipičnog za potrebe mjuzikla, ostvarivši dojmljivu interpretaciju u glazbenom i scenskom smislu. Jednako tako, posebno oduševljenje publike izazvala je pojava mladog Gianluce Sticottija koji je u maniri super-zvijezde »zapalio« gledalište prije svega zbog glasovne boje velikog potencijala uz tehnički (za mjuzikl) dobru pripremu, ali i zbog, valja reći, dojmljive scenske prezentacije. Njegova izvedba This is the Moment iz »Jekyll & Hyde« Franka Wildhorna bila je samo početak, a dobro je prihvaćena i kasnija izvedba Sinatrine uspješnice My Way.

Zajednička »Ljepotica i zvijer«

U međuvremenu ponovo su nastupili prethodno navedeni solisti u raznorodnim skladbama poput I’ te vurria vasà Eduarda di Capue, a nevjerojatno upečatljiva izvedba bila je ona Jadranke Jovanović u skladbi To je bila ljubav Jevgenija Doge koja po svojoj strukturi nalikuje omanjoj simfonijskoj poemi uz brojne promjene tempa i ritma koje je teško zapisati, a na čemu se, ponovo, može čestitati Orkestru FVG i maestru Gessiju. Jovanović je, kako i dolikuje pjevačici njezinog kalibra, sve svoje nastupe odradila s lakoćom i na potrebnoj umjetničkoj razini. Kraj programa donio je izvedbe poput poznate Andersonove Sleigh ride, The Christmas Waltz J. Styne ili zajedničkog nastupa svih izvođača u ulomku iz mjuzikla »Ljepotica i zvijer« Alana Menkena. Završni potpourri božićnih melodija dodatno je razgalio publiku otvorivši prostor za ovacije oduševljenja.

Posebnu pohvalu, osim organizatorima, valja na kraju uputiti i osobi koja je nastupala u mnogim glazbenim brojevima ne štedeći energiju kako u glasovnom tako ni u koreografskom smislu, a to je tenor Andrea Binetti. Prihvativši da, osim ogromnog pjevačkog repertoara na ovom koncertu bude i voditelj programa koji je na zanimljiv i humorističan dopadljiv način publici omogućavao neometano praćenje i razumijevanje onoga što se događa, Binetti je pokazao da je ne samo svestrani kvalitetni umjetnik, već i pravi profesionalac. U maniri pravog plesača s lakoćom je slijedio koreografije Noemi Gaggi koje su inače izvodila dva plesna para (Robin Ienco, Luca Miclausig, Alex Devetak i Noemi Gaggi), a u pjevanju pokazao da vlada vokalnim aparatom i da dubinski poznaje glazbeni materijal što zaista zaslužuje velike čestitke jednake onima koje su svi izvođači uputili publici zaželjevši svako dobro u novoj 2024. godini.