Nova ravnateljica Muzeja grada Rijeke (još uvijek) neće biti Sabrina Žigo. Iako se uoči današnje sjednice Gradskog vijeća Grada Rijeke na kojoj se odlučivalo o novoj ravnateljici Muzeja činilo da je to gotova stvar, a tako se činilo i kad su tijekom maratonske rasprave vijećnici PGS-a i Možemo! jasno isticali da će podržati Žigo, nakon pauze poslije rasprave ta je točka dnevnog reda sjednice povučena i o njoj se nije glasalo.

Da će točka biti povučena, objavio je Petar Petrinić, ne samo SDP-ov vijećnik, već i predsjednik novog Upravnog vijeća Muzeja grada Rijeke, tog istog tijela koje je predložilo Žigo kao novu ravnateljicu Muzeja.

– Predlagatelj povlači točku s dnevnog reda radi dodatne razrade materijala i obrazloženja – rekao je Petrinić, no drama koja je prethodila ovoj njegovoj izjavi kudikamo je od nje zanimljivija.

Duga pauza

Naime nakon duge rasprave o prijedlogu Upravnog vijeća, tijekom koje je postavljeno ozbiljno pitanje legitimiteta ne samo njihova prijedloga, nego i samog Vijeća, uslijedila je, prije samog glasanja, i duga pauza.

Tijekom te pauze, koja je trajala gotovo sat i pol vremena, vijećnićka je oporba, kako saznajemo, zaprijetila rušenjem kvoruma i SDP, koji se upro izglasati Žigo, bio je prisiljen povući točku s dnevnog reda.

To u konačnici znači da će Žigo morati sačekati sa slavljem, a javnost je, sada i putem sjednice Gradskog vijeća, dobila na uvid gotovo svu problematiku oko predlaganja Žigo kao nove ravnateljice muzeja.

Ta se problematika može svesti na dva ključna nazivnika, odnosno legitimiteta, od kojih je jedan legitimitet odluke Upravnog vijeća da predloži upravo Žigo, a drugi je legitimitet samog Upravnog vijeća, na što je upozorio gradski vijećnik Josip Ostrogović.

Nitko da se toga sjeti

Iz rasprave na sjednici nije bilo razvidno koje će točno korake poduzeti Ostrogović i njegova stranka HDZ u kontekstu nelegitimnosti Upravnog vijeća Muzeja grada Rijeke, no za očekivati je da neće sve ostati tek na uskraćenoj podršci novoj ravnateljici Muzeja.

A problem koji je iznio Ostrogović tiče se činjenice da je članove Upravnog vijeća Muzeja izabrao gradonačelnik, a nije ih izglasalo Gradsko vijeće Grada Rijeke, iako je, prema Ostrogovićevu tumačenju, ono osnivač Muzeja i prema Zakonu o muzejima, kao lexu specialis, ono je trebalo glasati o članovima UV-a.

U raspravi koja je po tom pitanju slijedila, citirali su se zakoni, raspravljalo se o tome što točno koja odredba znači, no nitko od vijećnika nije se sjetio da je ovo isto Gradsko vijeće svojedobno bilo glasalo o članu jednoga sličnog tijela onome Upravnog vijeća Muzeja – naime Kazališnog vijeća HNK-a Ivana pl. Zajca – kada on dolazi iz reda Osnivača, Daliboru Laginji.

Dvojna tumačenja

Tada je, recimo, bilo jasno tko je osnivač Kazališta i tko ima ingerencije birati članove tijela javnih ustanova kojima je osnivač, kada dolaze iz redova osnivača.

Unatoč tome, gradonačelnik Filipović branio je svoju odluku o postavljanju ljudi u Upravno vijeće Muzeja citirajući zakone i neka mišljenja ustavnih sudaca, čime je zapravo sve skupa, osim obrane vlastita mišljenja, mogao podsjetiti i na brojne druge slučajeve u kojima se nije znalo tko je točno osnivač neke ustanove na lokalnoj razini, izvršna vlast ili predstavničko tijelo.

Ostaje vidjeti kako će se taj dio razriješiti, hoće li opet doći do upravne tužbe i hoće li jednom zakonodavac riješiti te dvojbe pa urediti to pitanje tako da ne može više biti dvojnih tumačenja.