RIJEKA – U sklopu nedavne izložbe »Gdje je ženi mjesto?« u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci održana je radionica »Restauratorska klinika«, koju smo posjetili. Tema je bila »Čišćenje slika: od umijeća do doživljaja«, a održana je u izložbenom prostoru. Voditeljica je bila viša konzervatorica-restauratorica Duška Sekulić Ćiković.

Kako je bilo navedeno u najavi, valja istaknuti da je Odjel za zaštitu umjetnina MMSU-a, u okviru kontinuiranog programskog djelovanja, organizirao još jednu u nizu »Restauratorskih klinika«. Kao što je tijekom druženja s prisutnima kazala ravnateljica muzeja Branka Benčić, ta zamisao je od začetka prepoznatljiv brend institucije, dok je Sekulić Ćiković naglasila kako klinika suvremenim pristupom materiji, te u interaktivnom odnosu s publikom, omogućava jedinstven uvid u nevidljiv pozadinski dio muzejskog posla, ali i da izborom tema od dijagnostičkih istraživanja do intervencija na umjetninama, ima za cilj razvijanje kulture odnosa prema umjetničkoj baštini.

Foto Vedran Karuza

Viša restauratorica istaknula je i kako je u konzervaciji restauraciji slika postupak čišćenja jedan od najsloženijih, ali i najzanimljivijih trenutaka za analizu umjetnine – bilo da se radi o odstranjivanju taloga onečišćenja iz zraka, požutjelih lakova ili preslika. Postupno razotkrivanje slikanog sloja u njegovoj izvornosti pruža dragocjen uvid u različite aspekte sagledavanja i iščitavanja umjetnine, ideja, senzibiliteta te načina rada umjetnika.

Proces čišćenja

Ovom prigodom su i sami sudionici radionice, među kojima su bile i dr. sc. Ana Alebić-Juretić i povjesničarka umjetnosti Branka Arh, dobili priliku da se okušaju u čišćenju dijelova slike pomoću štapića, čiji je vrh umotan u vatu bio »mrvicu« namočen destiliranom vodom.

– Krećemo s najblažim postupcima i otapalima, na mjestima koja procjenjujemo najstabilnijima i radimo probe kako ne bismo uzrokovali štetu, naglasila je restauratorica koja nas je potom podsjetila na svoju suradnju s dr. sc. Alebić-Juretić ispričavši:

Foto Vedran Karuza

– Ana i ja smo 2003. godine provele zajedničko istraživanje utjecaja onečišćenja iz zraka na površinske slojeve slika iz razdoblja od 30-ih do 90-ih godina 20. stoljeća, u vlasništvu MMSU-a. Taj naš rad imale smo priliku prezentirati na međunarodnoj konferenciji u Engleskoj posvećenoj unutrašnjoj atmosferi u muzejima i povijesnim zdanjima. U tom istraživanju bile smo pioniri, ne samo u Hrvatskoj, a posebno smo ponosne na to što se taj rad, objavljen u prestižnom časopisu Studies in Conservation (2009.), danas uzima kao važna referenca za daljna istraživanja u tom području.

Zatim nas je nastavila podučavati o čišćenju slika kazavši:

– Novije umjetnine, u koje ubrajamo i slike iz razdoblja moderne, te poslijeratne umjetnosti koje predstavljamo na izložbi, nose dodatne rizike. Čišćenje ovakvih radova koji nemaju zaštitni sloj laka i gdje se slikarska tehnika razlikuje od autora do autora, zahtijeva povećan oprez i spremnost na iznenađenja. Koji su to rizici, kako se pripremamo za njih te koje novo znanje i iskustvo u radu s umjetninama možemo dobiti, posjetitelji su doznali tijekom razgovora, te na konkretnim primjerima. Posebno za ovu priliku demonstriran je postupak čišćenja na slici »Interior« Miljenka Stančića iz Zbirke slikarstva MMSU-a pri čemu se koristio poseban gel nanesen preko japan-papira. Uvijek treba provjeriti u kakvom je stanju slika, prije nego što se krene s bilo kakvim postupkom čišćenja. Važno je da je slikani sloj, ukoliko ima pukotina i gubitka boje, prethodno stabiliziran, istaknula je restauratorica te dodala:

Foto Vedran Karuza

– Na »Interioru« uočavamo specifične pukotine kroz koje se uočava donji slikani sloj. One nisu opasne već ukazuju na autorove korekcije prilikom slikanja.

Rendgensko snimanje umjetnine

Ovom prilikom pitali smo Sekulić Ćiković da nam kaže nešto više o tom dijelu rada čiji proces uključuje laboratorijske metode u istraživanju umjetničkih slika.

Foto Vedran Karuza

– Kod slika gdje trebamo uvid u ono što je golom oku nevidljivo, koristimo fizikalne i kemijske metode, primjerice rendgensko snimanje umjetnine. Tako možemo otkriti sliku ispod slike, preslikane dijelove motiva ili izmjene u kompoziciji do niza drugih važnih detalja poput uočavanja prisutnosti određenog pigmenta koji nam može pomoći u određivanju datacije ukoliko je ona sporna. Ovakve nalaze dodatno uspoređujemo s rezultatima kemijskih analiza za koje nam je potrebno uzeti uzorak sa slike. Upravo u suradnji s dr. sc. Poloncom Ropret s Raziskovalnog inštituta Zavoda za varstvo kulturne dediščine Slovenije provodim istraživanja na dvjema slikama u vlasništvu MMSU-a i vjerujem kako ćemo uskoro imati priliku predstaviti rezultate.

Potom je na red došla slika Sonje Kovačić Tajčević s temom majčinstva. Probom se uvidjelo da nema taloga onečišćenja. Razlog tome je što je slika za potrebe izložbe očišćena, a to se primjećuje i po jasnim tonovima i prijelazima kojima slika obiluje. Uživalo se i u radovima poznatih riječkih slikara Romola Venuccija i De Gaussa. Ovi autori su delikatni, posebice Venuccijeva »Majka i dijete«. Slikani sloj je vrlo osjetljiv na vlagu. Analize provedene na Institutu »Ruđer Bošković« pokazale su vrlo niski udio uljanog veziva. To je razlog zašto se boja doima tako mat i suha, poput tempere.

Sondiranje slika

Bilo je riječi i o korištenju ultravioletne lampe, koja se koristi za detektiranje sloja laka, preslika i retuša te provjeru jesu li se u cijelosti odstranili prilikom čišćenja. Pritom je naglašeno da se kod ovakvih čišćenja koriste jača otapala i postupak puno duže traje, te je najbolje da ga obavi specijalizirani stručnjak – restaurator, kako ne bi došlo do oštećenja umjetnine. Tijekom održavanja radionice dobili smo priliku vidjeti kako izgleda sondiranje starijih lakiranih slika s patinom. To je postupak poput otvaranja prozorčića na slici. Na očišćenom dijelu vidi se puno svjetliji ton u odnosu na tamniji ostatak slike, što ponekad umnogome može promijeniti doživljaj slike.

– Na slici Lorenza Buttija požutjelosmeđi lak pretvara modrinu mora i neba u sumorni morski prizor zelenkasto-sivog tona. Nije rijetkost da nakon čišćenja starijih slika nastane nevjerica kod vlasnika slike radi li se o istoj umjetnini, istaknula je Sekulić Ćiković. Restauratorica je govorila i o tome kako se s vremenom mijenjaju materijali i pristupi u čišćenju slika. Razvoj farmaceutske i kozmetičke industrije indirektno je utjecao i na primjenu novih materijala u restauriranju – otapala su postala manje štetna za zdravlje, neutralnog djelovanja na slike. Otkrila nam je i kako je za čišćenje pojedinih slika potrebno uložiti 10, 20 sati, no i to je individualno, jer sve ovisi o tome o kakvoj se vrsti problema radi te o dimenzijama slike. Za kraj je naglasila kako je rad na umjetničkim djelima privilegij, ali i odgovornost jer zahvati trebaju očuvati umjetničku poruku i vrijednost djela.