RIJEKA – Okupljajući međunarodno priznate izvedbene umjetnike iz Hrvatske, Slovenije i Španjolske, jedanaesto izdanje festivala izvedbenih umjetnosti Zoom bit će održano od 17. do 25. listopada na više lokacija u Rijeci, u organizaciji udruge »Drugo more«. Selektorica ovogodišnjeg programa je umjetnička voditeljica Ganz novog festivala, producentica i kustosica izvedbenih umjetnosti Silvija Stipanov, s kojom razgovaramo uoči Zooma.

Koncept približavanja

Čime ste se vodili u selekciji predstava za ovogodišnji Zoom? Koliko vas je situacija s aktualnom pandemijom ograničila u izboru predstava? Naglasak je na hrvatskim naslovima…

– Inicijalna ideja za programski fokus ovogodišnjeg izdanja Zooma izgledala je bitno drugačije. Naime, kada sam s umjetničkim voditeljem festivala Davorom Miškovićem i producenticom Vandom Velagić iz »Drugog mora« počela razgovarati o programu, namjeravali smo se fokusirati na specifičan podžanr kazališta – ono intimnog tipa koje ovisi o malim, uskim prostorima i nekonvencionalnim pozornicama koje rade na smanjivanju distance između izvođača i gledatelja, čineći taj susret neposrednijim i intimnijim. Suočeni sa situacijom lockdowna, zabranom bliskih kontakata i neizvjesnošću održavanja programa koju donosi odmakla jesen, odlučili smo zadržati koncept približavanja, međutim ne toliko u samom izboru određenog žanra i postavi odnosa s publikom, iako ima i takvih projekata, već primarno u upoznavanju i razvijanju bliže suradnje s ostatkom hrvatske izvaninstitucionalne izvedbene scene, napose one zagrebačke, s kojom Zoom do sada nije imao čestih razmjena.

Osim teritorijalno-epidemiološke, ova je odluka svakako i politična u smislu da smo htjeli podržati trenutno najugroženiji dio sektora kulture, a to su samostalni umjetnici i umjetničke organizacije. Također, selekcija je pokušaj predstavljanja što šireg raspona različitih umjetničkih pogleda i poetika koje s jedne strane reflektiraju o aktualnom stanju stvari, upozoravajući na kontinuirane strukturne nepravde i previde, diskontinuitete u povijesti i kolektivnoj memoriji, a s druge pokušavaju ocrtati, ispuniti, nadomjestiti određene praznine u iskustvu i doživljaju sebe i svijeta koje osjećamo, iako ih često ne razumijemo niti znamo pobliže definirati.

Osluškivanje umjetnika

Postoji li možda među izabranim naslovima neka zajednička poveznica? Kojim se temama bave?

– Ovogodišnje festivalsko izdanje nema određenu tematsku okosnicu; naime, smatrala sam da bi nas to u ovim okolnostima ograničilo budući da smo se vodili kvalitetom autorskih radova, kritičnošću i kreativnošću pristupa te širinom i razrađenošću ideja kojima se bave. Ne kažem da nije moguće tematski producirati u kontekstu hrvatske izvaninstitucionalne scene, ali s obzirom na situaciju i resurse kojima svi kao scena raspolažemo, to mi se nije činilo najsretnijim rješenjem, posebice što bi time ušla u razloge i motivaciju umjetničkog stvaranja. Tako da sam pokušala osluškivati umjetnike i njihove sklonosti, teme i odabire.

Vizualna i izvedbena umjetnica Nina Kurtela u svom performansu »Priroda i društvo«, hodajući od centra grada sve do njegova ruba ulazeći u šumu, propituje uspostavljene sustave vrijednosti, aktualnu komodifikaciju prirode i prirodnih resursa te istražuje mogućnosti oslobađanja od ekonomske kategorije novca s obzirom na promjenu okoliša kojim se kreće. Španjolski umjetnik David Espinosa preispituje produkciju visokobudžetnih umjetničkih ostvarenja te kolosalnih predstava izgrađenih na obmanama i smicalicama upitne umjetničke vrijednosti. Konceptualni umjetnik Siniša Labrović u sklopu europskog suradničkog projekta Create to Connect -> Create to Impact upućuje na potrebu za više uzajamnosti i solidarnosti te upozorava na kontinuitet kršenja temeljnog društvenog ugovora između države i pojedinca uslijed raznih ekonomsko-političko-mafioznih malverzacija i tranzicija.

Pavlica Bajsić Brazzoduro u »Hoerspielu« nas vraća u misterij i romantiku ranih dana radija, dok slovenska umjetnica Neja Tomšič u intimnom ritualnu ispijanja čaja pripovijeda istinite priče o zaboravljenim epizodama kineske i svjetske povijesti, razotkrivajući dalekosežne posljedice trgovine čajem i opijumom na političku sliku današnjeg svijeta. Marina Petković Liker ispituje izvedbenost bivanja, sudoživljavanja, suosjećanja i suigre rastvarajući intimne i društvene odnose jedne manje obiteljsko-susjedske zajednice, dok Miran Kurspahić i Rona Žulj zajedno s glumcima Deanom Krivačićem i Svenom Jakirom traže svoje mjesto pod kazališnim suncem preispitujući novu kulturnu paradigmu i duh vremena. Slovenska izvedbena umjetnica Mala Kline redefinira pojam raja kao unutarnjeg, i nerijetko bolnog iskustva, a Matija Ferlin istražuje um djeteta i njegovu emancipaciju te prijelaz u frustrirajući svijet odraslih.

Festival zatvaramo autorskim projektom Pavlice Bajsić Brazzoduro, zvučnom izvedbenom šetnjom »Carevo novo uho« u suradnji sa studentima katedre glume Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, koji prizivajući događaje iz pomorske povijesti grada traže njihova nova značenja u svjetlu današnje migrantske stvarnosti.