RIJEKA – Koncipirana kao interdisciplinarna, manifestacija »Moje, tvoje, naše« koja uključuje predavanja, rasprave i grupnu izložbu, s teorijskog i umjetničkog aspekta već osamnaest godina problematizira različite fenomene društvenoga koji su, jasno, od javnoga interesa. Nakon prošlogodišnje teme koja je u fokus stavila društvo podataka, ove je godine tema/naziv manifestacije »Figure it out« ili »Snađi se druže«, a u okviru projekta »Snađi se druže: Umjetnost življenja kroz rupe u sustavu« uključuje izložbu i dvodnevni simpozij koji istražuju prakse i fenomen nebrige sustava za pojedince ili čitave zajednice, s naglaskom na načine odupiranja takvim praksama marginaliziranja i zanemarivanja. U povodu ovogodišnje manifestacije razgovaramo s direktorom udruge Drugo more Davorom Miškovićem koji se osvrće na na važnost i kompleksnost sâme manifestacije.

Pitanje vlasništva

Nakon mnogih izdanja manifestacije »Moje, tvoje, naše«, koja su obradila kompleksne teme i fenomene, u povodu nadolazećeg ovogodišnjeg izdanja red je osvrnuti se na ono što je prethodilo te pitati kako je uopće došlo do ideje za tu manifestaciju koja je vrlo posjećena i za koju ima interesa?

– Manifestacija »Moje, tvoje, naše« prvi put je održana 2006. godine, gotovo prije dvadeset godina, na temu vlasništva. Otuda i ime manifestacije, jer kada govorimo o vlasništvu prvo što nam padne na pamet je opreka moje – tvoje, a mi smo se u tom kontekstu pitali što je naše, što postoji izvan te moje – tvoje opreke. Tadašnje okolnosti bile su ponešto drukčije i još su bili živi odjeci antiglobalističkih i antikapitalističkih pokreta, sjećanje na društveno vlasništvo nije toliko izblijedjelo, civilno društvo se snažno zalagalo za ideje, naravno i za procedure, ali i procedure u funkciji tih ideja te je postojalo snažno nezavisno izdavaštvo (fanzini, publikacije, časopisi). Ideja je bila okupiti sudionike koji su imali iskustva i znanja u tim praksama te ih podijeliti s javnošću. Nakon toga, ista se praksa nastavila u obradi drugih tema.

Što su prethodna izdanja manifestacije, s obzirom na recepciju, posjećenost i interes publike, podcrtala u smislu nužnosti propitivanja stvarnosti, svakodnevice, kao i utjecaja nerijetko premreženih problema?

– U svim prethodnim izdanjima potrudili smo se ponuditi razmišljanja o temama kojima smo se bavili iz umjetničke i teorijske perspektive, tako da je program uvijek sastavljen od umjetničke i diskurzivne komponente. To nam se čini važnime jer objedinjuje dvije važne komponente u našem razmišljanju o svijetu, racionalno-analitičku i intuitivno-emocionalnu koje su, naravno, uvijek isprepletene, ali u svom konačnom rezultatu izvode argumentaciju drukčijim sredstvima. Na taj je način pogled na bilo koju temu koju smo otvarali, u rasponu od tranzicije, rada, solidarnosti, upravljanja gradom, mrežama, digitalnim podacima, pokretu Nesvrstanih, Jadranskom moru itd., određen različitim inputima. Pri tome, svakako, nije nevažno ni to što smo tim postupcima nastojali afirmirati umjetničku perspektivu u raspravi o društvenim procesima i fenomenima.

Zanemarenost pojedinaca

Ovogodišnje izdanje manifestacije problematizira zanemarenost pojedinaca, skupina ili zajednica, od sustava, migranata, žena, ili pak radnika na online platformama; u kojem se smislu zapravo radi o zanemarivanju pojedinaca, onih marginaliziranih?

– Državni i korporativni sustavi se u pravilu bave populacijama, a ne pojedincima na način da stvaraju različite kategorije u populaciji (npr. nezaposleni, nezaposlene majke, nezaposlene samohrane majke ili u korporativnom svijetu korisnici, pretplatnici, premium korsnici itd.) i određuju kriterije na temelju kojih se nečija pripadnost pripisuje određenoj kategoriji. Pripadnost pojedinoj kategoriji pak određuje mogućnost korištenja usluga i ostvarivanja prava. U životu uvijek postoji više mogućih kombinacija negoli je apstraktnih kategorija kojima barata sustav, i zbog toga brojni pojedinci ili pak čitave kategorije stanovništva ostaju izvan sustava i mogućnosti ostvarivanja prava ili korištenja usluga. Oni su, kako kažete, zanemareni, ostaju izvan sustava.

S jedne strane većina na takve pojedince koji pružaju otpor savladanim praksama različitog snalaženja, to jest pronalaženja rupa u sustavu, gleda kao na neke prijestupnike, građane drugoga reda, a opet, nerijetko se takvi prijestupi i događaju zbog nejednakih uvjeta i same marginalizacije; zašto nam je potrebna perspektiva koja na neki način opravdava potencijalna nedjela, odnosno lukavost ili kakve praktične vještine preživljavanja te što nam zapravo dvostrukost predstavljene perspektive (ili uvođenje one druge, nove) govori o samome sustavu?

Drugo more

– Kako ćemo vidjeti ljude koji pronalaze način da zaobiđu pravila sustava bitno je ovisno o kontekstu u kojemu se te radnje odvijaju. Ovisan je o statusnom i materijalnom položaju tih ljudi, njihovim motivima, cilju koji se time postiže, ali i o moći i reputaciji samog sustava s kojima se suočavaju. Kroz provedbu ovog projekta primijetili smo kako je smijeh odličan indikator našeg opravdavanja ili osuđivanja ovih ponašanja. Kada vidimo takve postupke zbog ostvarivanja prava koja su zajamčena drugima ili radi neimaštine i opstanka, ona u nama izazivaju osmijeh i pozitivne komentare. Kada ih pak vidimo kako se provode radi ostvarivanja koristi ili dobitka na štetu drugih, onda u nama izazivaju ogorčenje. Drugim riječima, potpuno različito vidimo ponašanje indijskog seljaka koji će prevladati ozbiljnu nevolju tako da će kupiti uho uginule krave kako bi od osiguravajućeg društva naplatio premiju osiguranja za »uginulu« kravu, koja je naravno živa, i tajkuna koji će osnovati više offshore, shell i lažnih kompanija kako bi zametnuo tragove vlasništva i izbjegao plaćanje poreza i druge obveze. U oba slučaja govorimo o prijevari, ali razlika nije samo u skali na kojoj se ona odvija, nego i u motivima i ciljevima. Tržištu ušiju uginulih krava ćemo se smijati, dok ćemo nad Panama papirima škrgutati zubima.

Fleksibilnost birokracije?

Jesu li rupe u sustavu, veberovski, s jedne strane zapravo pokazatelji da birokracija kao sustav ne može odgovoriti na one stvarne potrebe pojedinaca, a s druge strane, da su strategije preživljavanja, u marksističkim terminima, svojevrstan oblik borbe pojedinca, radnika, protiv opće kapitalističke nejednakosti?

– Birokratski sustav je tehnologija upravljanja teritorijem i populacijom koja je neraskidivo povezana uz državu i danas teško možemo zamisliti državu bez birokracije, iako birokraciju možemo vidjeti i izvan države. Banke su svima nam poznat birokratski sustav u kojem vladaju apstraktna pravila i donose se depersonalizirane odluke ili se barem tako predstavljaju. Razlika između banke i države je u tome što u banku navodno ulazimo dobrovoljno, dok smo u državi rođeni, nismo je birali. Rasprostranjenost birokracije u državnom i privatnom sektoru posljedica je njezine efikasnosti. Iako svatko od nas može navesti primjere birokratske neučinkovitosti, mi ne poznajmo učinkovitiji sustav i zato su sve reforme i revolucije usmjerene na poboljšanje, a ne ukidanje birokracije. Dok potpuno ne redefiniramo organizaciju društvenog života, bojim se da smo zaglavili s birokracijom. I tu dolazimo do pitanja koje ste postavili, a na koje je odgovor dao još Weber. Birokracija ne može na zadovoljavajući način odgovoriti na potrebe pojedinca, ona je kruta i sporo mijenja pravila, ne uzima u obzir različite životne okolnosti i urgentnost naših potreba.

No, birokracija je još uvijek uglavnom sastavljena od ljudi i raspon mogućnosti donošenja različitih odluka koje donose sami službenici određuje fleksibilnost birokratskog sustava. Kada zaglavite u ophođenju s korisničkom službom neke velike korporacije putem online obrasca, jasno vam je kako te slobode u donošenju odluka nema, a često u tom obrascu nije ni predefiniran vaš problem, pa vam ostaje samo frustracija. Nema savjeta kako ostvariti neka prava ili dobiti uslugu. Zbog toga je važno tko radi u birokraciji, jer sami službenici mogu biti naši saveznici i bitno nam pomoći u ostvarivanju prava i usluga. Naravno, ako imaju tu mogućnost. To možda otvara vrata korupciji, ali korupcija je posljedica strukturnih faktora, a ne zlih službenika. Javlja se u pravilu u tri slučaja, kada nas se tjera da napravimo nešto što ne cijenimo – npr. da ne pričamo na mobitel dok vozimo, kada možemo dobiti nešto što vrijedi više nego što plaćamo (recimo, oporavak u toplicama ili kredit po povoljnim kamatnim stopama) i treće, kada su službenici pretrpani poslom, slabo plaćeni i bez nadzora.

Etičke dileme

Kada govorimo o strategijama poput »muljanja« ili krivotvorenja, posebno u kontekstu marginaliziranih skupina, koje se etičke dileme javljaju? Uz to, hoće li se navođenjem različitih primjera snalaženja na neki način i redefinirati onaj drugi čin, koji nerijetko nailazi na osudu i koji (i) zadobiva etičke konotacije?

– Čini mi se kako je radikalna nejednakost koju ste spomenuli u prethodnom pitanju na neki način u srži etičkih dilema koje spominjete. Ljudi su spremni prihvatiti nejednakost, ali njihova tolerancija na nejednakost nije beskonačna, osobito kada je prati i nepravda. Zbog toga mislim da prakse snalaženja nisu u opasnosti od osude jednake »muljanju« s poljoprivrednim zemljištem i njegovim pretvaranjem u građevinsko ili sličnim praksama. I to zato što prakse snalaženja ne generiraju nejednakost i teže pravednijoj raspodjeli, dok su ove druge u funkciji stvaranja nejednakosti putem nepravde.

Čini mi se da je ova tematika već začeta i vašom izložbom »Usijano more«, u sklopu pravca Dopolavoro, u vrijeme kad je Rijeka nosila EPK titulu, i to videozapisom »Always Here« Steffena Kohna koji problematizira platformski kapitalizam i različite mrežne stranice putem kojih pojedinci izvode različite seksualne radnje za novac?

– U pravu ste, u svom prethodnom radu bavili smo se ovim temama, osobito u digitalnom svijetu. U svom radu Kohn demistificira seksualni rad na internetu i pokazuje ga u svoj njegovoj dosadi što je valjda u potpunoj suprotnosti sa seksualnim uzbuđenjem. Osim toga, svako bih čitatelje podsjetio i na rad Jennifer Lyn Morone, koja se registrirala kao korporacija kako bi izazvala pravni sustav koji na različit način štiti pojedince i korporacije kada su u pitanju podaci i biokemijski procesi, poput DNK-a ili enzima koja proizvodi naš organizam ili rad !Mediengruppe Bitnik koji su uspjeli svijetu prvi objaviti Assangeovu sliku iz Ekvadorske ambasade, poslavši mu u paketu kameru spojenu na internet. I dok se prije radilo o pojedinačnim primjerima hakiranja, korištenja rupa u sustavu, sada nastojimo dati neku širu sliku interakcije između sustava i zanemarenih, marginaliziranih, ljudi i zajednica.

Metode preživljavanja

Koji bi još onda bili primjeri za odgovor na ograničenja (nejednakog) sustava i koji su specifični primjeri pokazali možda (i) kreativnije metode preživljavanja unutar društveno-političkih ograničenja?

– Dok smo radili istraživanje u medijma pojavio se opis jedne takve prakse. Siromašne obitelji iz južne Srbije odlazile su na ljetovanje u apartmane u Grčku kako bi tamo pekli paprike i kuhali ajvar jer se u apartmanima ne plaća struja. Na taj su način djeca dobila ljetovanje, a stariji su uštedili nešto na troškovima struje za ukuhavanje ajvara. Reklo bi se win-win situacija za sve osim vlasnika apartmana, ali ni njima valjda nije učinjena prevelika šteta. Jedan od primjera, s kojim se će se na izložbi predstaviti !Mediengruppe Bitnik, je preuzimanje korisničkog računa iz bogatijih zemalja radnika iz siromašnijih zemalja (u ovom slučaju Ukrajine) kako bi obavljali rad na platformama za višu plaću nego što bi to bilo u slučaju da se za rad prijave s korisničkim računom iz svoje zemlje. Kao odgovor na kinesku cenzuru zapadnoeuropskih portala umjetnici Christoph Wachter i Mathias Jud napravili su program koji je članke pretvarao u slike i na taj način su omogućili izbjegavanje cenzure koja se temeljila na programima za pregledavanje teksta. Taj rad je predstavljen ranije u okviru naših programa. Niz je takvih primjera koji proizlaze iz nejednakosti među zemljama i unutar zemalja, ali i drugih ograničenja.

Možemo li ustvrditi da ono što manifestacija predstavlja, njezin narativ, na neki način postaje alat ili pomaže u suprotstavljanju institucionalnim ograničenjima? Ili, možemo li ovakve manifestacije, prezentacije, s obzirom na Girouxovu teoriju pedagogije otpora, smatrati (dodatnim) sredstvom osvještavanja i edukacije društva o utjecaju sustavnih nepravdi?

– Svakako je jedna od bitnih funkcija manifestacije »Moje, tvoje, naše« osvještavanje o određenim problemima, ali i općenito informiranje građana o pojedinim procesima i fenomenima kako bi mogli informirano djelovati. Sama manifestacija ne postiže društvenu promjenu ili neki drugi transformativni učinak, ali pridonosi prisutnosti određenih gledišta koja su često zanemarena ili previđena u razmatranju teme kojom se bavimo.

Prema najavi, simpozij »donosi zaključke i razgovore o korištenim metodologijama etičkog istraživanja navedenih fenomena, specifičnim lokalnim praksama koje nadilaze pravila i zakone, te ulogama pripovijedanja u suprotstavljanju institucionalnim ograničenjima, stvarajući prostor za istraživanje kreativnih i kritičkih pristupa življenju i preživljavanju zahvaljujući raznim neuspjesima sustava«. Možete li dodatno pojasniti o kakvom se istraživanju u sklopu simpozija radi; o kakvim se temama radi te koji su sudionici?

– Na simpoziju će govoriti i održati radionicu antropologinja iz Lisabona, Irene Peano, na temu kako predstaviti rezultate istraživanja koje može ugroziti prakse onih koji su obuhvaćeni istraživanjem ili njih same. To nikako nije jednostavan zadatak. Osim nje, glavni su predavači Delio Vasquez iz SAD-a koji će govoriti o teoriji interkomunalizma koju su razvile Crne pantere i Amit Rai iz Indije/Velike Britanije koji će govoriti o tehnikama ilegalnog zaobilaženja u zemljama koje obično percepiramo kao globalni jug. Osim njih, u programu sudjeluje istraživačka grupa nastala unutar samog projekta, koju čine Mara Ferreri, Valeria Graziano, Tomislav Medak i Marcel Mars, te svi umjetnici koji se predstavljaju na izložbi osim Tanie El Khoury, kao i drugi gosti koji dolaze iz Grčke, Malte, Austrije i Hrvatske, i, naravno, svi posjetitetlji koji budu zainteresirani za sudjelovanje u raspravi.

Brojni umjetnici

Navedeno je kako nas očekuje mnogo događanja u sklopu ovogodišnje manifestacije, a prva je grupna izložba međunarodnih umjetnika i skupina; o čemu je točno riječ, o kakvim je radovima riječ te kako se nadovezuju na temu ovogodišnje manifestacije?

– Na izložbi će biti predstavljeni radovi koji proizlaze iz provedenih istraživanja ili su pak inspirirani njima. Radi se o radovima već spomenute grupe !Mediengruppe Bitnike, a osim njih tu su i radovi grupa RYBN, Škart i Kiosk te umjetnice Tanie El Khoury. Na izložbi će biti predstavljena i online publikacija koja okuplja rezultate istraživanja i reference te eseje nastale kao refleksija na ove prakse.