RIJEKA – Svečana dvorana Zajednice Talijana u Rijeci ponovo je bila ispunjena gotovo do posljednjeg mjesta u povodu solističkog recitala flautistice Paole Radin koja je nastupila u pratnji pijanistice Vesne Ivanović Ocwirk. Koncert pod nazivom »Put oko svijeta s flautom i klavirom« jednosatna je glazbena razglednica iz brojnih drugih dijelova svijeta koju je publika radosno prihvatila.

Prije svega treba pohvaliti ideju Paole Radin, inače nastavnice flaute u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci, da samostalno nastupi, što nije nimalo lagan zadatak. Profesionalno bavljenje glazbom možemo podijeliti u izvedbenu ili pedagošku kategoriju u kojoj ovoj potonjoj često nedostaje izvedbena praksa javnog nastupa. Neki (brojni) glazbeni pedagozi, iako podučavajući izvođačku djelatnost, rijetko se sami odlučuju nastupati pa s godinama prestaju koračati koncertnim podijima. Navedeno zapravo nije poželjno jer se upravo kroz praksu javnog nastupa i stavljanje pred sud publike najbolje napreduje, a ujedno se i motivira učenike za dodatni napor i kvalitetniji rad. Umjesto toga, pedagoge rijetko viđamo i u publici na glazbenim događanjima, a gotovo nikako na pozornici. Jer kada to ne bi bilo tako, onda bi baš svaki koncert u publici morao imati stotinjak profesora koliko ih, u različitim ustanovama, Rijeka ima što bi bio i zalog za koncertnu budućnost i dobar primjer mladima.

Profesorica i učenica

Paola Radin učinila je taj veliki iskorak i pred publiku kročila vidljivo ispunjena emocijama i uzbuđenjem koje je, kako je koncert odmicao, bilo sve konstruktivnije. U želji za promocijom svoje pedagoške klase, u prvoj točki programa s Radin je nastupila i maturantica Nikka Kertelj koja je sa svojom profesoricom izvela Andante i Rondo za dvije flaute i klavir, op. 25 skladatelja F. Dopplera. Radin i Kertelj lijepo su zajednički muzicirale i pokazale dobru uigranost i muzikalnost. Nakon Ruske ciganske pjesme W. Poppa uslijedila je izuzetno zanimljiva skladba Alfija Kabilja pod nazivom Putujuća flauta u kojoj ovaj poznati hrvatski skladatelj koristeći neke od najpoznatijih folklornih glazbenih motiva pojedinih zemalja poput minijatura niže kraće stavke pokušavajući dočarati bogati kolorit nekog mjesta. Od Jeruzalema, Šangaja i Pariza preko Raba i Zagreba pa sve do Buenos Airesa i Rio de Janeira rasplesana publika mogla je u ovoj suiti osjetiti dašak putovanja i barem na trenutak u mislima otputovati nekamo drugdje. Osim melodijskih i ritmičkih motiva, skladatelj je zamislio, a Radin uspješno prikazala i bogatu artikulacijsku lepezu i izvedbene mogućnosti svoga glazbala.

Milottijevi »Ohridski biseri«

Na jednak način nakon Španjolskog valcera E. Köhlera edukativnom trenutku koncerta pridonijela je i poznata skladba Karneval u Veneciji. Namjerno smo izostavili ime skladatelja jer se ovdje radi o jednoj vrlo popularnoj kraćoj melodiji koja postaje tema na koju su brojni, mahom instrumentalisti, izradili varijacije. Gotovo da i nema glazbala za koje netko nije napisao svoju verziju ove skladbe, a za flautu je to učinio G. Briccialdi vrlo uspješno prikazujući glazbenu vrstu teme s varijacijama. Još jedan hrvatski skladatelj Nello Milotti sa svojom skladbom Ohridski biseri našao je mjesto u programu koncerta koji je zaključen Mađarskom pastoralnom fantazijom F. Dopplera.

Vesna Ivanović Ocwirk lijepo je i pažljivo pratila solisticu u maniri pravog korepetitora. Od kritike bi Radin eventualno mogli uputiti zamjerku na prisutni nemir u dugim držanim tonovima, kao što je to primjerice kraj stavka »Zagreb« u skladbi A. Kabilja ili sami početak Dopplerove Fantazije. Nešto nespretnosti ritmičke prirode i manjka oštrog plesnog ritma kod obje je izvođačice bilo prisutno u zaključnom stavku Kabilja pod nazivom »Rio de Janeiro«. No sve navedeno može se pripisati uzbuđenju i nije u konačnici previše oduzelo od ukupnog dojma. Večer puna emocija i hrabrosti može biti putokaz mnogima da se odvaže i, pokazalo se, dobronamjernoj publici upriliče još ovakvih solističkih recitala.