ZAGREB – Na još jednom koncertu ovogodišnjeg 15. Zagreb Jazz Festivala u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog nastupio je kvartet multiinstrumentalista Avrama Fefera. Ovom prigodom svirao je »samo« alt i tenor saksofon (inače svira i bariton saksofon te klarinet, bas klarinet i flaute), baš kao što je multiinstrumentalist Hamid Drake svirao samo uobičajeni set bubnjeva (inače svira frame drums, tablu i konge te niz drugih etničkih afričkih, indijskih i karipskih udaraljkaših glazbala). Uz njih u kvartetu su svirali također svestrani glazbenici: gitarist Anders Nilsson i kontrabasist Luke Stewart. Zahvaljujući sjajnim reakcijama publike, između ostalog, i to od samog početka koncerta, glazbenici su se osjećali dobrodošlo i opušteno, neopterećeno su se upuštali u improvizacije uživajući u sinergiji s kolegama i publikom. U potpunosti su uspjeli ostvariti svoj potencijal, a on je velik.

Širok spektar utjecaja

Izvodili su Feferove skladbe, uglavnom s njegovih novijih albuma: »Juba Lee« i »Testamenta« objavljenih za portugalsku diskografsku kuću Clean Feed, specijaliziranu za slobodnu improviziranu glazbu zasnovanu na jazzu. No ovom prigodom njegove izvedbe nisu bile toliko radikalno free kao u ranijem razdoblju karijere.

Fefer je svestran glazbenik koji razumije i u svoje izvedbe uključuje afroameričku, afričku, europsku, bliskoistočnu… glazbenu tradiciju. Ne samo da ih je proučavao, on je sve te idiome iskusio, boravio je u tim podnebljima, svirao s glazbenicima koji djeluju na tim scenama, upijao i stvarao na tim osnovama. Zato je u svakom trenutku u mogućnosti zagrabiti u bilo koju od tih baština i inkorporirati neke od tih elemenata u svoj iskaz. Osim toga, intelektualac je koji je znanje stjecao studirajući na Harvard Universityju, Berklee Collegeu of Music i New England Conservatoryju, što je utjecalo na njegove sposobnosti, ne samo na širinu znanja i iskustava nego i u skladateljskom smislu, vođenju sastava, izravnoj komunikaciji tijekom izvedbi, elokventnom izlaganju zamisli. Zato s lakoćom spaja bebop, ali i free jazz te world music u širokom spektru utjecaja svjetske glazbe. Zato uspijeva ostvariti logične dinamičke prijelaze i ugođaje, od baladnih do euforičnih. Zato su njegove izvedbe uvjerljive, uzbudljive i intrigantne.

Unutarnje nadahnuće

Fefer je predvodio kvartet u spajanju svih tih segmenata, uključujući i elemente rituala, što je također jedna od njegovih strasti. Djelovali su poput graditelja nekog arhitektonskog zdanja koji ispunjavaju planove dizajnera Fefera. Kao veliki ljubitelj umjetnosti, posebice arhitekture, što ga nadajnjuje u stvaranju glazbe, dan ranije je unajmio bicikl i vozi se kroz Zagreb proučavajući njegovu arhitekturu. Nešto od tog iskustva unio je u izvedbe što ih je ostvario tek dan poslije u tom gradu. No njegova vizija dozvoljava suradnicima da odstupaju od projekta, da u djelo ugrađuju vlastite vizije. Ne samo da im dopušta da na vlastiti način tumače njegove skladbe, on ih svojim ponašanjem na pozornici potiče u tome, ne samo glazbenim odgovorima na njihove poteze. Uzvicima izazvanim njihovim neočekivanim potezima također ih ohrabruje da oslobode vlastiti duh i polete u solima. Ne može zatomiti nerv koji ga potiče na energične pokrete izazvane glazbom koja ga obuzima. Zapravo, oni postaju sastavnim dijelom šoua, ali i neverbalne komunikacije koju tijekom izvedbi ostvaruje s članovima sastava. Na taj način ih potiče, usmjerava u koncept koji želi donijeti, a on se mijenja prema trenutnom tijeku svijeti. Potpuno se prepustio unutrašnjem nadahnuću, uronio je duboko u sebe i izvukao ono što suštinski oblikuje njegovu osobnost. U svojem nastupu bio je toliko sugestivan da su ga suradnici bezrezervno slijedili.

Primjerice, spremno su prihvatili njegov neočekivani, spontani citat skladbe »Summertime«, jednog od najčešće sviranih jazz i ne samo jazz standarda. Pokazali su kako skupina kreativnih istomišljenika uvijek može pronaći novi pristup starom, toliko puta prežvakanom glazbenom predlošku. Nije to bio jedini primjer kojim je provokativno podsjetio na tradiciju jazza.