RIJEKA – Jedan od posljednjih koncerata klasične glazbe, koji se održao u Mramornoj dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci, bio je odličan spoj dvaju pjevačkih zborova. Naime, predstojeća obnova koja slijedi Muzeju na neko će vrijeme onemogućiti da u ovom akustički iznimnom prostoru uživamo slušajući glazbu, a i glasovir koji je u vlasništvu Grada Rijeke i na kojem su svoje umijeće tijekom godina pokazali neki od najpoznatijih svjetskih umjetnika također će pronaći novi dom. Iako privremeno, svjedoci smo vremena u kojem »privremeno« postaje i novo normalno, a ponekad čak i »normalno« pa se ovakvim trenucima rijetko kada istinski možemo veseliti. Ipak, nadamo se da će svi planovi oko prostora biti realizirani u čim kraćem vremenskom roku na radost naše publike.

34 muška člana

Bilo kako bilo, Ženski zbor Sklad iz Bakra upriličio je jedan zanimljiv koncert – onaj zajednički s Akademskim muškim zborom Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. I dok o »Skladu« znamo već mnogo i to ne samo da održavaju izuzetno mnogo različitih koncerata, mahom u svom gradu, već i da su ti koncerti i nastupi visoke umjetničke kvalitete, o AKMUZ-u FER-a znamo relativno malo. Osnovan 2016. godine, ovaj zbor je tijekom svoje povijesti osim u Hrvatskoj nastupao i u Italiji, Srbiji, Francuskoj, Nizozemskoj te na Kosovu održavši više od 170 koncerata osvojivši čak 13 zlatnih, 8 srebrnih i 2 brončane plakete uz brojne druge nagrade. Zbor je snimio i nosač zvuka koji je publika u Rijeci mogla i kupiti u atriju Muzeja, a vjerujemo da su mnogi to i učinili nakon koncerta shvativši o kakvom kvalitetnom zboru se radi.

Naime, dok mnogi mješoviti zborovi muku muče s brojem muških članova, u ovom zboru ih, prema riječima inicijatora osnivanja i sadašnjeg dirigenta Josipa degl’ Ivellija, trenutno ima čak 34. Nije to zanemariv broj, a kao dodatna vrijednost impresivnim ostvarenjima svakako je i činjenica da u svakom studentskom zboru uvijek postoji fluktuacija i neizvjesnost novog priljeva članstva pa je kvalitetu uvijek teško održati. Na pozornici u Rijeci, ali i na drugim nastupima, zbor je predstavio svoje mlađe članove, studente FER-a, ali i njihove profesore i druge zaposlenike Fakulteta, zbog čega on čini jedinstveni spoj, ako činjenica da se radi o muškom zboru kojih nema mnogo (ako ih ima uopće!) nekome nije dovoljna.

Opsežan program

Program koncerta otpočeo je zbor Sklad predstavivši pod vodstvom dirigentice Nade Matošević opsežan program počevši od duhovnih skladbi G. B. Pergolesija Stabat Mater (1. stavak) i Zajčeve Ave Marije, nastavivši sa Zborom Hrvatica iz opere »Porin« V. Lisinskog, Primorskim napjevima S. Mokranjca i Španjolskom suitom E. Cossetta, da bi završili s popularnijim repertoarom koji uključuje Dobra večer ružo moja D. Fija, Bilo vavek veselo I. M. Ronjgova, Zagorska B. Papandopula i Libertango A. Piazzole. U svojim nastupima zbor je pokazao visoku razinu umjetničkog izričaja, tonski vrlo ujednačene boje, dobro studiranih dionica i kvalitetne i umjetnički vrijedne interpretacije što je prepoznala i publika. Ipak, a neka mi ne zamjere domaćice, AKMUZ FER-a sve je ovo podignuo jednu malu stepenicu više. Možda je to samo dojam velikog broja muških članova, koji uslijed neuobičajenoga plijene pozornost prisutnih, ali je ipak vjerojatnije da se radi o bojama glasova i tonskim alikvotama koje su se fenomenalno stapale i u suglasju sudarale pod svodovima Mramorne dvorane. Nije slučajno da su se baš u ovoj dvorani godinama održavali susreti i natjecanja pjevačkih zborova na državnoj razini jer se zaista radi o prostoru koji daje puno i omogućuje još više. Naravno, da bi se nešto iz toga prostora dobilo, mora se i nešto dati, prije svega kvalitetno pjevanje.

Kvaliteta muziciranja

U svojim nastupima pod vodstvom spomenutog dirigenta Josipa degl’ Ivellija, AKMUZ FER-a postizao je ono što je mnoge prisutne ostavilo bez daha, a to je nevjerojatna sposobnost i kvaliteta muziciranja, glasovna boja i dinamička lepeza kojom kao da su se poigravali prema trenutnom osjećaju. Dvorana im je na tome zahvalila i njihove napore odjenula u čudovito ruho. Već prve dvije duhovne skladbe (Zdravo tilo M. Demovića i Slavopjev I. pl. Zajca) najavile su ovu ljepotu, a zbor se samo trenutak kasnije upustio u zahtjevan podvig izvedbe nekih od izuzetno složenih skladbi poput Abschiedstafel F. Mendelssohna, Tiho, tiho govori mi jesen I. J. Skendera, Sušna zikva i vrlo potresne Sutra će te ponit K. Magdića te U našeg Marina D. Fija. Završetak programa bio je u »muškom« tonu sa skladbama Čardaš E. Cossetta, Brk se smeši M. Pozajića, Peharček moj Đ. Prejaca, Jadranu J. Gotovca i Soon, ah, will be done W. L. Dawsona.

Solisti su bili članovi zbora Noa Milin, Dario Vrbaslija, Vedran Knežević, Domagoj Žakalj i Duje Čubelić, a posebnu pohvalu ipak treba uputiti Vrbasliji zbog opsežne solističke dionice u skladbi Peharček moj i dobre izvedbe u pratnji Nade Matošević. Na kraju koncerta zborovi su zajednički izveli finale opere »Nikola Šubić Zrinjski« U boj, u boj.

Bila je ovo prekrasna večer koja je pokazala sve ono što zborsko pjevanje jest i može biti. U suprotnosti ženskog i muškog principa, glasova i energija, mudro odabran, snažno predstavljen i lijepo izveden program publiku je doista ispunio zadovoljstvom. Dugotrajni aplauz tome je i svjedočio isprativši Mramornu dvoranu i povijesni glasovir u vrijeme koje slijedi, a za koje se nadamo da će trajati kratko i da ćemo čim prije ponovo uživati u ljepotama koje ovaj prostor pruža, ali i u umjetnicima koji će u njemu, na našu radost, pričati nove glazbene priče.