Novi grafički roman Danijela Žeželja, „Kao pas“, večeras je predstavljen u antikvarijatu Ex libris. Za razliku od uobičajenih promocija u ovome antikvarijatu, ovoga puta publika nije sjedila u sredini već na rubovima prostora, dok je centralnu poziciju zauzela omanja izložba stranica iz novoga grafičkoga romana, podijelivši poput paravana prostoriju na dva dijela.

Tako su posjetiteljice i posjetitelji autora Danijela Žeželja te Katarinu Mažuran Jurešić i Sašu Stanića slušali gledajući u radove, knjige ili pak jedni druge, što je dakako osvježilo ustaljene koncepcije promocija knjiga u Rijeci.

Animator, slikar i ilustrator Danijel Žeželj autor je 25 grafičkih romana i osam kratkih animiranih filmova, kao i niza multimedijalnih performansa. Grafička novela „Kao pas“ objavljena je 2023. i večeras po prvi puta predstavljena u Rijeci, a tematizira život i rad Franza Kafke.

Prvi doticaj s Kafkom

Kako je objasnio Stanić, novela je inspirirana izborom Kafkinih kratkih priča poput „Umjetnika u gladovanju“, ali i ulomaka iz „Dnevnika“. O prvom doticaju s Kafkom Žeželj je govorio prisjećajući se srednje škole i najrazvikanije „Metamorfoze“ za koju je kazao da mu od opusa ovog pisca možda i najmanje znači.

– Ono što pamtim od tog prvog dodira s Kafkom je otvaranje svijeta koji je istovremeno nadrealan i aktualan, izuzetno stvaran, i koji je na neki način i izmaknut iz vremena u kojemu jesmo, ali i direktan odraz onoga što doživljavamo.

Druga stvar je pomno iščitavanje Kafke, jer je meni svako novo čitanje Kafke zaista novo čitanje, kao da se ponovno čita nešto što se nije nikada prije pročitalo. On je kao kaleidoskop koji se svaki put ponovno otvara – kazao je Žeželj.

Objasnio je i kako je cijela kompozicija njegova novog grafičkog romana donekle posveta i pokušaj da se obuhvati upravo ta mnogoznačnost Kafkinog djela, zbog čega su i uzimani fragmenti iz različitih romana i kratkih priča, kao iz „Plave bilježnice“ koje su mu od velikog značaja.

U potonjoj zbirci Žeželj ističe kratku priču o „Umjetniku u gladovanju“ koju smatra sukusom Kafkinog odnosa umjetnika sa, protiv, u i unutar svijeta koji ga okružuje.

Upečatljive slike

Kako je Mažuran Jurešić zamijetila, upečatljive slike u „Kao pas“ upravo su ono što se provlači i kroz Kafkinu „Umjetnik u gladovanju“ – odnos umjetnika i umjetnosti, umjetnika i publike te paradoks u kojem umjetnost mora biti slobodna, ali ne postoji bez recipijenta.

Žeželj je ispričao kako Kafka nikada nije bio ono što bismo danas nazvali profesionalnim piscem, već je pisao uz svoj posao agenta osiguravajućeg društva za ozljede na radu, no pisao je opsesivno i to mu je bio poziv.

Jedan od razloga tome vjerojatno je bio i taj da nije htio izgubiti slobodu da piše samo i jedino ono što želi bez razmišljanja kakva će biti reakcija publike na to.

– Mislim da u osnovi svaki umjetnik stvara jer mora, jer zbog sebe samog ima potrebu nešto reći. Hoće li se to na neki način uskladiti s onim što svijet oko njega želi čuti, to je vrlo upitno.

Mislim da je masa umjetnika u povijesti ovog svijeta jednostavno bila i prošla, i nitko ih nije čuo, što ne znači da nisu bili kvalitetni, već vrijeme u kojem su postojali nije imalo sluha za to što su radili – zaključio je Žeželj.