Četvrti broj časopisa za suvremena umjetnička i kulturna zbivanja GSG pod naslovom »Rad – Kako smo ga (po)stavile«, koji tematizira problematiku rada u kulturnome sektoru, predstavile su urednice broja Jelena Androić i Lela Vujanić u beach baru »Prasowski«, uz gostovanje Radija Praxa koji temu ovog broja časopisa podcrtavaju »P(j)esmama o slobodi i radu – Canti di LiberAzzione«, izborom revolucionarnih i aktivističkih talijanskih pjesama koje su inspirirale (radničke) mase.

Osvrnuvši se na važnost ovakvoga časopisa koji je pokrenula Iva Kovač unutar umjetničke organizacije GSG kao platformu za pitanja suvremene umjetnosti i društveno angažirane prakse koja nedostaje, a nadovezuje se na tradiciju sličnih časopisa od osamdesetih godina naovamo koji su zbog financijske prirode prestali s radom, urednica Lela Vujanić istaknula je kako je časopis umjetnicima i umjetnicama platforma, mjesto, gdje raspravljaju i formuliraju svoje ideje, mjesto gdje se čitatelji i čitateljice zapravo obrazuju novijim kulturnim kodovima, pa je stoga svaki broj »’reader’ na neku temu«.

Rad u kulturi

Na posljednjem izdanju dvojezičnog časopisa urednice su, kažu, započele raditi godinu dana nakon otvaranja Europske prijestolnice kulture (EPK), »iza kojeg su ostale obnovljene zgrade i nedostatak sredstava za žive radnike/ice i živu kulturno-umjetničku proizvodnju«.

Godina u kojoj su započele raditi na četvrtome broju časopisa je druga godina pandemije koja je pogodile brojne sektore, a najviše kulturno-umjetnički.

Riječima autorica, oba su »događanja« – iznevjerena očekivanja i zdravstveno-socijalno-ekonomska ugroza – trasirala put u temu broja koji se bavi budućnošću kulturno-umjetničkog polja, odnosno nužnim preduvjetima njegova opstanka.

Jedna od urednica, Jelena Androić, naglasila je kako svi radimo i često razmišljamo o radu, no na ideju su došle u vrijeme spomenute krize u kulturi.

– Takvo je ozračje značilo smanjene budžete za kulturni sektor, pa i razmišljanje o novim radnim modalitetima, a i same smo bivše EPK radnice.

Lela i ja, budući da imamo neka znanja u uređivačkom smislu iz svojih prijašnjih karijera, odlučujemo da ćemo biti urednice ovoga broja.

Sve naše privatne priče i privatne kontekste kanaliziramo prema temi koja nam se činila najbitnijom, a to je rad u kulturnom polju. To je razlog zbog kojeg smo se u četvrtom broju bavile radom u kulturi, kaže Androić.

Novo izdanje časopisa donosi četiri poglavlja: »Mi imamo moć!« Selme Selman, »Moramo razgovarati o radu – borba protiv nevidljivosti radnika i radnica u umjetnosti« Katje Praznik, »Pravo da budemo lijene i pritom uživamo – O umijeću odbijanja rada i radu na odbijanju umjetnosti« Valerije Graziano, »Kako usporediti: Etike brige kao indirektni politički agens promjene« Marine Tkalčić, uz intervju s Jasnom Jasnom Žmak, Uvodnik dviju autorica te »Njezine roze sobe«, umjetničkog doprinosa Selme Selman.

– Časopis propituje temu rada sveobuhvatno, odnosno svih onih svakodnevnih stranputica i pristajanja – na loše uvjete rada, nedovoljno i neredovito projektno financiranje, hiperprodukciju događanja, birokratizaciju, gubljenje smisla proizvodnje i njezine komunikacije s takozvanim publikama – te kroz mogućnosti njihovog prevladavanja i odbijanja.

Kroz različita iskustva u širokom potezu od hrvatskog SPID-a do američkog Black Power Napa, cilj je bio istražiti različite pristupe temi rada – njegovog ponovnog (udruženog) zaposjedanja, ali i izmicanja, odustajanja, radikalnog nerada, pojašnjavaju urednice.

Pjesme o slobodi

Uz samo predstavljanje časopisa, tematsko-idejni proširak bio je i glazbeni program »P(j)esme o slobodi i radu – Canti di LiberAzzione« koji je donio izbor revolucionarnih i aktivističkih pjesama koje su inspirirale (eksploatirane) mase na organiziranje, otpor i borbu.

Kako je najavljeno, talijanska lijeva politička scena, koja je imala velike uspone i teške udare tijekom postojanja, ostavila je neizbrisiv trag u glazbi, a onda se ta muzika ukorijenila i nastavila se kao lozinka prenositi do danas.

Od oda Giordanu Brunu i borbe protiv klera, patrijarhata, fašizma i nepravde, do pjesama o štrajku i protiv neplaćenog ženskog rada, ova muzika i danas nosi sa sobom istu energiju i inspirira na različite načine borbe protiv nepravde.

Kroz »Canti di LiberAzzione« vodio je Radio Praxa, dvojac u sastavu Lidija Vasiljević i Nenad Glišić, koji kroz muziku i riječi otkriva i brani blago borbene glazbe.

Prvo izdanje časopisa bavilo se »queer« i feminističkim temama i bilo je vezano za festival Smoqua, drugo izdanje bavilo se umjetničkim praksama koje se bave izgradnjom kolektiviteta, a treći broj bavio se postkolonijalnim nasljeđem na rubovima Europe, na našoj periferiji. Časopis su podržali Fondacija Musagetes i Grad Rijeka.