ZAGREB – U zagrebačkom klubu Boogaloo 9. ožujka će nastupiti trio Scotta Hendersona, glazbenika kojeg su časopisi Guitar Player, Jazz Times i Guitar World proglasili najboljim jazz ili fusion gitaristom. Visoka priznanja dobio je i za svoje albume. Tijekom karijere surađivao je s uglednim glazbenicima, među ostalima s Jeffom Berlinom, Billyjem Childsom, Dennisom Chambersom i Victorom Wootenom.

Henderson će u Zagrebu nastupiti u triju s glazbenicima s kojima je snimio album »People Mover«: bas gitaristom Romainom Labayeom i bubnjarem Archibaldom Ligonniereom. »Većinu svoje karijere proveo sam svirajući s klavijaturistima i nisam previše svirao akorde – tretirali su me više kao svirača nekog puhačkog glazbala«, objašnjava. »Osjećao sam da to ograničava moje sposobnosti na gitari pa sam počeo svirati u triju, što mi je otvorilo mnogo više mogućnosti kao gitaristu. Svirati u toj formaciji je izazovnije jer je tada na mojim plećima puno veća odgovornost. No, volim biti izazovan pa na to gledam kao na nešto pozitivno.«

Energija i sofisticiranost

Na koncertu u Zagrebu Henderson će predstaviti novi album »Karneval!«, svoje sedmo diskografsko izdanje. »Svaki dan pokušavam pisati, a glazba koju odlučim zadržati ide na moje ploče«, govori. »Trudim se da svaki album bude drukčiji od prethodnog. Na snimanju albuma ‘Karnevel!’ koristio sam puno različitih gitara, poput električne gitare, dobra, akustične gitare. Također pokušavam pronaći nove mogućnosti pedala i zvučne efekte koje prije nisam koristio na drugim albumima. Što se tiče skladanja, ne čekam nadahnuće, inače nikad ništa ne bih napisao. Gledam na to kao na svaki drugi posao. Svaki dan sjednem i radim – ponekad ne postignem ništa, a ponekad napišem skladbe koje mi se jako sviđaju. Da to ne radim svaki dan, sumnjam da bih puno postigao.«

Henderson je poznat po spajanju elemenata jazza, rocka, funka i bluesa. Uspješan je fusion gitarist. Taj je stil otkrio i usavršavao iz prve ruke, svirajući s Chickom Coreom, Joeom Zawinulom, Jean-Lucom Pontyjem… »Nemam omiljenu vrstu glazbe, samo volim sve što je dobro«, kaže. »Podjednako sam pod utjecajem svih tih različitih vrsta glazbe, jer sam godinama svirao čiste oblike tih stilova u različitim bendovima. Kad sviram i pišem glazbu, ti utjecaji prirodno izlaze na vidjelo. Počeo sam kao blues-rock gitarist, svirajući čvrste gitare i koristeći Marshall pojačala. Zainteresirao sam se za funk i jazz, ali nisam htio promijeniti ton, jer to je bio moj glas. Za tu glazbu zapalio sam se slušajući bendove kao što su Mahavishnu Orchestra, Return To Forever, Weather Report, Gentle Giant i sve druge grupe koje su kombinirale rock s različitim vrstama glazbe poput jazza, indijske glazbe i klasike. Pretpostavljam da, kad ljudi čuju jazz vokabular koji svira gitarist s rock prizvukom, to zovu fusion. Znao sam za tu vrstu glazbe puno prije nego što sam svirao s glazbenicima koje ste spomenuli, iako sam puno naučio od svakog vođe benda s kojim sam radio. Ta glazba za mene ima snagu i energiju rocka i harmonijsku sofisticiranost jazza.«

Dobra priča

Jedan od stilova na koje se oslanja tijekom cijele karijere je blues, a u tom stilu najviše ga nadahnjuje gitarist i pjevač Albert King. »Prema mojem mišljenju, Albert King je bio jedan od najboljih izvornih blues umjetnika«, tvrdi. »Njegov ton i fraziranje bili su daleko bolji od većine drugih gitarista tog doba.«

Osim što je sjajan improvizator, Hendersona u glazbi najviše intrigiraju harmonija, ton i ritmičko fraziranje. »Moja omiljena harmonija dolazi od modernih klasičnih skladatelja, a tu harmoniju su posudili moderni jazz glazbenici«, objašnjava. »Elementi zvuka su mi jako važni – ako ne zvuči dobro, ne znam zašto bi to itko želio slušati. Fraziranje je također vrlo važno, jednako važno kao i same note. Svaki stil glazbe ima svoj vokabular, ali važno ga je organizirati na način koji će navesti slušatelje da ga žele čuti. Ako knjiga nema odlomke, rečenice, točke ili upitnike, bit će vrlo teška za čitanje. Mora se organizirati i improvizacija i ispričati dobra priča. Mislim da sam zabavna osoba, uživam u humoru, volim se dobro zabavljati i nadam se da moja glazba to odražava. Ne mislim da je to nešto o čemu svjesno razmišljamo. Učimo tehničke aspekte glazbe i naravno da moramo vježbati kako bismo bili bolji na svojim instrumentima, ali kada sviramo, sve to isključimo i samo sviramo ono što čujemo, baš kao da razgovaramo. Kada nekome pričate priču, ne razmišljate o imenicama, glagolima i pridjevima. Morali ste naučiti te stvari, ali jedino što vam je na umu je sama priča. Sviranje glazbe nije ništa drukčije od toga. Glazba bi ljudima trebala donositi radost.«