RIJEKA – Japanska plesna skupina Izena-no-Kai, koja predstavlja narodne plesove otočja Okinawa i Amami, od svojeg je osnivanja u Tokiju 1988. godine nastupala diljem svijeta, a nedavno je svojim nastupima i u Rijeku donijela dašak japanske kulture i tradicije na oduševljenje publike. Njihove izvedbe kombiniraju koreografiju inspiriranu starim plesovima Ryukyu kraljevstva s inovativnim elementima koji privlače suvremenu publiku, a ta kreativna sinteza stvara upečatljive i dinamične nastupe koji na gledatelje ostavljaju snažan dojam.

Sedamnaest plesnih točaka

Jedinstvenost Izena-no-kai ansambla leži u njihovoj sposobnosti da spoje tradicionalne elemente s modernim pristupom, zbog čega se strana publika lako poistovjećuje s njihovim izričajem. Njihovi su nastupi puni života i energije te se ističu virtuoznom tehnikom i gracioznošću pokreta. Izena-no-Kai ansambl je stekao reputaciju zahvaljujući svojim jedinstvenim kompozicijama, koreografijama i raskošnim kostimima, a njihove originalne izvedbe priznate su diljem Europe i Azije. Svojim izvedbama grupa uspijeva prenijeti bogatstvo i ljepotu japanske kulture na vrlo suptilan i emotivan način. Univerzalnim i emotivno snažnim izričajem njihova umjetnost nadizlazi jezične barijere te dotiče srca ljudi širom svijeta. Izena-no-kai grupa postala je inspiracija mnogima, a njezin utjecaj na suvremenu plesnu scenu je značajan. Njihova predanost umjetnosti, ljubav prema tradiciji, uz inovativan pristup (klasičnome/tradicionalnom) plesu, čine ih jedinstvenim ansamblom koji ostavlja neizbrisiv trag u svijetu plesa.

Za riječku je publiku grupa izvela ukupno sedamnaest plesnih točaka. Prvi ples, Yotsutake, popularan je i skladan dvorski ples iz razdoblja Ryukyu dinastije kojim plesači u ritmu glazbe, uz šarene hanagas šešire koji simboliziraju Okinawu te kastanjete, izražavaju radost plesanja. Wakashu-zei klasični je ples koji izvode plesačice prije punoljetnosti odjevene u crveni kimono i brokatni jinbaori, čime predstavljaju svoju snagu za budućnost, uz želje za uspješan i dug život. Mirukumunari je narodna pjesma s otoka Kohama, a ples u stilu karatea se izvodi u znak zahvalnosti bogovima za dobru žetvu, rižu i sake. Hanagusuku je originalni ples grupe koji ujedinjuje pjesme Miyako-bushi s Okinawe i Yosakoi-bushi sa Shikokua, a izvodi se uz lepeze. Asatoyayunta je popularna i poznata narodna pjesma s otoka Taketomi.

Iznenađenje

Mamidoma je ples koji prikazuje muškarce i žene seljake koji rade s plugom, srpom i lopatom za vrijeme sunca, a odlikuju ga jednostavni pokreti te otvorena komunikacija. Tanchame je ples nastao po uzoru na istoimeno mjesto, pa tako i glazba i ples prikazuju vedar život mještana. Pa-ran-ku je ples koji se izvodi držeći jednostrano napregnuti pan-ran-ku bubanj. Kuicha je tradicionalni ples s otoka Miyakojima, u kojemu plesači, držeći se u kolu te pružajući ruke, usklađeno plešu i pjevaju. Mata kimini koishiteru pjesma je koja koristi dijalekt otočja Okinawa te njihov tradicionalni ples. Ajianbito se, uz držanje kube, lepeze od prirodnog lišća stabla, izvodi uz glazbu s Okinawe i Azije. Kanayo- je ples zaljubljena muškarca i žene koji plešu uz izmjene maramice i minsa pojaseva koji označavaju ljubav. Dynamic ryukyu je ples koji uključuje držanje bubnja zvončića i izvođenje Okinawa Pop Dynamic Ryukyu. Katyashi je tradicionalni ples rukama kojim se doziva dobra sreća. Hanazome Telisaji je ples koji uključuje okinavski ručnik s cvjetnim uzorkom koji predstavlja ženinu privrženost i obećanje ljubavi. Teingara je ples koji se izvodi s nadom u trajnost osjećaja prema voljenjoj osobi, a Izena-no-kai originalan je ples koji se izvodi na originalnu glazbu grupe i njihovu koreografiju.

Uz nastupe grupe, u jednome su dijelu pojedinci iz publike imali prilike stati na pozornicu i zaplesati s japanskom grupom, a publika je nešto kasnije imala prilike grupno ustati na svojim mjestima te uz vodstvo grupe naučiti dijelove koreografije jednog od plesova, što je bilo malo, ali slatko iznenađenje.