Ovoga tjedna saborski zastupnici raspravljali su o zakonskim izmjenama prema kojima će ravnatelje i dio članova upravnih vijeća muzeja, arhiva i knjižnica izravno imenovati gradonačelnici i župani.

Kako je pojasnio državni tajnik u Ministarstvu kulture i medija Ivica Poljičak, prvom izmjenom uređuje se imenovanje i razrješenje ravnatelja i dijela članova upravnih vijeća arhiva, muzeja i knjižnica kojima su osnivači jedinice lokalne samouprave na način da ih imenuje i razrješuje izvršno tijelo osnivača. Izvršno tijelo u jedinicama lokalne samouprave čine načelnici, gradonačelnici i župani koje će tako dobiti ovlast da imenuju ravnatelje kulturnih ustanova u svojim jedinicama, što su dosad radila predstavnička tijela.

Tijekom rasprave oporba je upozorila da se radi o centralizaciji moći u rukama jednog čovjeka, »koji će vedriti i oblačiti svim ustanovama«, smatra SDP-ova Sabina Glasovac. Dalija Orešković (Stranka s imenom i prezimenom) izrazila je mišljenje da se ovim prijedlogom vraća »zastarjeli model upravljanja iz bivšeg sistema«. Kako javlja Hina, Poljičak je odgovorio da su se, zbog nedostatka dogovora o kandidatima u gradskim ili županijskim vijećima mnoge jedinice lokalne samouprave obratile resornom ministarstvu s molbom da ono imenuje vršitelje dužnosti pojedinih ustanova. Potom je naveo dva primjera.

»Primjerice, Muzej grada Rijeke zbog odnosa unutar predstavničkog tijela nije uspio imenovati ravnatelja, stoga smo mi imenovali vršitelja dužnosti. U Zadru smo imali situaciju da su članovi Upravnog vijeća podnosili ostavke, a predstavničko tijelo nije imenovalo nove. Morali smo zaštiti knjižnicu i djelatnost kao takvu, a nismo pozvani da rješavamo odnose unutar predstavničkog tijela«, rekao je državni tajnik.

Zastupnica Možemo! Urša Raukar-Gamulin smatra da ovakvi slučajevi nisu razlog da se čelnicima lokalnih jedinica omogućuje da izravno biraju ravnatelje i članove Upravnog vijeća koje bi trebalo nadzirati iste te ravnatelje.

»Demokracija je zahtjevan posao. Zbog toga što se ponekad neki ne mogu dogovoriti, ne možemo se vraćati u bivše sustave i ne možemo dozvoliti da se ide korak natrag u demokratskim procesima, da se isključuje predstavničko tijelo građana«, naglasila je.

HDZ-ov zastupnik Andro Krstulović Opara odbacio je teze da se iza predloženih izmjena krije ukidanje demokracije. Istaknuo je da gradonačelnici imaju pravo birati svoje suradnike, za što su dobili mandat od svojih birača.

»Kolege iz Možemo! su rastjerali sve kvalitetne ravnatelje iz zagrebačkih muzeja i dovodile ljude iz Ljubljane upravo jednom takvom oktroiranom politikom koja se vodila većinom u nekvalificiranom gradskom vijeću«, kazao je.

Podsjetimo na već spomenuti riječki primjer – izbor nove ravnateljice Muzeja grada Rijeke postao je pravi politički slučaj i mnogi su zaključili da je riječ o političkom kadroviranju, a ova važna kulturna ustanova u Rijeci u kratkom periodu broji već dva vršitelja dužnosti i taj problem nikako da se riješi.

Ukoliko zakonske izmjene prema kojima će ravnatelje i dio članova upravnih vijeća muzeja, arhiva i knjižnica izravno imenovati gradonačelnici i župani stupe na snagu, moglo bi se to doista pokazati kao »centralizacija moći u rukama jednog čovjeka«. Premda, pokazuju to mnogi primjeri, ni do sada nije bilo bitno drukčije. Na koncu, izgleda, uvijek odlučuje politika, bez obzira na sva vijeća i samo deklarativnu demokratičnost. To je pokazao i najnoviji primjer izbora intendanta/intendantice HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci, koji je otvorio dvojbe i sumnje u transparentnost izbornog procesa. Sve je dodatno zacementirano i novim Zakonom o kazalištima prema kojem intendanta nacionalnog kazališta na prijedlog kazališnog vijeća imenuje i razrješava izvršno tijelo osnivača.

Kako se često pokaže da su članovi vijeća samo »ukras«, spomenute zakonske izmjene zapravo i neće biti neke izmjene onoga što u praksi već postoji. I onda se mi čudom čudimo da se čelne osobe u ustanovama kulture i dalje, zapravo, postavljaju političkim dekretom i vezama u politici, kao u ona stara vremena.