RIJEKA – Odličan koncert pod nazivom »Percussion Experience« održan je u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca. Iako je nazvan komornim, prvi pogled na veliku scenu prepunu brojnih udaraljki i opreme sugerirao je grandiozna ostvarenja koja smo, barem u sviračkom smislu, i dobili. Minimalistička dekoracija pozornice s tek bojama reflektora i pozadine u potpunosti je u prvi plan istaknula glazbala koja su, uz izvođače, bila i glavni akteri ovog glazbenog događaja.

Okosnica u umjetničkom smislu neosporno je bio riječki udaraljkaš Pedro Rosenthal Campuzano o kojem smo već bili pisali, a kojeg, osim nastupa s riječkim orkestrom, pamtimo i po nastupu s orkestrom West-Eastern Divan pod ravnanjem maestra Daniela Barenboima prošlog ljeta. Rosenthal Campuzano ovom je prigodom nastupio u gotovo svim točkama koristeći vjerojatno sva raspoloživa glazbala, ali i električne uređaje. Zapravo, pokazao se kao odličan umjetnik, izvođač, tehničar i skladatelj. Uz bok Rosenthal Campuzanu bio je i timpanist Antonio Ceravolo koji je, doduše, nastupio u nešto manjem broju točaka, ali je također pokazao zavidnu razinu muziciranja. Općenito govoreći, valja pohvaliti glazbenike koji, kako je moglo biti viđeno, rado izlaze iz okvira svojih uobičajenih orkestralnih zadataka i to ne malim koracima, nego prikazujući rezultat za koji su sigurno uloženi dani i sati promišljanja i rada. Vjerujemo da su, osim duhovnih blagodati, za takav značajan doprinos prikladno i zasluženo materijalno nagrađeni. Odmah do njih dvojice, koji su nastupili pod umjetničkim imenom »Drumming Zajc«, nastup su upotpunili violončelistica Golnar Mohajeri i violinist Osman Eyublu, oboje članovi riječkog orkestra (uz spomenutog Rosenthal Campuzana čine ReVibrant trio).

Nastup učenika

Ipak, koncert je započeo nastupom brojnih učenika udaraljki Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova iz Rijeke: Ana Vrban, Franka Zupičić, Massimo Balczo i Saša Miljanović te udaraljkaški ansambl SiNKOPA (uz već spomenute sudjelovali su i Šimun Traven, Laura Ćosić, Tino Kućel, Matija Jelić Matošević, Giulian Magagnino i Vid Kablar). Mentorica učenika bila je prof. Anita Primorac koja je kasnije u programu također nastupila kao izvrsna umjetnica i aranžerka, za što vjerujemo da našim čitateljima i posjetiteljima koncerata nije nepoznat podatak. Dapače, Primorac svojim svestranim angažmanom u pedagoškom i izvođačkom smislu zasigurno jest pozitivan primjer vrhunskog nastavnika i umjetnika. Program koji je izveden toliko je raznolik i opširan da ga je možda i teško opisati. Može se reći da su u prvoj točki programa (skladatelj E. Séjourné) učenici koristili zvučne i svjetlosne efekte običnih upaljača, nakon toga svoje tijelo u drugoj točki (skladateljica Anita Primorac) body percussion, a na kraju i melodioznost udaraljki na virtuoznoj razini u skladbama E. Séjournéa i u aranžmanu Anite Primorac te poznatom Čardašu V. Montija.

Edukativna večer

Program »odraslih« izvođača uključivao je skladbe: Daiki Kato: Last Dance, Andy Akiho: 21, Gene Koshinski: Impressions of a Chinese Opera, Pedro Rosenthal Campuzano: Trio br. 1 (za udaraljke, a kasnije i za »ReVibrant trio«), Christos Hatzis: Fertility Rites (uz značajno korištenje elektroničkih uređaja), Jeffery Cotton: Bacchanal, Iannis Xenakis: Dhipli Zyia (za violinu i violončelo) te Astor Piazzolla: Fuga y Misterio (za violinu, violončelo i tri udaraljkaša). Brojne skladbe bile su izvedene prvi put u svijetu ili u Hrvatskoj, a za Bacchanal je posebna zahvala upućena MKD-u Ilinden za ustupanje tradicijskog (ne tradicionalnog!) bubnja tapan.

Iako je najavljen koncert od devedeset minuta, trajanje je bilo značajno dulje, a nešto nespretnosti u organizacijskom smislu bilo je vidljivo u brojnim i vrlo dugim tehničkim promjenama, nošenju opreme, glazbala i kablova na otvorenoj sceni. Navedeno je ipak nekako ostavilo dojam spontanosti pa vjerojatno nitko od prisutnih u konačnici nije imao ništa za zamjeriti. Bila je to i vrlo edukativna večer u kojoj se mnogo moglo naučiti o bogatom svijetu udaraljki, a cijeli je koncert zapravo bio priča o glazbi na jedan način koji se kod nas rijetko može vidjeti.