U sklopu festivala Periskop nedavno je u Rijeci gostovala predstava »Obaveza«, autorski projekt Lee Delong i Nikoline Majdak. Inspirirana je vizionarskom dramom Jeana Giraudouxa »Luđakinja iz Chaillota«, a »postavlja jednu usamljenu ženu protiv masovnog zla«.

– Naša je junakinja utjelovljenje nevinosti: krhka, naopaka, djetinjasta, čista. Ona čini sve što je moguće ne bi li pobjegla vanjskoj sili koja je počinje progoniti, rušeći polako ali sigurno dijelove svijeta koji je sebi stvorila i u kojem je dotad sretno živjela. Bori se s neumoljivom silom bez ijedne izgovorene riječi – pokret je njezin jezik i njezino oružje. Sukob je to koji se s vanjskog plana prenosi i na unutarnji ljudski život. Obaveza je neverbalna fantazija koja rabi klauniranje, ples, pokret i manipulaciju predmetima u maniri novog cirkusa. Alegorija je to stvarnog sukoba koji pritišće čitav ljudski život. »Vidite i sami – ništa lakše! Sve što je bilo potrebno da bi ovo svjetsko ludilo slomilo svoje očnjake bila je samo jedna razumna žena.« (Iz »Luđakinje iz Chaillota«), navedeno je uz predstavu.

Godine 2014. Giraudouxova »Luđakinja iz Chaillota«, u prijevodu Davora Šošića i u režiji Krešimira Dolenčića, uprizorena je u HNK-u Zagreb. Ovim povodom su podsjetili da je poetska satira na rubu fantastike Jeana Giraudouxa prvi put izvedena 1945., godinu dana nakon autorove smrti.

On već tada vidi svijet koji posrće i tone u kapitalizmu, vidi blago i pohlepu, najavljuje vrijeme robova i dugova. Teorija zavjere krupnog kapitala stvarnost je modernog svijeta, a zaustavlja se samo nadahnutim pojedincima. Tako pomoću komadića vate natopljenog u petrolej, Luđakinja iz Chaillota privuče utjecajno mnoštvo u podzemlje iz kojeg nema povratka. Nakon što mrak proguta one koji su novcem kvarili svijet, luđakinje i siromasi veselo krenu u ljepši život…

«Pretpostavimo da se ispod jedne pariške četvrti nalazi bogato nalazište nafte. Na toj pretpostavci zavjerenici iz redova velikih korporacija, lovaca na blago i kojekakvih profitera planiraju tajnu akciju. Rušenju, pljački i zavjeri suprotstavlja se jedna žena…, poznata kao Luđakinja iz Chaillota«…, pisalo je u najavi zagrebačke predstave. U svom osvrtu za Večernji list Bojana Radović je istaknula: »Kada Krpar na suđenju postane Predsjednik i govori u ime svih zlih koje treba maknuti s ovog svijeta, teško je povjerovati da je »Luđakinja iz Chaillota« tekst napisan 1943./44. u okupiranom Parizu. To je zadnje djelo Jeana Giraudouxa, poetski pisan tekst koji nevjerojatno precizno opisuje vrstu kapitalizma u kojem mi danas živimo… Redatelj Krešimir Dolenčić pomladio je svoju glavnu junakinju i »luđakinje« iz ostalih pariških kvartova. Kao mantru tjera je da kroz cijelu predstavu ponavlja: »Svijet je lijep i dobar. Bog je tako htio. Čovjek tu ne može ništa…« i time dodatno naglašava ideju da je upravo u čovjeku bit svih problema, uključujući i vječnu dilemu treba li (ili smije li) uzeti pravdu u svoje ruke.«

Francuski književnik Jean Giraudoux rođen je u Bellacu 29. listopada 1882. godine (sada je 140. godišnjica njegova rođenja), a preminuo je 13. siječnja 1944. u Parizu. Od 1910. do 1940. službovao je u diplomaciji. Bio je sudionik Prvog svjetskog rata i nekoliko je puta ranjavan te je odlikovan Legijom časti. Proputovao je Austro-Ugarsku, a boravio je u SAD-u kao stipendist Harvarda. Kad je 1928. počeo pisati scenska djela, bio je već poznat kao prozaik: »Patetični Simon«, »Suzana i Pacifik«, »Siegfried i Limousin«, »Juliette u zemlji muškaraca«, »Bella« i »Églantine«.

Teme svojih romana prerađivao je za scensko izvođenje. Nastojao je oživjeti antičku tragediju i osuvremeniti je, unoseći u njezine okvire nemire svoga doba. Originalan po koncepciji i stilu, njegov poetski teatar imao je znatan utjecaj na tijekove razvoja moderne svjetske dramaturgije. S nesvakidašnjom pronicljivosti, izvanredno lucidno i do preciznosti suptilno u analizi pojava i karaktera, gradi svoj dramski prikaz svijeta, obrađujući mnoge aktualne probleme suvremenog čovječanstva.

Više njegovih komada posvećeno je ratu i sadrže pacifističke proteste protiv vojnih sukoba: tako komad »Siegfried« (1928.) razmatra posljedice rata između Francuske i Njemačke, dok u drami »Trojanskog rata neće biti« (1935.) zabrinjavajuće zvuči predosjećaj novog svjetskog rata. U »Luđakinji iz Chaillota« obračunava se s vinovnicima rata, koji u općem metežu nalaze samo koristi. Antičke, mitološke teme, koristi za alegorijski prikaz suvremenih pojava, ne bi li osudio sile mraka i ismijao poroke pojedinaca koji vode računa samo o vlastitim interesima, zanemarujući šire društvene potrebe. Zato su likovi njegovih drama groteskni, često u okviru fantastičnih situacija i ne bez ironičnog prizvuka, ponekad i s farsičnim tretmanom. U komadu »Judita« (1931.) izrazio je revolt protiv vladavine općeprihvaćenih shema.

Uvijek kritičan prema pojavama vremena, žestoko je protestirao protiv opće dehumanizacije suvremenog života, zalažući se za međusobno razumijevanje, trpeljivost i povjerenje među ljudima, unatoč fatalnim paradoksima ljudske sudbine, što je posebno došlo do izražaja u dramama »Elektra«, »Ondina«, »Sodoma i Gomora«, »Za Lukreciju«… Spomenimo i njegova djela »Amfitrion 38« i »Intermezzo«.

Zahvaljujući svojoj osjećajnosti i oštroj inteligenciji, svome smislu za humor i komiku, svojoj širokoj kulturi i virtuoznosti u stvaranju dijaloga, Jean Giraudoux dao je snažnu podršku francuskom kazalištu između dvaju ratova. Njegova se poetika temelji na jezičnoj kreativnosti, a poezija i zračenje mita važniji su mu od fabule ili psihologije. Služeći se klasičnim mitovima, biblijskim legendama i predlošcima iz književne tradicije negira realistički psihologizam. Giraudoux je uskrisio antičku tragediju i udahnuo joj nemire našega doba, pritom zadirući u mnoge probleme međuljudskih odnosa. Bavio se temama vjernosti, čistoće, traženja apsolutnoga, odnosa čovjeka i žene, slobode i sudbine.

Komad »Trojanskog rata neće biti« premijerno je izveden 1935. godine u Parizu, a postaje aktualan i u naše vrijeme. Temelji se na drevnim grčkim mitovima o Trojanskom ratu te se događa u Troji neposredno pred izbijanje samog sukoba. Protagonist je Hektor, trojanski junak umoran od ratovanja koji nastoji spriječiti besmisleno krvoproliće i nagovoriti svoje zemljake da odbjeglu Helenu predaju Grcima koji su se iskrcali pred zidinama grada. Pod originalnim naslovom »La guerre de Troie n’aura pas lieu« je privukla pažnju pacifističkim stavovima, a na koja su snažno utjecala autorova iskustva iz Prvog svjetskog rata, uključujući Dardanelsku operaciju koja se odvijala u blizini antičke Troje. »Trojanskog rata neće biti« je često shvaćen kao svojevrsna povijesna alegorija, odnosno kritika suvremenih političara i diplomata koji nisu bili u stanju zaustaviti Prvi svjetski rat, te se sumnjalo kako će isto učiniti kada zaprijeti novi svjetski sukob. Drama se bavi cinizmom političara i neskladom između stvarnih povijesnih događaja i povijesti koju vođe serviraju narodu. Predstava »Trojanskog rata neće biti« uprizorena je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu 1986. godine.

Jean Giraudoux stvorio je djelo koje kao rijetko koje nosi duboko utisnut pečat svoga stvaraoca. Riječ je o djelu, smatraju kritičari, koje svojim izvanrednim osobinama poziva na ugledanje, osuđujući unaprijed na neuspjeh svaki pokušaj oponašanja.