ZAGREB – Prvi ovogodišnji koncert iz ciklusa Kanconijer, u suradnji Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Hrvatske radiotelevizije, bit će održan u četvrtak, 18. siječnja, u 19.30 u dvorani »Lisinski«. U povodu 150. obljetnice rođenja hrvatskog skladatelja Blagoja Berse bit će izvedena opera »Oganj«.

Koncertnom izvedbom ravnat će maestro Aleksandar Marković, a Zboru HRT-a, Simfonijskom orkestru HRT-a, Dječjem zboru HRT-a i Zboru Opere HNK-a u Zagrebu pridružit će se sjajni solisti: sopranistica Valentina Fijačko Kobić, tenor Stjepan Franetović, bariton Ljubomir Puškarić, bas Luciano Batinić, te bas Siniša Štork i bariton Siniša Hapač. Blagoje Bersa jedan je od najutjecajnijih hrvatskih skladatelja i glazbenih pedagoga čiji su glazbeni opus i djelovanje bitno obilježili hrvatsku glazbu razdoblja moderne i prve polovice 20. stoljeća. Rođen u Dubrovniku, školovan u Beču, Zagrebu, Trstu i Zadru, operu »Oganj« počeo je skladati 1905. u Zadru i dovršio je 1906. u Beču. Iako je Bersa nastojao da se djelo praizvede u Beču, to se nije dogodilo, stoga je i izvorni njemački libreto Alfreda Marije Willnera, s naslovom »Der Eisenhammer«, na hrvatski preveo Ferdo Živko Miler naslovivši djelo »Oganj«.

Prvi je put uprizorena 12. siječnja 1911. godine u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, a zagrebačka publika, kao i kritika, izvedbu je dočekala s oduševljenjem. Antun Gustav Matoš nazvao ju je »prvom umjetničkom operom visokog i modernog stila koju stvori Hrvat«, osobito hvaleći »briljantni orkestralni dio«. Josip Andrić ocijenio je da stoji dostojno među djelima što ih je europska glazba dobila u doba prije četvrt stoljeća, a Lujo Šafranek-Kavić nazvao je Bersu »inspiriranim majstorom koji savršeno vlada čitavim aparatom«.

Opera je na izvorniku (pra)izvedena tek 2003. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Kako se ističe u priopćenju, ova koncertna izvedba u povodu 150. obljetnice njegova rođenja, ponovo na (od glazbe neodvojivom) njemačkom izvorniku, podsjeća na Bersin kozmopolitizam u vrijeme prevladavajućeg priklanjanja nacionalnom smjeru u hrvatskoj glazbi, i na beskompromisnost njegova umjetničkog profesionalizma kojim je hrvatsko operno stvaralaštvo smjestio uz bok europskom.