BEOGRAD – Primadona Biserka Cvejić, čuvena mezzosopranistica, preminula je u Beogradu u 98. godini.

Rođena je 1923. u Krilu-Jesenice kod Splita. Djevojačkim prezimenom Katušić, potječe iz siromašne obitelji rudara koji se u potrazi za poslom zaposlio u rudnicima kraj Liegea. Godine 1946. vratila se iz Belgije u Jugoslaviju i postala članicom omladinskog pjevačkog društva »Ivo Lola Ribar« u Beogradu. Pjevanje je studirala na beogradskoj Muzičkoj akademiji kod J. Rijavca od 1948., a diplomirala je 1954. Još za studija 1950. debitirala je na sceni beogradskog Narodnog pozorišta kao Vaska u »Koštani« P. Konjovića, a od 1951. članica je beogradske Opere.

Svjetske pozornice

Godine 1952. udala se za svog kolegu, studenta pjevanja, poslije cijenjenog otorinolaringologa Dušana Cvejića. Prvi put pjevala je glavnu ulogu, Charlottu u »Wertheru« (J. Masseneta) 1954., na svojoj diplomskoj predstavi. U bečkoj Državnoj operi nastupila je prvi put u listopadu 1959. kao Amneris u »Aidi«, a od 1961. do 1978. bila je njezin stalni član. U Beču je dobila počasni naslov Kammersängerin (komorna pjevačica). Istodobno je od 1975. do 1978. bila solistica zagrebačke Opere. Gostovala je u svim glavnim svjetskim opernim kazalištima – Scali u Milanu, Covent Gardenu u Londonu, San Carlu u Napulju, Boljšoj teatru u Moskvi, Teatru Colón u Buenos Airesu, Teatru del Liceu u Barceloni te na mnogim festivalima u Veroni, Tokiju i drugdje.

Osim u Beču, najveće uspjehe i priznanja postigla je u Metropolitanu u New Yorku, gdje je prvi put nastupila 1961. U Metropolitanu je, sa Zinkom Kunc, sudjelovala na svečanom oproštajnom koncertu u staroj zgradi 16. travnja 1967. i bila protagonistica jedne od prvih premijera u novoj zgradi (Laura u Ponchiellijevoj »Giocondi«). S opernom pozornicom oprostila se u sezoni 1978./79. u beogradskom Narodnom pozorištu i Operi HNK-a u Zagrebu.

Proslavila se Verdijevim likovima

Njezin glas snimljen je na pločama mnogih svjetskih te jugoslavenskih gramofonskih tvrtki. Od 1980. profesorica je pjevanja na Fakultetu muzičkih umetnosti u Beogradu. Kako se navodi u Hrvatskom biografskom leksikonu, Cvejić je u optimalnoj mjeri posjedovala sve odlike velikog pjevača: snažan dramski mezzosopran, velika raspona, ujednačen u svim registrima, s posebnom toplinom ali i prodornim sjajem, osobito u visokom registru. Cijenjena uz to kao pjevačica scenski efektne pojave sugestivne glume, urođene muzikalnosti te istančana osjećaja za stil i profinjenu pjevačku frazu. Proslavila se prije svega interpretacijama Verdijevih likova: Amneris u »Aidi«, princeze Eboli u »Don Carlosu«, Azucene u »Trubaduru« i Ulrike u »Krabuljnom plesu«. S podjednakim je uspjehom kreirala i niz glavnih mezzosopranskih uloga u operama francuskih autora – Carmen (G. Bizet), Dalilu (C. Saint-Saens, »Samson i Dalila«), Dulcineju (J. Massenet, »Don Quichotte«), Giuliette (J. Offenbach, »Hoffmannove priče«), a pri kraju karijere istaknula se i kreacijama opernih likova Richarda Straussa – posebno Herodijade u »Salomi«. Zapažene su i njezine kreacije Princeze de Bouillon (F. Cilea, »Adriana Lecouvreur«), Orfeja (Ch. W. Gluck, »Orfej i Euridika«), Didone (H. Purcell, »Didona i Enej«) te Brangäne (R. Wagner, »Tristan i Izolda«).

Premda je bila izrazito scenska umjetnica i svoja najveća ostvarenja postigla u operi, s uspjehom je interpretirala i oratorijske partije, posebno u Verdijevu »Requiemu«. Za svoja je scenska ostvarenja dobila više nagrada: 1977. nagradu »Marijana Radev«, 1978. Sedmojulsku nagradu i 1987. Vukovu nagradu. Godine 2001. Biserka Cvejić dobila je najviše francusko odličje – Legiju časti.