ZAGREB – Hrvatsko društvo skladatelja redovito priređuje autorske nastupe svojim članovima ukazujući na njihov doprinos hrvatskoj umjetnosti i kulturi. Povodi za te koncerte uglavnom su obljetnice zaslužnih autora. Tako je bilo i na koncertu održanom u Zagrebačkom kazalištu mladih. Nastupio je pijanist i skladatelj Matija Dedić u povodu 50 godina života, 25 godina djelovanja njegovog trija i 100 godina od smrti Dore Pejačević. Koncert je ujedno bio sastavnim dijelom JazzHR ciklusa, također u organizaciji HDS-a.

Iako se u ZKM-u osjeća kao doma i u toj je dvorani ostvario nezaboravne koncertne i kazališne nastupe, između ostalih i solo koncert koji je snimljen za DVD »Matija svira Arsena – Live In ZKM«, pokazalo se da taj prostor za njega više nije dovoljno velik. Ulaznice su rasprodane desetak dana prije koncerta, a prema zanimanju publike, bile bi i za dva. No, ipak, ZKM se pokazao pravim odabirom jer atmosfera je bila fantastična, a to čini razliku kad je riječ o vrhunskim glazbenicima kao na ovom koncertu.

Nove pustolovine

Dedić je fasciniran glazbom Dore Pejačević od najranijih dana. Na nju ga je uputila profesorica klavira Blaženka Zorić koja ga je usmjerila prema traganju za kreativnošću. Zahvaljujući njoj upoznao se s klavirskim minijaturama »Život cvijeća« Dore Pejačević. Neke od skladbi iz tog ciklusa obradio je na svoj način, izvodi ih na koncertima i snimio ih je za vlastite albume, primjerice »Ljubice« i »Crveni karanfili« za »Life of Flower«, a za album »Kontesa« odabrao je isključivo njezine skladbe. Osim toga, autorici u čast napisao je skladbe »Dora«, koju je snimio za album »Visiting Bruxelles«, i »Angela« za »From the Beginning«. Na ovom koncertu, iz ciklusa »Život cvijeća« tumačio je njezine skladbe »Potočnice«, »Ljubice«, »Krizanteme« i »Crveni karanfili«. No, i kad izvodi njezina djela doima se kao da su njegova, kao da su odraz njegovih emocija i glazbenih promišljanja. I iz njih izbija ista unutarnja snaga, isti senzibilitet.

Dedić je plodan autor. Samo na svojim albumima dokumentirao je izvedbe osamdesetak vlastitih skladbi. Dobitnik je nagrade »Miroslav Sedak Benčić« HDS-a za svoje skladateljsko stvaralaštvo. Osim toga, od trideset i osam Porina, koliko ih je dobio, četiri su za najbolju skladbu.

U nastavku prvog dijela koncerta, onom koji je također održao solo, izveo je vlastite skladbe izvorno objavljene za inozemne diskografske kuće, a time i manje poznate široj publici: »His Visit«, koju je napisao kao posvetu svom ocu Arsenu Dediću, a snimio ju je za album »Dedicated«, kao i skladbu »Furgotta«, potom »Avivo« za album »Influences«…

Dedić je za koncert pripremio nekoliko iznenađenja. U prvom dijelu to je bila sjajna izvedba njegove skladbe »Unexpected Blues« koju je uvrstio na album »Ligherian Rhapsody«, jedno od svojih najkreativnijih improvizatorskih ostvarenja. Osim što se radi o maštovitoj izvedbi, pojam unexpected je zapravo sinonim za Dedićevu glazbenu filozofiju. Naime, zahvaljujući potkovanosti i maštovitosti uvijek je spreman na iznenadne obrate u svojoj glazbi, zapravo time se hrani, to ga gura u nove pustolovine. Tako je bilo i na ovom koncertu.

Lepršavo i razigrano

Drugi dio koncerta bio je u znaku trio formacije. Riječ je o suradnji s kontrabasistom Žigom Golobom i bubnjarem Krunom Levačićem, glazbenim čarobnjacima s kojima svira u kvartetu Tamare Obrovac iz kojeg su se 1998. izdvojili u Matija Dedić Trio. Osim što su održali niz koncerata, zajedno su snimili prva dva Dedićeva albuma: »Octopussy« i »Mr. K.K.«. Na koncertu u ZKM-u zajedno su odsvirali Dedićeve skladbe »Hybrid«, »Looking for an Answer« i »Influence«, obrade tradicijskih »Grad se beli« i »Zemer Atik« te jazz standarde »Nardis« Milesa Davisa i »Little Sunflower« Freddieja Hubbarda kojima je nedvosmisleno pokazao na kojoj se glazbenoj tradiciji napajao. Zapravo skladba »Nardis« nastala je pod snažnim utjecajem pijanista Billa Evansa koji ju je svirao s Davisom i koji je zasigurno izvršio utjecaj na Dedića. Fascinantan je bio svirajući preparirani klavir u uvodu izraelske narodne »Zemer Atik«, dočaravši izvorni duh te glazbene tradicije.

Golob i Levačić još su jednom pokazali veliku muzikalnost i glazbenu domišljatost, a u suradnji s Dedićem mogu se razmahati. Oni ga nose, s njima može poletjeti u neslućene visine, u sfere nepoznatog, a ujedno biti bezbrižan i svjestan da će se vratiti u sigurnost poznatog kad to poželi. Uz njih može ostvariti svoj puni potencijal, uz njih svira zrelo, jezgrovito, smisleno, ali i razigrano, lepršavo…

Iznenađenje u drugom dijelu Dedić je priredio pozvavši na zajedničku izvedbu svoju kćer Lu. Oduševili su publiku izvedbom skladbe »Zadnji sati ljeta« Tvrtka Hreleca i Kristijana Beluhana koji je, poput mnogih glazbenika, žario dlanove na ovom koncertu.

Dedić se ovim koncertom predstavio kao dojmljiv skladatelj, ali i vrhunski pijanist/improvizator koji ne mari za šablone i ustaljena mjerila, otvoren, spreman na rizik, brz u donošenju ispravnih odluka u trenutku izvedbe, što je rezultat sustavne glazbene naobrazbe koja traje i danas. Uostalom, tek mu je pedeseta i s takvim stavom može još puno toga postići.