Zagrebački duo

Neposredno prenijete emocije: Koncertom Kajane Pačko i Danijela Detonija završen ciklus “Glazbena Rijeka”

Igor Vlajnić

Foto Mateo Levak

Foto Mateo Levak

Od samog početka nastupa iz glazbenika je izvirala njihova profesionalnost i uigranost, koja je toliko važna za stvaranje komorne glazbe, možda i više od tehničke pripremljenosti



RIJEKA – Koncertom poznatog zagrebačkog dua Kajana Pačko (violončelo) i Danijel Detoni (klavir) završen je najavljeni ciklus koncerata klasične glazbe pod nazivom »Glazbena Rijeka«, koji je od listopada u Mramornoj dvorani Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja organizirala Umjetnička organizacija »Cristoforium« i »Platform for Culture« iz Zagreba.


Od pet najavljenih koncerata zbog bolesti izvođača odgođen je samo jedan, onaj ansambla »Musica Viva«, koji će se, prema najavama organizatora, održati naknadno.


Mladi, a zreli


Malobrojna publika koja posjećuje ovakve koncerte u petak je bila i više nego zadovoljna izvedbama koje je mogla čuti, a na programu su se našla sljedeća glazbena djela: »Peta sonata za violončelo i klavir u D-duru«, op. 102., br. 2., Ludwiga van Beethovena, zatim »Sonata za violončelo i klavir u a-molu« op. 36., Edwarda Griega, i na kraju »Le Grand Tango«, Astora Piazzolle. Kajana Pačko poznata je hrvatska violončelistica mlađe generacije koja je studij violončela prvo završila u Zagrebu u klasi prof. Valtera Dešpalja, a kasnije se usavršavala u Berlinu i Salzburgu koncertirajući po mnogim europskim pozornicama, dok danas predaje na Visokoj školi za glazbu i kazalište »Felix Mendelssohn-Bartholdy« u Leipzigu. Danijel Detoni također je vrlo uspješan umjetnik međunarodne karijere koji je svoje obrazovanje stekao na visokoškolskim ustanovama u Budimpešti i Parizu, primio (između ostalih) nagradu za najboljeg mladog glazbenika Hrvatske glazbene mladeži 2008. godine, adanas predaje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Osim vlastite umjetničke karijere, Pačko i Detoni su u dva navrata (2014. i 2018. godine) snimili nosače zvuka, što govori i o njihovoj međusobnoj kompatibilnosti i iskustvu u umjetničkom i suradničkom smislu.




Sve navedeno publika je mogla vidjeti i čuti: dvoje zrelih, a opet tako mladih glazbenika, koji neposredno i bez ustezanja prenose svoje emocije. Od samog početka nastupa iz glazbenika je izvirala njihova profesionalnost i uigranost, koja je toliko važna za stvaranje komorne glazbe, možda i više od tehničke pripremljenosti, koja je, također, bila na zavidnoj razini. Između brojnih kvaliteta, Pačko odlikuje iznimna preciznost i artikulacija u sviranju, čak i u nižem registru, kada violončela često dobivaju pomalo mutan i nejasan zvuk. U skokovima besprijekorna, jasnog i proživljenog fraziranja, na publiku je ostavila očaravajući cjelokupni dojam.


Važnost klavira


S obzirom na to da se na programu nije našao ni jedan solistički koncert, važnost klavira u okviru ovog koncerta bila je zapravo jednakopravna violončelu, što je Danijel Detoni u potpunosti ostvario. Možda se može zamjeriti određena prevelika glasnoća klavira u pojedinim dijelovima izvedbe, što ponajprije proizlazi iz akustike prostora i činjenice da niski registar violončela nema prodornost poput, primjerice, violine, ali u svim ostalim aspektima Detoni je zapravo bio odličan suradnik i partner. Ako se treba istaknuti skladba koja je (možda) bila najbolje izvedena, onda je to svakako Beethovenova sonata u kojoj su glazbenici pokazali svoje brojne kvalitete odličnim interpretacijama od klasicističkog prvog stavka, preko muzikalnog Adagija sve do baroknog, ali i rubno tonalnog fugata u posljednjem stavku. Za očekivati je bilo da će »Le Grand Tango« argentinskog skladatelja Piazzolle biti i vrhunac večeri, ali je toj skladbi ipak nedostajalo ponešto briljantnog ugođaja. Ipak, i navedena ja skladba izvedena vrlo uspješno, posebno u kontekstu svoje kompleksnosti koju ne treba zanemariti ili uspoređivati s popularnim melodijama na koje se tango inače pleše.


Publika je izvođače nagradila lijepim i toplim aplauzom, što je i izmamilo jedan dodatak u kojem su Pačko i Detoni ponovno pokazali svoju zrelost i veličinu, jer nisu, kako je to inače uobičajeno, odabrali neke bravurozne i virtuozne taktove, nego su u spomen na 30. obljetnicu smrti velikog hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula izveli »Arioso« iz njegove »Rapsodije concertante« za violončelo i klavir. Na ovaj način publika je svojim kućama otišla ispunjena mirom i dubokim osjećajima toliko potrebnim u ove predblagdanske dane.