Tanino Liberatore svjetsko je ime u svijetu stripa. O kakvome se crtačkom kalibru radi publika se osvjedočila nakon Doručka s autorom na ovogodišnjem izdanju manifestacije Sa(n)jam knjige u Istri. U holu Doma hrvatskih branitelja Liberatore je iskazao svoje umijeće crtanja zbog kojeg ga je Frank Zappa nazvao »Michelangelom stripa«. Nacrtao je svog antijunaka Ranxeroxa, futurističkog Frankensteina, koji mu je donio svjetsku slavu. Gaetano Liberatore, publici znan kao Tanino, proslavljeni je talijanski strip crtač, koji djeluje i kao ilustrator i kao slikar.

Tvorac Ranxeroxa

U svome umjetničkom curriculumu broji brojne uspjehe i nagrade. Rođen je u Quadri, u provinciji Chietija. Studirao je na umjetničkoj gimnaziji u Pescari, gdje je upoznao Franca Perrottija, koji će kasnije postati dizajnerom, te Andreu Pazienza, s kojima prijateljuje. Potom upisuje studij arhitekture na Sveučilištu Sapienza u Rimu. Godine 1978., prijatelj Andrea Pazienza uvodi ga u svijet stripa posredstvom underground časopisa Cannibale, u kojem Liberatore debitira ilustrirajući stripove koje potpisuje Stefano Tamburini. U trećem izdanju Cannibala, Tamburini i Liberatore udahnuju život liku koji ih je proslavio – Ranxeroxu. Potonji će se pojaviti i u časopisu Frigidaire 1980. godine. Za Franka Zappu kreirao je naslovnicu albuma »The Man from Utopia«.

Radio je na filmu »Ghostbusters«, te u drugim filmskim naslovima kao umjetnički direktor, kostimograf i scenograf. Godine 2003. dobiva nagradu César za najbolje kostime u filmu »Asterix & Obelix – Misija Kleopatra«. Godine 2005. dobiva Romics d’Oro. Njegovo gostovanje na ovogodišnjem Sa(n)jmu knjiga u Istri bio je povod za razgovor s poznatim umjetnikom koji je otkrio kako stvara, kako vidi slikarstvo u dvadeset prvome stoljeću te kako je započelo prijateljstvo s Frankom Zappom.

Talijanski štih Pule

Kakvi su dojmovi sa Sajma knjiga u Puli?

– Mogu kazati kako je ovo bilo jedno jako lijepo iskustvo. Vrlo su me lijepo ugostili i svi su vrlo ljubazni. Odmah su me stavili na kušnju! Fino smo objedovali, uživali u ispijanju finih vina, kao što se to radi u svim lijepim krajevima. Pula mi se jako dopala. Rekao bih da pomalo odiše štihom Italije.

Tijekom godina realizirali ste brojne ilustracije, scenografije, naslovnice glazbenih albuma. Koji mediji preferirate kako biste se umjetnički izrazili?

Foto Zoran Oljača

– Preferiram slikarsko platno. Izvorni i temeljni crtež. Trenutno slikam, stoga mogu kazati da više volim ilustraciju negoli strip.

Časopis Frigidaire davao je slobodu na svim poljima. No, postoji li neka »vruća« tema koju niste realizirali ili ste rekli sve što ste imali za kazati?

– Imajući na umu časopis i epohu u kojoj je izlazio, smatram da smo napravili sve što se moglo napraviti.

Različiti podražaji

Od 1982. godine živite u Francuskoj. Možete li usporediti način stvaranja i stil života koji se njeguje u Italiji s onime u Francuskoj?

– Način rada u Italiji kao i u Francuskoj ne razlikuje se mnogo. Svaka od tih dviju zemalja pruža različite kreativne podražaje. Moj je rad pod utjecajem svakodnevnog života. U Italiji je bilo više »nasilja«, dok je u Francuskoj više »ljubavi«.

Godine 1994. Tanino Liberatore postao je glavni lik u stripu »La leggenda di Italianino Liberatore«. Kako ste doživjeli tu »životnu avanturu«

– Nije bila loša, svidjela mi se. Autor, Andrea Pazienza, bio je genijalac i moj dragi prijatelji, koji je imao svoju viziju mene da tako kažem: uvijek pomalo grub, i stoga me takvog u svom stripu i predstavio.

Povratak klasičnog slikarstva

Imali ste priliku raditi i prijateljavati s Frankom Zappom. Kako je protekla vaša umjetnička suradnja?

– Frank Zappa me pronašao. Bilo je to 1982. godine. »Otkrio me« zahvaljujući stripu »Ranxerox«. Vidio ga je. Bio je oduševljen njime i poželio je upoznati autore stripa, a potom mi je predložio realizaciju naslovnice albuma na kojoj sam prepričao sve dogodovštine njegove talijanske turneje iz 1982. godine. Ostali smo u kontaktu, postali smo prijatelji i kreirao sam i neke druge projekte za njega. Imali smo izvrstan odnos, a jedini problem predstavljao je jezik. Da znam engleski, zasigurno bi i naš odnos bio i bolji.

Vratimo se umjetnosti. Kakvo je vaše viđenje slikarstva u dvadeset prvome stoljeću?

Foto Zoran Oljača

– Nadam se da će se klasično slikarstvo vratiti na velika vrata, jer ga je premalo. Uglavnom uočavam kako se na izložbama predstavljaju razne umjetničke instalacije. Nadam se da će slikarstvo u dvadeset prvome stoljeću nanovo saživjeti, kao i njegove vrijednosti, moć i snaga.

Glazba kao pratnja

U ovom ste periodu aktivni kao slikar. Možete li nam otkriti nešto više o tome kako stvarate na platnu, a kako to izgleda kad radite na stripu: što vas posebno inspirira, stvarate li danju ili rađe noću, koju vrstu glazbe slušate dok kreirate ili rađe volite raditi u tišini?

– Istaknuo bih kako je moj način rada uvijek isti: pozicioniram se ispred platna i čekam inspiraciju, stalno brišem, a potom nastavljam crtati. Inspiracija dođe u trenutku. Kad radim, glazba je sveprisutna. Preslušao sam sve žanrove, ali vam moram priznati da aktualnu glazbenu scenu ne poznajem dobro

Koji je umjetnik izvršio najveći utjecaj na vas u mladim danima, u vašem formativnom periodu?

– Rekao bih Michelangelo, i to ne samo zbog toga kako je crtao ljudska tijela, već i zbog načina na koji je »koristio« ljudsko tijelo.

Za kraj razgovora kažite nam što biste još voljeli ostvariti po pitanju umjetničkog imputa?

– Želja mi je privesti kraju ideje koje sam na slikama zapodjenuo, a koje, zbog toga što nisam neki veliki radnik, ne znam hoću li ikada dovršiti.