KASTAV – Kastafsko kulturno leto u svojem 33. izdanju ove godine nekako broji manje događaja posvećenih klasičnoj glazbi pa je svečani koncert Zbora Hrvatske radiotelevizije u crkvi sv. Jelene Križarice bio pravi povod da se uputimo u Kastav. Unatoč velikim vrućinama i tradicionalno neriješenim prometom koji omogućuje laganiji pristup gradu, u Kastvu se ipak našlo publike koja bi koncertu nazočila. Na samom početku pozdravnu riječ uputio je ravnatelj Ustanove »Ivan Matetić Ronjgov« iz Viškova, Darko Čargonja, koji je istaknuo da se ovim koncertom obilježava 30. obljetnica osnutka Ustanove, ali i 15. obljetnica uvrštenja dvoglasja tijesnih intervala (ili kako bi se narodski reklo »istarske ljestvice«) na popis nematerijalne svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-a.

Navedene zaštite ne bi moglo ni biti da upravo Ivan Matetić Ronjgov kao vrstan etnomuzikolog i teoretičar nije teorijski obradio ovaj fenomen što i jest podloga administrativne zaštite. Osim u Rijeci, koncert je održan i u Puli, a sastojao se od kraćih i dužih skladbi nadahnutih upravo istarskom ljestvicom i tradicijskim glazbenim motivima Istre i Hrvatskog primorja.

Praizvedbe

Zbor Hrvatske radiotelevizije osnovan je još 1941. godine i vjerojatno je ponajbolji profesionalni zborski ansambl ove vrste u našoj domovini. Redovita koncertna djelatnost obuhvaća djela klasičnog repertoara, ali i praizvedbe odnosno posebnu brigu za djela domaćih autora. Dirigentsko vodstvo ovog koncerta preuzeo je Domeniko Briški, dirigent s pulskom adresom koji svoju karijeru temelji prije svega na akademskim postignućima radeći kao profesor od 2009., a od 2013. godine na Muzičkoj akademiji u Puli.

Za ovaj koncert odabrane su i neke praizvedbe, tako je program započeo skladbama Massima Brajkovića Škitački balun te Zvona Branka Okmace, obje u nazočnosti autora koje je publika nagradila srdačnim pljeskom.

Pohvala zborskim solistima

Još jedna praizvedba bila je skladba Lovoričke su mlade Laure Čuperjani, da bi nakon toga bile izvedene tri mnogo poznatije i rado izvođene skladbe: Brazda Josipa Kaplana, Naš domaći glas Borisa Papandopula, Pod Učkun kućice bele za ženski zbor Ivana Matetića Ronjgova te Suknju san kupil za muški zbor Slavka Zlatića. U nastavku su uslijedila dva kapitalna zborska djela Ivana Matetića Ronjgova i to Naš kanat je lip i nadaleko znana Ćaće moj. Zaključak koncerta bile su tri kraće skladbe prva od kojih je bila Prvi Bušac Tomislava Uhlika, Tri nonice za ženski zbor Branka Starca te efektna Travarica Nella Milottija. Kao dodatak programu zbor je ponudio i goste, tradicijsku izvedbu Mantinjade koju su izveli u nošnju odjeveni sopci te u nastavku Ča je more Ivana Matetića Ronjgova, ali i Krasna zemljo, Istro mila koju su pjevanjem rado prihvatili i ostali nazočni.

Izvedbe cijelog programa bile su korektne, ne pretenciozne, već nekako suzdržane i odmjerene. Poneki vrhunski dijelovi temeljili su se na kvaliteti samoga zbora i njihovog homogeno oblikovanog zvuka. Dinamičke gradacije i promjene tempa bile su manje izražene, ali se u smislu točnosti malo toga može prigovoriti. Bolji poznavatelji zapravo mogu biti ponosni da amaterski zborovi našega kraja neke od ovih skladbi izvode jednako dobro ili bolje, kao npr. Brazdu koju se može čuti u odličnoj izvedbi zbora »Josip Kaplan« iz Rijeke, Pod Učkun u izvedbi KUD-a »Učka« iz Matulja koju teško da se može nadmašiti, a još pamtimo i prije nekoliko godina izvedenu Naš kanat je lip na Trgu Riječke rezolucije gdje su uz Zbor Opere HNK-a Ivana pl. Zajca sudjelovali i još neki amaterski ansambli.

Dobar je to pokazatelj ne samo zbog toga što imamo i odlične domaće izvođače, napose amaterske, već i zbog činjenice da se glazba nadahnuta domaćim melosom i dalje izvodi. Naravno da bi izvedbi trebalo biti i više, no tome će sigurno pridonijeti i ovakvi koncerti velikih profesionalnih ansambala čiji nastupi se i trajno bilježe i ostaju u arhivama kao trajni svjedoci i baština. Posebno valja pohvaliti i zborske soliste (po redu nastupa: Monika Cerovčec, Natalija Kralj, Nikolin Virgej, Andro Bojanić, Tomislav Meštrić, Vjeko Hudeček, Martina Borse i Loredana Medan) kao i zbor u cjelini na dobrom držanju i zavidnoj kvaliteti. Publike je na koncertu moglo biti i više, ali to zasigurno ništa ne govori o kvaliteti glazbenoga događaja koji je bio upriličen, već se mnogo toga moglo nadoknaditi i zdušnim pljeskom upućenim svim izvođačima.