RIJEKA – Klub Sušačana u povodu obilježavanja 29. obljetnice profesionalnog stvaranja riječke umjetnice i književnice Diane Rosandić Živković ugostio je videoprojekciju »Moj moza(i)k 3« u režiji Igora Modrića i otvorenje izložbe kolaža s posebnim osvrtom na bogat i svestran rad riječke književnice. Na događanju sudjelovali su književna kritičarka Danijela Bačić-Karković, izložbu je otvorila Anita Rončević, a za gitarističku pratnju pobrinuo se Zoran Papić Pape.

Svojom nesvakidašnjom stvaralačkom energijom Rosandić Živković kroz skoro punih trideset godina stvorila je specifičan stilski pečat očitovan u književnoj preokupaciji podložnoj stalnom raslojavanju, žanrovskoj neobuzdanosti i preklapanjima, igri s jezikom – koje izražene kroz njezinu programatsku posvećenost slobodnjaštvu i smjelo prizivanje kritike tvore jedan neobični i svestrani klaster stilskih odrednica koji priziva njezine težnje fantastičnom i nadrealnom, isprepletenom s motivikom prožetom osobnim memoarima i emocionalnim potresima.

– Motivska mjesta njezinog djela – to je parangal sa stotinu udica. Ona je nepresušna u tome. Ona je i moderna i svevremena i starinska kada joj to treba. Njezin jezik lavira iz bajkovitoga u hipermoderni frajerski sleng kada joj to treba, ona je urbana, ona je ruralna, ona je maritimna, ona je planinska, ona je vanzemaljska – sve je to obuhvatila u svojim radovima. Ona je jako sama u tome, ona ne kopira, ona je svoja, izložena i mogućem podsmijehu i divljenju, istaknula je Bačić-Karković.

Pedantni pristup radu, pomno promišljena jezična igra, isprepletenost esencije – božanskog – i egzistencije – stvorenja – konstante su koje književno djelo Diane Rosandić Živković čine vizionarskim, a upravo njezino distinktivno pismo – koje je, kako sugerira Bačić-Karković, fantastično, borgesovosko, ali i istovremeno stvarnosno – reflektira se i na umjetnički rad, koji se očituje u kolažima šarolike i neobične motivike.

Diana Rosandić Živković rođena je u Rijeci, članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Objavila je 24 knjige te imala niz zajedničkih i samostalnih izložbi kolaža i mozaika. S brojnim priznanjima u umjetničkom – posebice mozaiku – ali i književnom stvaralaštvu, važno je istaknuti nagradu Drago Gervais 1995. godine za roman »Lanterna«, nagradu Umberto Saba, koju je osvojila u Trstu za knjigu »Golubica Mira« (Colomba di Pace), prvo mjesto na natječaju za poeziju na temu o Domovinskom ratu. Uz gostovanja i prepoznatost u inozemstvu, autorica je ujedno i predsjednica Tinte 910, udruge za promicanje kulturnog stvaralaštva.