LJUBLJANA – Na terasi Kavarne Trafika u Ljubljani održan je koncert pod nazivom »Let’s Sax Together!«. Nastupio je za tu prigodu utemeljeni Sax Summit & Jazz Club Gajo Trio. Sax Summit su slovenski saksofonisti Jaka Kopač i Lenart Krečič te hrvatski Saša Nestorović. Zapravo se radi o lijepoj gesti glazbenika kojima je Nestorović bio prvi mentor, što nikad nisu zaboravili i o čemu uvijek rado pričaju s ushitom. Nije to rijedak slučaj. Naime Nestorović je ostvario snažnu povezanost sa slovenskim glazbenicima. Osim što je svirao s mnogima od njih, sedam je godina predavao jazz saksofon i osnove jazz improvizacije na KGB-u – Konzervatoriju za glazbu i balet u Ljubljani.

Mnogi od njegovih učenika su danas ugledni slovenski jazz glazbenici – profesori ili članovi Big Banda RTV-a Slovenija i drugih orkestara i ansambala. U vrijeme dok je radio u Ljubljani Nestorović je surađivao s najvažnijim slovenskim jazz glazbenicima, među ostalima s Milkom Lazarom, Ratkom Divjakom, Primožem Grašičem, Dragom Gajom, Matevžom Smerkolom, Nikolom Matošićem, Renatom Chiccom, Peterom Mihelićem i Dejanom Pečenkom, a i danas je čest gost na slovenskim pozornicama.

Kultni saksofonisti

Jazz Club Gajo Trio, uz legendarnog slovenskog bubnjara Dragu Gaju, također pokretača i zamašnjaka mnogih ljubljanskih jazz zbivanja, ali i mentora mnogim glazbenicima, činili su gitarist Jani Moder i kontrabasist Jošt Lampret. Bio je to koncert posvećen jazz saksofonistima. Naime, odabirom skladbi uputili su na neke od najvažnijih. Primjerice, na samom su početku izvedbom skladbe »Funky Blues«, kojom su se simbolično referirali na suštinu ovog koncerta, podsjetili na istoimeni album na kojem uz vrhunsku ritam sekciju jam session pristupom sviraju kultni saksofonisti: Charlie Parker, Ben Webster, Benny Carter, Johnny Hodges i Flip Phillips. Izvedba skladbe »One By One« bila je podsjetnik na Waynea Shortera, »Mamacita« na Joea Hendersona, »Darn That Dream« na Dextera Gordona, »Lazy Bird«, »Soul Eyes« i »Moment’s Notice« na Johna Coltranea, »Blues Up and Down« na Genea Amonsa i Sonnyja Stitta, »I Remember Clifford« na Bennyja Golsona, a »The Eternal Triangle« na Sonnyja Stitta i Sonnyja Rollinsa.

Užarena atmosfera

Dogodio se dojmljiv susret starih prijatelja koji nisu mogli dočekati da ponovo zasviraju zajedno. Odnos mentor-učenik više nije onakav kao na početku. S uzajamnim poštovanjem danas je to partnerski, zapravo prijateljski odnos. Već prvom, feelingaškom izvedbom »Funky Bluesa« uzdrmali su publiku, izbacili prisutne iz ustaljenog ritma i nametnuli im svoj. Odmah su stvorili užarenu atmosferu i pridobili publiku na svoju stranu. Prašili su sve u šesnaest!

Tijekom cijelog koncerta zadržali su istu pažnju publike u kojoj je, zanimljivo, bilo puno njihovih kolega, prijatelja, glazbenika. Upravo su oni bili najglasniji u iskazivanju oduševljenja i prenošenju pozitivne energije kojom su zračili sami izvođači. Kao solisti briljirali su svi članovi seksteta, a tijekom koncerta svaki od saksofonista predstavio se izvedbom jednog standarda baladnog karaktera, koji je izveo samo uz ritam sekciju: Kopač u »Darn That Dream«, Krečič u »I Remember Clifford«, a Nestorović u »Soul Eyes«.