Skulpture s motivom Indijanaca (Strijelac i Kopljanik) velikog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića, postavljene 1928. u Chicagu, ovih dana u Sjedinjenim Američkim Državama našle su se na listi za moguće uklanjanje. Meštrovićevi Indijanci postali su sporni zbog »romantiziranog i reduciranog prikaza Indijanaca«.

Podsjetimo, Chicago je kao odgovor na zahtjeve antirasističkih aktivista, ali i gerilsko uklanjanje nekoliko spomenika Kolumbu, pokrenuo inicijativu Chicago Monuments Project. S tim ciljem osnovao je posebno savjetodavno povjerenstvo koje je krenulo u reviziju više od 500 javnih spomenika u sklopu »projekta rasnog iscjeljenja i povijesne procjene«. Ovaj projekt opisan je kao hvatanje u koštac s »često nepriznatom ili zaboravljenom poviješću povezanom s raznim gradskim umjetničkim kolekcijama, koje pruža priliku za adresiranje teških istina o rasnoj povijesti Chicaga«.

Kako je objašnjeno, reviziji spomenika pristupilo se iz sljedećih razloga: promocija narativa o bijeloj supremaciji, iznošenje netočnih i/ili ponižavajućih karakteristika američkih Indijanaca, memorizacija pojedinaca povezanih s rasističkim djelima, ropstvom i genocidom, predstavljanje selektivnih, prejednostavnih, jednostranih pogleda na povijest nedovoljno uključuje druge priče, posebno one o ženama, ljudima druge boje kože i temama rada, migracija i izgradnje zajednice, stvaranje sukoba između skupina ljudi koji u tim umjetničkim djelima vide vrijednost ili onih koji to ne vide.

Ideja o mogućem uklanjanju Meštrovićevih Indijanaca naišla je na osudu i negodovanje iz krugova hrvatskih povjesničara umjetnosti i samoga Ministarstva kulture i medija. Povjesničar umjetnosti Duško Kečkemet ovako je pisao o Meštrovićevom radu: »Meštrovićeve najbolje monumentalne skulpture su njegovi Indijanci u Chicagu; oni nisu previše očito stilizirani: mišići konjanika su gotovo anatomski realni… Ovi kipovi prikazuju koliko su važniji pravi skulptularni osjećaji od ideologije, a Meštrović jedva da je znao nešto o idealima američkih Indijanaca.«

Premda je prvotno htio postaviti po jednu skulpturu kauboja i Indijanca, Meštrović se odlučio za američke starosjedioce kako bi očuvao uspomenu na indijanska plemena koja su nekoć obitavala u prerijama Illinoisa. Neobičnost kod ovih skulptura je u tome da likovima nedostaje oružje. Izostanak oružja je namjeran jer je umjetnik smatrao kako ih je bolje ostaviti mašti dok se pozornost usmjerava na snažne linije muskulature ljudi i životinja, te linearne uzorke konjskih griva, repa i perjanica na glavama figura. Iako su konji bili više nalik onima iz njegova rodnog kraja nego konjima američkih ratnika iz prerije, Meštrović je njima htio i uspio pokazati životnost Chicaga.

Kako je u jednoj prigodi podsjetila viša kustosica i muzejska savjetnica Danica Plazibat, Meštrović je skulpture Indijanaca izradio u Zagrebu, sadrene modele u svome gornjogradskom atelijeru, brončane odljeve u Ljevaonici pri Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt, današnjoj Akademiji likovnih umjetnosti. Plazibat ističe da ovim skulpturama pripada posebno i izdvojeno mjesto u bogatome stvaralačkom opusu Ivana Meštrovića.

– Narudžba Ivanu Meštroviću za spomenik u gradu Chicagu uslijedila je nakon izložbe njegovih radova, održane 1925. godine u The Art Institute of Chicago, a na inicijativu onodobne čikaške kulturne javnosti. Spomenik je financiran novcem Ferguson Funda (Benjamin Franklin Ferguson bio je bogati čikaški trgovac, koji je nakon smrti 1905. godine ostavio legat od milijun dolara namijenjen ukrašavanju Chicaga skulpturama i fontanama), kojim je upravljao The Art Institute of Chicago Board of Trustees. Potpisivanju ugovora između Ivana Meštrovića i The Art Institute of Chicago u veljači 1926. godine prethodili su višemjesečni dogovori, usuglašavanja i korekcije vezani za sadržaj, koncepciju, izradu i mjesto na kojemu će spomenik biti postavljen. Spomenik s dvjema konjaničkim skulpturama Indijanaca, visoke 6 i dugačke 4 metra, Meštrović je izradio i lijevao u Zagrebu tijekom 1926. i 1927. godine. Skulpture su potom u dijelovima transportirane u SAD i postavljene u Chicagu, pred ulazom u Grant Park, potkraj listopada 1928. godine.

Kronologija događanja, od narudžbe do konačnog dovršenja i postavljanja spomenika, zanimljiva je i znakovita u kontekstu recepcije Ivana Meštrovića kao umjetnika u Americi tih godina, kao i u kontekstu društvenoga i kulturnog značenja koje je izrada spomenika imala za Zagreb i Hrvatsku. U umjetničkom smislu skulpture Indijanaca uvelike proširuju raspon Meštrovićeva stilskog izričaja. Ujedno su njegov prvi uistinu monumentalni javni spomenik ne samo po svojim impresivnim dimenzijama, već po širini zahvata u prostor i postignutoj dojmljivosti. Po skulptorskom dometu i koncepcijskom rješenju vrstan su primjer unutar svjetske spomeničke i konjaničke skulpture, navodi Plazibat.

Dok se povjesničari umjetnosti slažu u pogledu vrijednosti Meštrovićevih skulptura, aktualni Chicago Monuments Project smatra da je riječ o romantiziranom i reduciranom prikazu Indijanaca, premda je i običnom oku vidljivo da u Meštrovićevu viđenju Indijanaca nema »iznošenja netočnih i/ili ponižavajućih karakteristika američkih Indijanaca«. Dapače, Meštrović kao da je Indijancima dao snagu i moć koju u realnosti nisu imali. Možda upravo to smeta povjerenstvu za uklanjanje spomenika? Za njih bi vjerojatno realniji prikaz Indijanaca bio neki motiv iz rezervata ili kakav podsjetnik na genocid počinjen nad Indijancima. I to bi bilo bliže istini, ali s druge strane zaista nema ništa loše u tome što je Meštrović dao možda idealiziranu sliku Indijanaca, što valjda sukladno umjetničkoj slobodi nije zabranjeno. U ovom trenutku ne znamo kakva će biti sudbina Meštrovićevih skulptura u Chicagu, no ako tamo budu uklonjene nadamo se da ćemo ih udomiti u Hrvatskoj jer je uistinu riječ o vrhunskim umjetničkim djelima.

Vezano za ovu temu, upućujemo na zanimljiv razgovor koji je za Ideje.hr dala povjesničarka umjetnosti Ana Munk, koja podsjeća da je u novije vrijeme u SAD-u nasilno ili odlukom gradskih vlasti uklonjeno više od 100 konfederativnih spomenika i 14 spomenika ličnostima iz doba španjolskog kolonijalizma. Uklonjeno je ili uništeno 36 spomenika Kristoforu Kolumbu i 40 statua drugih ličnosti. Ukupno bi to bilo dvjestotinjak spomenika, a čistkama se ne nazire kraj.