OMIŠALJ – Glazbeni program »Klasika na Mirinama« već se niz godina uspješno održava u neposrednoj blizini Omišlja, na samoj obali mora. Iako se radi o iznimno vrijednom lokalitetu koji se svrstava u najvažnija ranokršćanska arheološka nalazišta naših prostora, ipak se može reći da on nije dovoljno otkriven i poznat našoj javnosti. Ako je potrebno govoriti o potentnosti, posebno ranokršćanske bazilike u obliku latinskog križa, valja promisliti o još većoj iskoristivosti ovog prostora čiji zidovi omogućuju odvijanje nebrojenih fantastičnih kulturnih događaja, možda čak i izvan središnje turističke sezone.

Upravo u tom prostoru zamišljeni su događaji s programom klasične glazbe, točnije ukupno četiri koncerta, od kojih su tri već održana redovito svake srijede od 12. srpnja do 2. kolovoza. Nažalost, kako se radi o otvorenom prostoru, ali i zbog recentnih vremenskih prilika koje u samo nekoliko sati variraju od spaljujuće žege do tuče s elementima uragana, organizatori su treći koncert morali preseliti u župnu crkvu u Njivicama koja, ponajviše zbog za glazbu prijemčivog i senzibilnog župnika, rado prihvaća ovakve kvalitetne događaje. Tim činom odlaska u zatvoreni prostor možda se i izgubilo ponešto od mistike koju donose Mirine i Fulfinum, ali se i mnogo toga dobilo, posebno u akustičkom smislu.

Pred publiku su točno u 21 sat stupili članovi Zagrebačkog kvarteta, osnovanog još davne 1919. godine. Naravno, od osnutka, kada su u kvartetu svirali violinisti Vaclav Huml i Milan Graf, violist Ladislav Miranov te violončelist Umberto Fabri, pa sve do danas mijenjao se sastav izvođača, ali je brend Zagrebačkog kvarteta ostao snažan i prepoznatljiv. Možda je današnjim članovima kvarteta olakotna okolnost konzumirati plodove brendiranja iz nekih drugih vremena, ali je zasigurno i veliki teret i odgovornost biti nasljednik velikih imena i još veće biografije ovog glazbenog sastava. Da su sadašnji članovi i te kako dostojni nasljednici svojih slavnih prethodnika svjedoči i samo jedna od brojnih nagrada, a to je nagrada za životno djelo »Vladimir Nazor« koju je kvartet dobio 2009. godine. I brojne druge nagrade ovjenčale su Zagrebački kvartet tijekom niza godina, a treba napomenuti da broj nastupa premašuje 5.000 na svim kontinentima uz više od 60 snimljenih nosača zvuka.

Dva gudačka kvarteta

Jednosatni program za publiku koja je u lijepom broju ispunila crkvu u Njivicama uključivao je dva gudačka kvarteta. Za manje iskusne poznavatelje klasične glazbe valja napomenuti da naziv gudački kvartet zapravo može imati dva značenja – to može biti izvođački sastav od četiri gudaća glazbala (u stalnom sastavu 2 violine, viola i violončelo), ali može biti i vrsta skladbe cikličnog oblika (ima najčešće četiri stavka koji se izvode bez pljeskanja publike i čine zajedničku glazbenu cjelinu) konačno oblikovane u razdoblju klasicizma. Tako možemo reći da je gudački kvartet izveo dva gudačka kvarteta: prvi je bio Gudački kvartet u G-duru, op. 54, br. 1 skladatelja Josepha Haydna, dok je drugi bio Gudački kvartet u f-molu, op. 80, br. 6 skladatelja Felixa Mendelssohna. Oba skladatelja potječu iz sličnog kulturološkog kruga, ali im je stilski izričaj i senzibilitet zapravo prilično različit pa je time i program izveden na koncertu bio uzbudljiv i dinamičan. Članovi Zagrebačkog kvarteta napravili su odličnu samoprocjenu vlastitih afiniteta pa su, svjesno ili nesvjesno, na program uvrstili skladbe koje u izvedbi traže puni intenzitet zvuka, prepun snage i energije. Možda im je promjena lokacije u zatvoreni prostor kao vijest došla u kasnijem trenutku ili je njihov puni zvuk toliko bogat i raskošan da je na trenutke dodirivao granice male crkve u Njivicama. Nije to kritika, upravo suprotno – napokon smo mogli čuti i izvođače koji ne sviraju »u povjerenju«, već doista bez zadrške, velikim potezima i izraženom dinamičkom amplitudom publici s punom sigurnošću predstavljaju ono što su pripremili.

Kvalitetna izvedba

Ako se pogledaju tempa stavaka navedenih u programu, odmah je vidljivo da prevladavaju brza tempa (allegro, allegretto, vivace, presto) što odlično odgovara načinu sviranja koji smo mogli čuti, iako svaki od kvarteta prema kanonu uvijek uključuje i jedan spori stavak. Haydn je bio dodatno izveden uz veliku kontrolu i klasicističku preciznost, dok je Mendelssohn bujao u zvuku i pjevnoj intenzitetom vapećoj frazi. Martin Krpan kao prva violina istaknuo se jasnom artikulacijom i lakoćom vođenja, dok su braća Hrvoje i Davor Philips kao druga violina i viola pružali i više od uobičajene »unutarnje« podrške kvartetske fakture. Dapače, obojica su na solistički način pristupali svojim dionicama izvlačeći i neke trenutke koji u većini drugih izvedbi lako ostaju neprimijećeni. Čelist Martin Jordan također je bez vidljivih napora, u punoj kontroli, sudjelovao u izvedbi pružajući cijelom izvođačkom sastavu kvalitetnu podršku, a publici raskoš tona svoga glazbala.

Nakon kvalitetne izvedbe publika je svakako bila zadovoljna, a posebna pohvala ide organizatoru na ideji da izvođačima umjesto uobičajenih poklona poput vina ili cvijeća pokloni autentične kišobrane – predmet je to koji im je trebao odmah po izlasku iz crkve, a za očekivati je da će na ljetnim koncertima sve više i češće trebati i nama, barem ako je sudeći po onome čemu svjedočimo ovih dana. Nadamo se da će posjetitelji posljednjeg koncerta »Klasike na Mirinama« na kojem nastupaju Srđan Bulat (gitara) i Biljana Kovač (kontraalt) s vremenskim prilikama ipak imati više sreće.