Ovo ljeto, između ostalog, obilježile su i neobične akcije klimatskih aktivista. U sve je (ne)očekivano upletena umjetnost, i kultura. Svjedočili smo u prošlosti uništavanju umjetničkih djela kako bi pojedinci skrenuli pažnju na sebe. Slavne umjetnine, zbog kojih muzeji u svijetu bilježe iznimnu posjećenost, znale su se naći na meti vandala i psihopata i to bi onda odjeknulo u medijima. Ovaj put situacija s klimatskim aktivistima je ponešto drukčija – oni su se odlučili boriti za svoje ciljeve uz pomoć umjetničkih djela, a koliko smo uspjeli doznati, poznati primjerci umjetnosti pritom nisu oštećeni.

Podsjetimo, klimatski aktivisti u Londonu i Glasgowu doslovno su se zalijepili na poznata umjetnička djela. Riječ je o aktivistima iz skupine Just Stop Oil, koji su se zalijepili za djela Vincenta van Gogha i Williama Turnera kako bi ucijenili vladu da zaustavi projekte fosilnih goriva. Svoj bunt i otpor izrazili su tako što su zalijepili ruke za okvir slike Vincenta van Gogha u galeriji Courtauld u londonskom Covent Gardenu. »Žao nam je svima, ne želimo ovo raditi. Ovdje smo zalijepljeni za ovu sliku, ovu prekrasnu sliku, jer smo prestravljeni za našu budućnost«, rekao je jedan od prosvjednika. Kako su javili mediji, slika o kojoj je riječ bila je Van Goghova »Stabla breskve u cvatu« (1889.), ruralna scena u Arlesu u Francuskoj.

Slika nije odabrana slučajno, posebno nakon vijesti da bi ovo područje Francuske uskoro moglo doživjeti sušu jer su razine oborina prošle zime i proljeća bile 45 posto ispod povijesnih prosjeka. Prosvjednik je objasnio da je još kao dijete volio tu sliku, ali da više voli svoje prijatelje i obitelj – i prirodu, pritom naglasivši: »Više cijenim budući opstanak svoje generacije nego svoj javni ugled.«

Cilj prosvjeda bio je pozvati vladu da obustavi nove projekte fosilnih goriva, te umjetničke institucije da im se pridruže u građanskom otporu. Svoju akciju aktivisti su objasnili sljedećim riječima: »Ovdje smo jer britanska vlada gura više od 40 novih projekata fosilnih goriva. A sa svakim projektom koji potpišu, to je kao da nam potpisuju smrtne presude.«

Slične akcije događaju se i po Italiji, koja obiluje važnim i poznatim umjetničkim djelima. U Cappellu degli Scrovegni u Padovi, u koju brojni turisti hodočaste zbog Giottovih fresaka, ušli su aktivisti koji su razvukli transparente na kojima je pisalo »No gas, no carbone«, a zatim su se vezali za metalni rukohvat. Na sličan način klimatski aktivisti posjetili su i druge talijanske gradove. U Milanu su se, primjerice, zalijepili za skulpturu Umberta Boccionija, a veliku medijsku pažnju izazvali su svojom akcijom vezanom za slavnu »Primaveru« Sandra Botticellija u čuvenoj firentinskoj Galeriji Uffizi. Na umjetninama nije bilo štete. Zatim se grupa u Vatikanskim muzejima zalijepila za bazu kipa »Laokont sa sinovima«. Pritom su aktivisti poručili: »Poput Laokonta, znanstvenici i aktivisti svjedoci su koji pokušavaju upozoriti one oko sebe na posljedice koje će današnje akcije imati na budućnost. Poput Laokonta, znanstvenike i aktiviste ne sluša ili, još gore, ušutkava politika, više zainteresirana za obranu privilegija manjine nego za dobrobit zajednice.« (izvor: Jutarnji list)

Prisjetimo se, Laokont je prema grčkom mitu Apolonov svećenik u Troji. Kada su Grci pred Trojom kao tobožnji zavjetni dar ostavili velikoga drvenoga konja, koji je u utrobi krio grčke junake, Laokont je uzaludno savjetovao Trojancima da konja ne uvode u grad, jer se u tom krije neka varka. Dok se Laokont spremao za žrtvu Posejdonu, s mora su navalile dvije goleme zmije i zadavile Laokonta i njegova dva sina, koje je on pokušao spasiti. Taj je dramatski prizor prikazan u II. pjevanju Vergilijeve »Eneide« i u glasovitoj skulpturi, tzv. Laokontovoj skupini (danas u Vatikanskim muzejima), koju su polovinom I. st. pr. Kr. izradila tri rodska kipara: Hagezandar, Polidor i Atenodor.

Kako se postaviti prema ovakvoj vrsti aktivizma? Klimatski aktivisti sigurno se bore za pravu stvar. Za realizaciju svojih ciljeva odabrali su glasovita umjetnička djela, tako neizravno skrećući pažnju i na umjetnost. I sve je dobro dok ta djela nisu oštećena ili uništena. Jer njihovo uništavanje bilo bi isto kao i uništavanje prirode.