RIJEKA – U povodu 25. godišnjice smrti akademika Branka Fučića u novoj VBZ-ovoj knjižari na riječkom Korzu izvedeno je glazbeno-scensko čitanje naslovljeno „Kako oprati naočale i ostali korisni životni recepti“ posvećeno Fučiću. Scensko čitanje temelji se na ulomcima iz romana „Schmarrn“ književnice Laure Marchig, koja je sada u ulozi redateljice dramaturški povezala odabrane dijelove iz svojega djela. Tekstove uz Marchig nadahnuto interpretira i glumica Dunja Sepčić, dok glazbu kreiranu za ovaj performans uživo izvode Darko Jurković Charlie na gitari i Ivan Valušek na sitaru.

Hibridni roman „Schmarrn“ svojevrsna je obiteljska kuharica koja putem raznih kulinarskih recepata vodi u upoznavanje cijelog našeg pograničnog podneblja. Naslov knjige pritom je simboličan – riječ je o bečkom i austrijskom specijalitetu koji se pravi od pokidanog tijesta za palačinke. Ili kako u uvodu knjizi objašnjava Laura Marchig:

Foto Vedran Karuza

„Ovo što slijedi obiteljska je knjiga recepata i neka vrsta zagrobnog putovanja u potrazi za obiteljskim stablom koje govori, za glasovima roda čije se porijeklo gubi u složenoj etničkoj, jezičnoj, kulturnoj sredini, općepoznatoj pod imenom Mitteleuropa.“

Uz pomoć kuhinjskih recepata sačuvanih u plastičnog vrećici Marchig kreće u osobnu potragu za izgubljenim vremenom i svojim precima, rekonstruirajući tako na originalan način individualnu, ali i kolektivnu, zajedničku prošlost i kulturu srednjoeuropskih prostora. Izabrane tekstove iz romana Laura Marchig i Dunja Sepčić izvode naizmjenično, ili u svojevrsnom dijalogu, nadopunjavajući se i dovršavajući jedna drugoj rečenice, ili pak zajednički zaokružuju kakvu misao. Knjiga je napisana na talijanskom standardnom jeziku, fijumanskom dijalektu s pripadajućim prijevodom teksta na talijanski standard te prevedena na hrvatski, pa se tako i u scenskom čitanju mogu čuti svi ovi jezici koji stvaraju multijezičnu sliku pograničnih područja u kojima živimo.

Foto Vedran Karuza

U performansu se, između ostalog, evocira 1934. godina kad se autoričina obitelj iz malog istarskog mjesta Koromačna preselila u Rijeku, a ovaj obiteljski dio knjige zaključuje tekst „Moja se baka uzdigla do mita“. Dio naslova scenskog čitanja „Kako oprati naočale i ostali korisni životni recepti“ preuzet je iz poglavlja „Zavičajni studij“

u kojemu se oživljava profesionalni put dviju ličnosti koje su pridonijele autoričinom formalnom i intelektualnom razvoju – akademika Branka Fučića i dr. Radmile Matejčić. Uz Fučića je vezan recept „Kako oprati naočale“, a uz Matejčić recept „Kako pripremiti kup s kremom od vanilije“. Njihovi su joj „životni recepti”, tvrdi Marchig, pomogli da joj život postane jasniji i draži, pa stoga za nju imaju još dragocjenije značenje. Fučić i Matejčić pripadaju onoj kulturi u kontaktu koju je autorica, pripadnica autohtone talijanske manjine koja živi u Rijeci, opjevala i koja predstavlja čvorište njezinih zavičajnih studija i jedan od motiva koji se provlače kroz ovo scensko čitanje koje je ujedno i poziv za čitanje romana „Schmarrn“.