ŠIBENIK – Višestruko Grammyjem nagrađeni američki pjevač Gregory Porter je drugi put nastupio na Tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku. Prvi put je publiku nastupom na istoj pozornici oduševio 2017. godine. Publika je velika očekivanja imala i ove godine, o čemu govori i podatak da je koncert bio rasprodan puno unaprijed. Ulaznice su puštene u prodaju u prosincu i rasprodane su za manje od tjedan dana. Očito je Porter zvijezda koja mami puno više od 1.077 slušatelja, koliko ih gledalište može primiti. Bio je to izniman glazbeni doživljaj, ne samo za Šibenčane, nego i njihove goste koji su u jeku sezone u gradu mogli pratiti prvorazredan koncert. Mnogi su doputovali iz drugih gradova samo zbog koncerta, a neki su svoj godišnji odmor u Šibeniku planirali upravo prema datumu koncerta. Sam Porter nije mogao odoljeti da ne spomene posebne vibracije i duh kojim odiše Tvrđava sv. Mihovila.

U njegovom su sastavu svirali tenor saksofonist Tivon Pennicott, orguljaš Ondrej Pivec, klavirist Chip Crawford, kontrabasist i bas gitarist Jahmal Nichols i bubnjar Emanuel Harrold, glazbenici koji su sudjelovali u većini snimanja njegovih sedam studijskih i dva koncertna albuma. Uigrana je to petorka koja dobro zna što je potrebno da bi Porter zasjao u punom sjaju, kako svirati u pratnji, kad se upustiti u sola… Zanimljivo je bilo na probi kad su, barem kratko, krenuli u potpuno drukčijem smjeru, ukazavši na Charlieja Parkera.

Izravne poruke

Iako pjeva i standarde, Porter je plodan skladatelj i tekstopisac. Zapravo, na svojim koncertima uglavnom u potpunosti izvodi vlastite pjesme. Tijekom dvadesetogodišnje karijere napisao je niz hitova. Mnogi od njih bili su na programu ovog koncerta, primjerice »Hey Laura«, »Liquid Spirit«, »If Love is Overrated«, »Mister Holland«…

Njegovo stvaralaštvo napaja se na bogatoj tradiciji afroameričke glazbe, što želi naglasiti u svakoj prilici. U izvedbama su uvijek prisutni elementi gospela, jazza, soula, bluesa…, koje je upijao iz prve ruke. Naime, njegova je majka bila propovjednica i još kao dijete pjevao je u crkvi. Niti ovaj put nije propustio priliku spomenuti simbole te glazbe, primjerice Harlem, Dukea Ellingtona, Langstona Hughesa, Johna Coltranea…, koji ga nadahnjuju na pisanje stihova, ali i cjelokupno stvaralaštvo. Također, njegov autorski rad u velikoj se mjeri zasniva na angažiranom pjesništvu. On ne zatvara oči pred nepravdom, diže glas protiv socijalne i svekolike druge nepravde, odašilje izravne poruke. Jedna od tih pjesama je »Musical Genocide«, u izvedbu koje je nadahnuto ubacio citate standarda »My Girl«, »Nature Boy« i »Papa Was a Rolling Stone«.

Ples s damama

Jedan od njegovih aduta je snažan, baršunast, podatan bariton. No, zapravo, to je još više spoj raznih kvaliteta, kao što su kontrola glasa, lijepa dikcija, toplina, muzikalnost, zamamnost, uvjerljivost, prepoznatljivost na prvu. Iako pjeva uglavnom u srednjem tempu, bez puno oscilacija u dinamici, svaka izvedba je posebna i intrigantna. Posebice na ovom koncertu, još uzbudljivijem nego na prethodima koje je održao u Hrvatskoj – u Dubrovniku i Šibeniku – njegove su izvedbe bile energičnije, iskričavije i moćnije, a svakako puno više nego na albumima, s puno više sola koja traju duže, posebice Pennicotta, Piveca i Crawforda, iako su i drugi imali svojih pet minuta. I sam Porter više se upuštao u scat improvizacije ili barem vokalize. Mnoge pjesme preobrazio je na licu mjesta unijevši još više strasti i zanosa.

Takvim pristupom osvojio je publiku, dobivši ovacije nakon svake izvedbe, a posebice na kraju koncerta. Tijekom zadnje izvedbe napustio je službeni prostor za glazbenike i ušao u publiku, zaplesao s damama, grlio se i ljubio s obožavateljima. No nije to bio jedini razlog što je gromoglasno pozvan na dodatak, još jednu urnebesnu izvedbu, ovom prigodom skladbe »Free« kojom je uputio još jednu poruku.