RIJEKA – Nekadašnji gradonačelnik Trsta, Riccardo Illy, čija je obitelj utemeljila svjetski poznatu marku kave, predsjednik Polo del Gusto, danas će održati predavanje pod naslovom »Preobrazba grada u boljega sebe – primjer Trsta« s početkom u 17 sati u prostorijama Veleučilišta PAR. Predavanje je organizirao Poslovni klub PartneRI, uz pokroviteljstvo Veleučilišta PAR i suradnju s Generalnim konzulatom Republike Italije u Rijeci.

Bio je to povod za razgovor s uspješnim poduzetnikom, političarem i piscem Riccardom Illyjem. Od 2004. do 2019. bio je predsjednik, a od tada aktivno djeluje kao potpredsjednik uprave obiteljske kompanije Illy. Nekadašnji gradonačelnik Trsta i predsjednik regije Friuli-Venezia Giulia autor je i brojnih knjiga, a posljednja naslovljena »The Art of Excellent Products« objavljena je 2022. godine. Kako stoji u najavi, Illy će govoriti o tome kako je sa svojim suradnicima formirao strategije i sudjelovao u njihovoj provedbi, odnosno transformaciji i modernizaciji grada Trsta, koji je još za njegova mandata započeo znatno mijenjati svoju fizionomiju, da bi danas bio jedan od najpoželjnijih talijanskih gradova za život i rad, ali i atraktivna turistička destinacija.

Povijest nas povezuje

Trst i Rijeka su slični gradovi. Što mislite kakva bi mogla biti budućnost Rijeke u epohi brzih promjena?

– Postoji sličnost miljea, točnije pripadnost određenoj tradiciji, onoj austrougarskoj. Povijest nas povezuje. Pronalazimo to u više aspekata, jezičnih i multikulturalnih, ali isto tako i u arhitektonskim, u vrlo jakoj građanskoj teksturi, u radikalnoj prisutnosti lokalne administracije i prakse dobre Vlade. I na kraju, iako u različitim proporcijama, povezuje nas obostrana prisutnost, talijanska komponenta u Rijeci koja se odražava u našoj hrvatskoj komponenti u Trstu.

Kad je riječ o budućnosti, kao i za sve uostalom, strategija energije bit će osnovni prijelaz u svakom smjeru razvoja. Vaš je teritorij imao značajne investicije u pogledu – goriva – s naglaskom na naftu i plin – koji će se s vremenom iscrpiti, imat će trajnost od koje decenije. Potrebno je stoga urgentno definirati alternativnu strategiju za budućnost, promišljati koju će ulogu Rijeka imati u novom energetskom usmjerenju. Razmišljam o otoku kao što je Pag koji je investirao u vjetroelektrane. U svakom skučaju, treba pomno promisliti o održivim metodama, jer to je nedvojbeno, pritom dakako imajući na umu ljepotu krajolika i naseljenih mjesta.

Uz to vidim i druge linije razvitka: posebno bih istaknuo novu eru digitalizacije i umjetne inteligencije te determinirajuću ulogu koju može imati Sveučilište u tom kontekstu. Da bude izvor novih znanja i pratnja jednoj što rasprostranjenijoj familijarnosti s novim tehnologijama. Isto tako mislim da bi nove tehnologije mogle imati determinirajuću ulogu u zaštiti i revitalizaciji lokaliteta i područja koja odumiru po pitanju žitelja – i u tome bi Rijeka mogla imati vodeću ulogu.

Za kraj, i na području turizma, analogno onome što se događalo Trstu u prošlosti, jedan od objektiva bi mogao biti da se posegne, s jednom vrlo primaljivom ponudom, da se turistička fluktacija usmjeri prema lokacijama Kvarnera i velikih otoka: Krka, Cresa, Lošinja. Riječ je o tisućama posjetitelja koje treba privući i zaintrigirati, a koji mogu postati jedna velika mogućnost, kao što recentno iskustvo Trsta dokazuje.

Iskustvo s europskim fondovima

Kad ste bili gradonačelnik Trsta mislim da nije bilo nimalo jednostavno preobraziti Trst, koji je nama uglavnom bio poznat kao meka za šoping, u grad s vrlo kvalitetnom kulturnom i turističkom ponudom. Što vas je inspiriralo?

– Početak moje inspiracije bila je fundamentalna komponenta prisutna u mom formiranju: moja pripadnost religiji koju nazivamo – valdenzi, dakle biti dio religiozne manjine. To me navelo da tršćansku realnost percipiram iz jedne druge optičke vizure, a svemu tome kumuje i moje podrijetlo. Jedan djed bio je Mađar. Oduvijek sam živio tu dvostruku komponentu manjine, bilo s jezičnog bilo s religijskog aspekta, kao bogatstvo i sa znanstvenim pristupom, s obzirom na to da sam bio pod velikim utjecajem W. Rossa Ashbyja, koji u različitosti prepoznaje ne samo bogatstvo već i moćni izvor razvoja.

Što se tiče mog direktnog iskustva kao administratora, uvijek sam se trudio implementirati transformaciju grada ne samo u smislu ekonomskog razvoja već i dajući novi impuls vezama na teritoriju, regionalnom i preko granice. Strpljiva aktivnost dijalogiziranja, mirenja i institucionalne razmjene. Proces koji je pokrenuo stvaranje uvjeta za jednu novu sliku Trsta – u rastu, kultiviranog, otvorenog, kozmopolitskog – koja je zasigurno pospješila, ubrzala konsolidaciju jedne nove vokacije ka turizmu, danas aktualnija više nego ikada.

Trst je zahvaljujući bonusu od 110 posto renovirao i revitalizirao fasade brojnih palača i povijesnih zdanja. Bilo bi jako lijepo da se to može ostvariti i u Rijeci zahvaljujući europskim fondovima. Kažite nam nešto više o vašim iskustvima u tom pogledu?

– Moram priznati da je talijansko iskustvo imalo pojedine ekscese, koji se mogu korigirati odnosno poboljšati: bonus od 110 posto koji smo mi u potpunosti iskoristili, trebalo bi ponoviti s možda nešto nižim postotkom, kako bi se izbjegle tržišne distorzije – ako država sve plaća, ne može se pregovarati oko uvjeta. Zasigurno, Rijeka bi mogla biti glasnogovornica pri Hrvatskoj vladi ne bi li se promovirala analogna mjera, poboljšana verzija.

Osvrčući se na svoj mandat gradonačelnika, mogu kazati da korist koju je grad u to vrijeme imao, vrijeme Europskih fondova Urban, bio je inovativan i krucijalan za duboku transformaciju povijesnog centra grada. Posebno se sjećam determinirajuće uloge jednog našeg tadašnjeg europarlamentarca, generala Luigija Calligarija iz Forza Italia, koji je uspio ostvariti otvaranje još jednog programa Urban, s obzirom na to da su termini prethodnog već bili istekli.

U oba citirana primjera svakako želim istaknuti važnost aktivne inicijative – aktivno koristiti institucionalne kanale koji su na dispoziciji kako bi se pronašle financije, načini financiranja, te kako bi ih se determiniralo, umjesto da ih se samo čeka, osim važnosti specifičnih i tehničkih kompetencija – vođenja, razvoja, korištenja i podnošenja izvještaja fondova na dispoziciji. Argument je to koji je uvijek aktualan i vrlo kritičan i u Italiji.

Kulturni i međureligijski dijalog

Da vam se kojim slučajem pruži prilika da ponovo sjednete u gradonačelničku fotelju Trsta, koje nove kulturne projekte biste voljeli realizirati?

– Krenut ću od bolne međunarodne kronike aktualne ovih dana i prekrasne inicijative održane prošle nedjelje u Trstu 5. studenoga. Trenutak tišine i molitve spojen je na morskoj obali, a promovirala su ga tri duhovna vodiča religioznih zajednica: katoličke, židovske i muslimanske. Volio bih razviti projekt kulturnog međureligiskog dijaloga, koji ne samo što bi obuhvatio vjernike već bi dao glas vodičima, kreirajući prilike izvornog dijaloga i analize. Trst ima sve predispozicije da ugosti jedan takav događaj, koji mi se čini neophodnim i prijeko potrebnim, kako bi se stvorili temelji za konfrontaciju ne samo religioznu već duboko kulturalnu. Nikad kao danas rizik sudara civilizacija pokazuje se vrlo realnim, rapidno se propagira i vrlo je teških posljedica. Klimu konflikta trebat će izbalansirati mogućnostima kulturnog međureligijskog dijaloga.

Valja biti praktičan i nezaobilaziti probleme već ih rješavati. Zanima nas što biste savjetovali našem gradonačelniku i institucijama koje su zadužene za zaštitu povijesnih zgrada ne bi li se riješio problem zgrada koje su u derutnom stanju?

– Ne bih se upuštao u davanje savjeta nekome tko poznaje Rijeku daleko bolje od mene; moje iskustvo može biti, rekao bih, više kao neka vrsta inspiracije, s obzirom na postojeće sličnosti između ova dva grada, onome koji vodi grad Rijeku. Gradonačelnik Trsta bio sam osam godina, u dva mandata: prvi put sam izabran 1993. godine i potom od 1997. do 2001. godine. Moja polazna točka, kao gradonačelnika, bila je da uočim kompetitivne prednosti Trsta te definirati prvotnu strategiju, a zatim plan akcije za gradsku administraciju. Smatram da polazna točka mora biti vrlo jasna strategija koja će javno biti predstavljena, kreirajući tako institucionalne instrumente i aktualizirati je – konvencije, naprimjer, s regijom ili Vladom. Definirana strategija, podijeljena i javna, je vodič za one koji čine administraciju, ali predstavlja i vrstu veze s građanima, čiji se temelji baziraju na transparentnosti i uloženom trudu u realizaciji ciljeva.