NOVI VINODOLSKI – Na drugom koncertu ljetnog 14. Međunarodnog festivala klasične glazbe, Novi Vinodolski 2024., predstavile su se sopranistica Ingrid Haller i gitaristica Slađana Čolović, dvije nadasve zanimljive, darovite i svestrane glazbene umjetnice koje su svojim osebujnim nastupom prikazale visoki umjetnički doseg u solo nastupu i uigranost u zajedničkom muziciranju. Odabrani program sastavljen je od manje izvođenih koncertnih djela starih majstora, no i poznatih naših i inozemnih skladatelja različitih stilskih epoha. Francuski glazbeni pisac i svećenik Thoinot Arbeau (1520. – 1595.) u povijesti glazbe osobito je značajan po »Traktatu« u kojem detaljno opisuje značajke važnijih plesova ondašnjega doba, bogatom ilustracijom i notnim primjerima. Toj grupi plesova pripada i »Pavana«, dvorski ples iz 16. stoljeća podrijetlom iz Italije. Izrazito je polaganog tempa i povremeno povezan s brzim plesnim stavcima. Koncert u Novome počeo je upravo Arbeauovom »Pavanom«, kraćim melodiozno smirenim djelom koje su umjetnice izvele uživljeno i autentičnom interpretacijom te time najavile zanimljivu i kreativnu koncertnu večer.

Rafiniranost pjevačkog umijeća

John Dowland (1563. – 1626.), engleski skladatelj, virtuoz na lutnji i poznati pjevač, bio je čuven u cijeloj ondašnjoj Europi, a djela su mu se osobito izvodila u Nizozemskoj, Njemačkoj i Francuskoj. Glazbenu ostavštinu Dowlanda čine vrlo uspjeli madrigali bliski narodnoj popijevci, arhaične melodioznosti, zanimljivih harmonijskih struktura te uz efektnu pratnju lutnje. Njegove skladbe »Flow, my tears«/»Tecite suze moje« i »Flow not so fast, ye fountains«/»Ne tecite tako brzo, vruci« lijep su primjer onodobne skladateljske manire. Izvedbu ovih dviju popijevki, uz izuzetnu gitarističku pratnju, krasila je osebujna rafiniranost pjevačkog umijeća vokalne solistice. Istaknimo da je sve transkripcije za gitaru izvrsno izradila gitaristica Čolović što je pridonijelo visokoj razini umjetničke izvedbe.

U 17. stoljeću Hrvatsko primorje dalo je Vinka Jelića, odnosno Jelcicha (1596. – 1636.), vrlo značajnog skladatelja ranog baroka, koji po stvaralačkoj snazi i inventivnosti nimalo ne zaostaje za I. Lukačićem i T. Cecchinijem. Riječanin Vinko Jelić, predugo na margini glazbenog života na našim prostorima, danas je po učestalosti izvedbi svojih djela doživio renesansu i zauzeo zasluženo mjesto u koncertnim programima. Svoj izlazak iz anonimnosti zahvaljuje najprije detaljnim istraživanjima Albe Vidakovića (1914. – 1964.), istaknutog muzikologa i najznačajnijeg predstavnika suvremene crkvene glazbe u Hrvatskoj, kao i vrsnog muzikologa stare hrvatske glazbe, skladatelja i velikog pedagoga Lovre Županovića (1925. – 2004.). Vidaković je objavio prvo kritičko izdanje zbirke »Parnassia Militia« (»Nebeska vojska«), riješio probleme transkripcije i realizacije continua, a sve popratio temeljitom muzikološkom raspravom o Jelićevu životu i radu. »Parnassia Militia op. 1« najznačajniji je Jelićev opus; sadrži 24 duhovna koncerta za 1, 2, 3 i 4 glasa i continuo te 4 ricercara za kornet i trombon.

Kapitalno djelo

To kapitalno djelo hrvatskog ranog glazbenog baroka objavljeno je 1622. u Strasbourgu, a posvećeno je nadvojvodi Leopoldu kod koga je službovao. Jedini potpuni primjerak zbirke čuva se u sveučilišnoj knjižnici u Frankfurtu na Majni. Iako je Jelić »samo« rođen u Rijeci, a djelovao je kao i većina hrvatskih starih majstora u inozemstvu (poglavito u Italiji i Francuskoj), on zaslužuje značajnije mjesto u recentnoj glazbenoj i kulturnoj praksi naše sredine. Iz Jelićeve »Parnassije Militije« u nastavku koncertne večeri čuli smo motete »Oculi tui Deus«, »Laetamini Domine« i »Cantate Domino« u aranžmanu A. Vidakovića, što je bio nedvojbeno središnji programski dio koncerta. Slušajući ova tri duhovna napjeva mogli smo se uvjeriti u raznolikost, melodijsku i ritmičku raskoš te ranobarokne duhovne glazbe i dokaz su izuzetne kreativnosti u stvaralaštvu Vinka Jelića. Uz vrlo pouzdanu i prisnu gitarističku suradnju, sopranistica Ingrid Haller lijepim, sonornim i voluminoznim vokalom, uz punu kontrolu karaktera tona, te intonacijski basprijekorno, iskazala je osebujnu stilsku rafiniranost svog pjevačkog umijeća, te pružila blistavu kreaciju.

Bachov »Magnificat«

Iz golema opusa genijalnog baroknog majstora Johanna Sebastiana Bacha (1685. – 1750.) najprije je gitaristica Slađana Čolović lijepim i zvonkim gitarističkim tonom i čistoćom preludiranja plijenila izvedbom »Preludija« iz 1. suite za violončelo, BWV 1007, a potom se pridružila sopranistica te su u autentičnom stilu izvele Bachov »Magnificat«.

Talijanski skladatelj Tomasso Giordani (1730. – 1806.) istodobno je bio izvrstan učitelj pjevanja i čembalist. Izraziti je predstavnik galantnog stila, njegova najbolja ostvarenja odišu jasnoćom forme, inventivnom instrumentalnom pratnjom i izražajnom melodioznošću. Dokaz tome je za ovaj koncert odabran Giordanijev prelijepi glazbeni primjer »Caro mio ben« izveden posebnom nježnošću i osobito muzikalnim fraziranjem.

Hrvatski skladatelj Josip Hatze (1879. – 1959.) učio je kompoziciju u Pesaru kod slavnog Pietra Mascagnija, a od samog početka svog stvaranja opredijelio se za područje vokalne glazbe. Između ostalog, skladao je 56 solo pjesama koje su postale oblikom Hatzeovih najboljih vokalnih djela. Za ovaj koncert odabrane su njegove solo pjesme »Lađa u noći« i »Morska vrba« u kojima prevladavaju meka, lirska elegična raspoloženja i naglašena čistoća melodijskih linija većeg opsega, a interpretirane su jasno i iznijansirano.

Za kraj koncerta odabrana je bezvremenska glazbena molitva »Ave Maria« koju je njemački skladatelj rane romantike Franz Schubert (1797. – 1828.) napisao 1825. na tekst Waltera Scotta.