Bilo je to u listopadu 2018. godine kada smo na Trgu bana Jelačića razgovarali s Jelenom Remetin, priznatom hrvatsko-francuskom likovnom umjetnicom, dok je glumica Mada Peršić izazivala znatiželjne poglede prolaznika samo jer joj se na licu vidjelo da ju je ono što u slušalicama čuje opčinilo posve. Koji mjesec kasnije stanovnici i posjetitelji Zagreba imali su prigodu diljem grada čuti i slušati isto što i Mada: priče hrvatskih autora pisane samo za ovaj projekt, što im ih u uho čitaju eminentni hrvatski glumci i glumice.

Sve što čovjeku treba za fini bijeg od svakodnevnog dok, recimo čeka tramvaj, jesu aplikacija na mobilnim uređajima koja bi se aktivirala pomoću terminala postavljenih u blizini odabranih gradskih lokacija te vlastite slušalice da se u zvuku, riječi, govoru, priči čovjek prepusti. Ona koja je birala kratke priče je Marina Vujčić, spisateljica i urednica, a među onima koji su priče napisali i Ankica Tomić, Kristijan Vujčić, Korana Serdarević, Sanja Pilić, Nenad Stipanić…

Projekt je počeo svoj život, čekala ga je promocija, no prvo je došla pandemija, a onda se Zagrebu dogodio potres. Začudo, posve slučajan novi susret s Jelenom Remetin otkriva da su sve te nedaće »Hrvatski zvukopis« učinili i boljim, toliko dobrim da će se priče hrvatskih autora moći čuti i dok se hoda ulicama New Yorka! Taman da kroz razgovor otkrijemo kako se to dobri projekti šire i »preko bare«.

– Zvukopis je dobio vidljivost zahvaljujući dvama stvarima: koroni i potresu. Ono što je najgore nama je činilo dobro, jer smo toliko gurali taj digitalni, futuristički dio, to pakiranje kulture u digitaliju da je trud morao doći do izražaja – veli nam Remetin.

Kriva je – Francuska

Za njezin interes za spomenuto pakiranje kulture u digitaliju kriva je Francuska, odnosno činjenica da su Francuzi bili podosta ispred nas na tom polju. Po povratku »doma« iz Pariza, Remetin otvara umjetničku organizaciju Yelo za interdisciplinarni umjetnički proces. S druge strane pamti se njezin projekt u Laubi iz 2015. godine, kao dio programa Randez-vous Festivala, koji je već tada pokazao kud to Remetin stremi.

JELENA REMETIN

– Tada je ta izložba bila proglašena jednom od najboljih u pet godina postojanja Laube. Napravila sam mobilnu aplikaciju »U svakom prostoru postoje ljudi« koja je funkcionirala tako da posjetitelj kroz prazan prostor može hvatati razne zvukove i razne situacije. Uz pomoć aplikacije koja je predstavljala jednu vrstu lifta, posjetitelj je mogao ući u imaginarnu zgradu i imaginarne stanove te otkrivati njegovu intimu – pojašnjava Remetin.

Uzeti u obzir treba da su to još uvijek godine kada pametni telefoni nisu toliko pametni k’o danas. Radi zatim Remetin novi projekt »ZA v.s. PROTIV« i pritom se koristi činjenicom da je u Francuskoj specijalizirala VR, virtualnu stvarnost.

– Nevolja je »jedina« što sve te digitalne stvari nisu prolazile ni na jednom našem natječaju. »Hrvatski zvukopis« nijedanput nije dobio potporu javnih potreba Ministarstva kulture. Sad je peta godina da ne dobivamo tu potporu za projekt godine, a zato što se koristi mobilna aplikacija. A nama je aplikacija samo oruđe da bismo mogli prikazati književnost na drugačiji način – ističe Remetin.

Reklo bi se, jer čini se tako, kako se Ministarstvo boji da umjetnik ne zaradi kakve novce. Remetin kaže da ne zna koji su razlozi, ali i ovo je, kako kaže, dokaz da se zakoni trebaju stalno mijenjati i adaptirati na nove situacije, pa tako i na »novo normalno« što ga je donio COVID-19.

Dignitet zvuka

Nego, »Zvukopis«…

– Aplikaciju koju sam prvu napravila »U svakom prostoru postoje ljudi« čine kratke priče. I »ZA v.s. PROTIV« ima kratke priče, fiktivna svjedočanstva koja sam ja pisala. Sve se to adaptira na zvuk koji je u fokusu mog interesa. Svi smo, naime, više vizualni, zvuk manje koristimo. Odnosno, udomaćili smo se s ušima, s očima ne, premda je zvuk jedini na koji možeš reagirati u sekundi. Zvuk je onaj koji te prene, a počeli smo ga uzimati zdravo za gotovo – veli Remetin.

Što aplikacija, što njezina ljubav prema čitanju i sklonost kratkoj priči, što potreba da se zvuku vrati dignitet baš kao i pripovijedanju i slušanju kao takvom, doveli su do aplikacije »Hrvatski zvukopis«. U startu financijski pomaže Turistička zajednica grada Zagreba, pa Hrvatski Telekom kao dio programa #svijetboljihmogućnosti, bez kojeg teško da bi se na FER-u razvila aplikacija i potrebni modemi koji su se postavili po Zagrebu. Potres koji je pogodio Zagreb modemima nije donio dobro, projektu međutim jest.

– Nakon potresa neki modemi su nam srušeni, a neki su bili u kafićima koji su se u međuvremenu, što zbog potresa, što zbog korone, zatvorili. Puno stvari se dogodilo samo dva mjeseca nakon što smo aktivirali »Zvukopis«. Ni pravu promociju nismo napravili – kazuje Remetin.

Zanimljivo je da »Hrvatski zvukopis«, s ono modema što su ostali na životu, uredno funkcionira i usred korone, da ga slušaju i koriste oni koji su za njega znali.

– To je bilo jako zabavno u tom trenutku kad je bila korona, poput nekog audiomuzeja u kojem možeš samostalno poslušati priče u trenutku kada je sve okolo zatvoreno – priča Remetin.

No potres i pandemija tjeraju nju i njezinu ekipu, pogotovo onu s FER-a, da traže nova rješenja. Odlučili su adaptirati kompletno cijelu aplikaciju na geolokalizaciju.

– Ono što je genijalno jest da sada sve možeš postaviti kamo hoćeš, da se može puno lakše kasnije širiti sadržaj, da nam ne treba modem za svaki grad, već sve vrlo dobro funkcionira kroz protokol geolokalizacije i mapiranja željenog urbanog područja – pojašnjava Remetin.

I to je omogućilo da se razmišlja široko, sve do New Yorka, ili do Splita, za koji je pisano 30-ak novih priča koje su taman oživjele uz pomoć Turističke zajednice grada Splita. Tu se, u New Yorku i Splitu, samo čeka aktivacija promidžbe. A u budućnosti otoci, pa Rijeka, Osijek, Pariz te ostali gradovi u kojima se govori engleski jezik.

dahJelena Remetin i Mada Persic za testiranja “Zvukopisa” u Zagrebu

– Znači, za ono što je u startu trebalo imati modem, dakle vrlo konkretan neki komad što se vješa naokolo, sad vam više ništa ne treba!? – pitamo.

– Ne. Sada sam kraljica svijeta. Mogu u New York, Muć, Gospić, a mogu i u Hong Kong i dalje. Ne treba za to dozvola. Tko ne skine aplikaciju neće za ovo ni znati, tko je skine ima mogućnost slušanja. Mi ovako možemo hrvatske priče postaviti svuda, recimo i u Srbiji – smije se Remetin.

Nije ovaj spomen Srbije tu slučajno. Prošlu je zimu Remetin napravila i predala projekt na natječaj za sredstva EU-a, umalo i prošla, a sve zajedno s osam partnera s prostora bivše Jugoslavije.

– Projekt se zvao »Migracijski zvukopis«, a ideja je bila da na ovaj način selimo hrvatske priče u Srbiju, Makedoniju, Sloveniju, pa makedonske priče svuda okolo, pa slovenske… Našla sam super partnere poput Radio Študenta u Sloveniji ili pak Glumačke akademije u Sarajevu i od projekta ne kanimo odustati – kaže Remetin.

Teškaši književnosti

»Hrvatski zvukopis« startao je s 47 priča, sada ih ima 73. S 25 tisuća kuna dobivenih od Ministarstva za Razvoj čitateljske publike Remetin uspijeva isplatiti nove pisce, izbornike. Preko 100 suradnika je tu, među njima i onaj tko je u New Yorku odradio mapiranje. Nova mrežna stranica otkriva i priče, i autore, i gradove u kojima jest ili će skoro biti »Hrvatski zvukopis«. Sve su priče prevedene na engleski jezik zahvaljujući trudu i znanju Ellen Elias-Bursać. Ne samo da je prevala novonastale priče hrvatskih autora već i tekstove posve lokalnog karaktera poput onih Anatolija Kudrijavceva ili Miljenka Smoje jer će se, baš kao i u Zagrebu, i u Splitu naći u ponudi i teškaši hrvatske književnosti.

U New Yorku je postavljeno sve, aktivacija kreće krajem ovog mjeseca. Za nadati se je da će Hrvatska turistička zajednica prepoznati promotivni potencijal projekta pa ga potpomoći financijski, a onda i Ministarstvo kulture, onako kako je to primjerice učinio Središnji ured za Hrvate izvan Hrvatske. A zašto SAD i zašto prvo New York, a onda Chicago, L.A., San Pedro!?

– Krenuli smo tamo gdje je jaka hrvatska dijaspora. Zašto tamo gdje ima Hrvata!? Jer će Hrvati priče moći podijeliti sa svojom obitelji, sa svojim prijateljima Amerikancima i to će tada ići dalje. Radit će se interna reklama i priče širiti dalje, pa još u godini čitanja – naglašava Remetin.

Remetin je dobrim dijelom i Parižanka, ali joj je uvijek, kako kaže, bilo drago kada bi vani čula nešto naše. Zato je u planu, dakako, i Francuska.

– Dobila sam pozivno pismo našeg Veleposlanstva u Parizu. Moja je ideja da sljedeću godinu postojeće priče prevedem na francuski jezik – veli Remetin.

»Hrvatski zvukopis« promovira pisce, glumce koji priče čitaju, jezik, znanost, državu na posve jedinstven način. Ali dojam je – a sugerira to i zasad sitna novčana pomoć institucija – da neki važni ljudi još to nisu osvijestili.

– Ja ću za Pariz angažirati prevoditelja, pa neka krene sve malo po malo. I tko god hoće biti dio avanture, dobrodošao je. Ono što je dobro jest da Veleposlanstvo u Parizu želi projekt promovirati – kratko će Remetin.

Osvajanje otoka

»Zvukopis« je već krenuo i na otoke na krilima potpore za Razvoj čitateljske publike, za početak one srednjodalmatinske – Šolta, Brač, Vis, Hvar – na kojima će »splitske« priče najbolje funkcionirati, da bi zatim u planu bilo i širenje na otoke sjevernog Jadrana. Po otocima će se priče doslovno razbacati naokolo, a koliko će samo dobro biti u gluho zimsko doba slušati na otoku glumce kako priče pričaju, lako je zamisliti i poželjeti iskusiti. Nego, Rijeka i »Hrvatski zvukopis«. Želja je Jeleni Remetin bila biti dijelom EPK-a Rijeka 2020. Nije prošlo, a šteta je jer za razliku od primjerice koncertnih nastupa koje je pandemija praktički dokinula, zvukopis je mogao stalno biti aktivan.

– Rijeka će biti definitivno. Sljedeće godine je u planu – ističe, međutim, Remetin.

Ovdje valja napomenuti da nova, modernizirana i adaptirana aplikacija omogućava da korisnik na lokaciji sluša priču, ali da ih po lokacijama i »pokupi« i ponese doma kao da ih iz kakve knjižnice posuđuju. No da bi Riječani čuli kako to priče zvuče, ipak će morati potegnuti do Splita, ili Zagreba, ili do New Yorka.

– U New York po priču – šalimo se.

– U New York po priču pa u Rijeku. Eto dobrog naslova – smije se Remetin.

Pitamo je ima li ikakve povratne informacije od onih preko pet tisuća korisnika. Veli da ima, da ljudi pišu, i to najčešće to da i sami imaju priču za »Zvukopis«, idealnu za lokacije na kojoj su se s njim susreli. Jelena Remetin koristi se tehnologijom ne bi li nas vratila dobrom, starom slušanju i pričanju priča. Ili, kako sama kaže, moramo se prilagoditi novom načinu življenja.

– Ne možemo se fokusirati na knjigu toliko koliko smo mogli prije, mobilni telefoni, ekrani nam miču fokus s knjige i to svi osjećamo. Ali zašto onda ne bismo napravili nešto da natren stanemo i slušamo priču – pita se retorički i s pravom Remetin.

A na kraju, tek kao slatki vab evo malo i imena, recimo pisaca: Andrija Škare, Julijana Adamović, Aleksandra Kardum, Željka Horvat Čeč, Zoran Žmirić, Ante Zlatko Stolica, Tanja Mravak, Nebojša Lujanović, Davor Mandić… Ili pak glumaca koji sve to čitaju, među kojima su i: Jelena Miholjević, Marko Jelić, Tvrtko Jurić, Frano Mašković, Nataša Janjić, Ivana Roščić… Taman da priča leti odavde do Velike jabuke i još dalje.

Inačica za klince

Ima »Hrvatski zvukopis« i svojevrsnu inačicu za mlade.

– Tu je i projekt za klince, »Bajke, basne i burg«, besplatni literarni program primjenjiv na mobilne uređaje koji sadrži širok izbor zvučno oblikovanih književnih sadržaja namijenjenih djeci. U njemu je više od 40 bajki i basni te 20 kratkih priča za djecu od suvremenih hrvatskih autora – kaže Remetin.

Aplikacija vodi mladost lokacijama zelenih površina grada Zagreba na kojima ih čekaju bajke označeni likom lisice princeze tamo gdje su bajke, ikonica vjeverice lovca sugerira gdje su basne, gospodin jež nudi urbane priče, profesor sova one mudre. Zagrebačka verzija daje i 10 odlomaka, deset priča Sonje Zubović u kojima djevojčica Rosie koja je došla iz Amerike kod djeda Miškeca, vozeći se na biciklu otkriva što je Manduševac, zašto je važna Vlaška ulica, koji se kolači jedu i peku, zbog čega je važna kravata. Pa kada se bude radila verzija za Rijeku, trebat će tu neki vješt pisac napisati slične važne priče o Rijeci prilagođene za male uzraste. Projekt je zamišljen kao neka vrst potrage za literarnim Pokemonima te će uz pomoć bajki, basni i raznih urbanih priča mali korisnici graditi jednu savi drugačiju sliku grada.

»Čitata« za one s problemom čitanja i razumijevanja

»Čitata«! Tako se zove projekt koji je također smišljen, izrađen i pred puštanjem u pogon, a namijenjen je djeci i mladima koji imaju problema s čitanjem i razumijevanjem. »Čitata«!?

– Čitata! Kad sam imala godinu, dvije, kad još nisam znala pričati, stalno sam tražila novine, stripove, držala ih pred sobom i to je meni bila – čitata! – veli Remetin.

»Čitata« je interaktivno mobilna aplikacija primjenjiva na mobilne uređaje, prilagođena djeci s teškoćama u razvoju koja sadrži širok izbor zvučno oblikovanih književnih sadržaja za dob osnovne škole. Ona je prvenstveno namijenjena djeci koja imaju specifične teškoće u čitanju, učenju i razumijevanju, djeci s poremećajem i/ili oštećenjima u glaso-govornoj komunikaciji te sa specifičnim teškoćama u koncentraciji i memoriranju u cilju da na lakši način prebrode teškoće povezane s čitanjem i razumijevanjem. Temelji se na besplatnoj mobilnoj aplikaciji čiji sadržaj je zvučno oblikovan s glumačkim glasovima i dodatnim zvučnim funkcijama.

– Ono što je čini atraktivnom i drugačijom od obične audioknjige, kojih ionako nema u velikom izboru ni u svijetu odraslih ni u svijetu djece i mladih, jest što dok se izabrani sadržaj istovremeno i sluša interpretiran ljudskim, a ne sintetičkim glasom (audiobook), i čita kao e-knjiga te se čitajuće rečenice automatski označavaju bojom zbog uočljivosti, preglednosti i fokusiranosti. Jednako tako, interaktivno mobilna aplikacija »Čitata« omogućava usporedbu teksta u izgovaranju problematičnih riječi, naime mali korisnik odmah dobiva povratnu informaciju o uspješnosti svog čitanja kroz mikroaktivnost – Čitaj Kao Čitata – ČKČ – koja provodi usporedbu frekvencije izgovora korisnika i glasa koji čita te njezinu točnost; ta povratna informacija daje odgovor u postocima, a i u motivacijskoj poruci – pojašnjava Remetin.